Tamara Mayer, produkt dizajnerica školovana na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, godinama razmišlja izvan okvira – doslovno. Njezin magistarski rad iz 2021. godine pod naslovom “Design for Repurposing” nije bio samo akademski projekt, već jasan odraz njezine posvećenosti održivom dizajnu. Aktivna je u industrijskom i web-dizajnu, te predaje u Bosni i Hercegovini i Njemačkoj.
Reciklaža kao izgovor
Na 2. sarajevskoj konferenciji za žene u održivosti, Tamara je održala predavanje koje nije ostavilo publiku ravnodušnom. Naslov “Od iskorištenog ka korisnom” poslužio je kao uvod u ono što se pokazalo kao duboko kritički i inspirativan pogled na način na koji tretiramo stvari – i ideje – koje smatramo otpadom.
Središnja tvrdnja koju je Tamara bez zadrške izrekla – i višestruko potkrijepila – jest da je reciklaža postala svojevrsna zabluda. Iako se promovira kao rješenje za prekomjerni otpad, u stvarnosti ona prikriva dublji problem: način života temeljen na beskrajnom trošenju. Samo devet posto ukupno proizvedene plastike ikada je stvarno reciklirano. Ostatak, bez obzira na razvrstavanje i boju kontejnera, završava ondje gdje ga najmanje želimo – u okolišu.
Pročitajte više: Što sve Bijela knjiga o malim i srednjim poduzećima otkriva o izazovima održivosti
Povijest bacanja
Tamara podsjeća da nije oduvijek bilo tako. Prije samo nekoliko desetljeća, ambalaža se vraćala, a stvari popravljale. Prva nepovratna boca Coca-Cole pojavila se 1956. godine. Plastika je, doduše, tada bila simbol napretka, ali s vremenom je postala ikona potrošnje bez granica.
U članku iz 1960. godine časopis Life slavi koncept “Throw Away Living” – filozofiju života u kojoj je bacanje postalo normalno. Danas znamo koliko je ta filozofija skupa. Svake godine proizvedemo više od 367 milijuna tona plastike, a više od pet trilijuna plastičnih vrećica biva odbačeno gotovo odmah nakon upotrebe.
Kad Kina kaže – dosta
Dugi niz godina razvijene zemlje, osobito SAD, rješavale su problem otpada tako da su ga jednostavno izvozile. Najveći dio završavao je u Kini. No, 2018. godine sve se promijenilo: uredba “National Sword” zabranila je uvoz kontaminiranog otpada, a svijet se našao suočen s vlastitim smećem. Samo godinu dana kasnije, američki izvoz plastike pao je za 99 posto.
Ovaj preokret natjerao je mnoge da se zapitaju: je li problem u reciklaži – ili u činjenici da proizvodimo previše? Tamara nudi odgovor u tri riječi: “Smanji. Ponovno iskoristi. Prenamijeni”.
Pročitajte više: Hrvatske tvrtke pokazale su da mogu i žele igrati u europskoj ESG ligi, no pravi izazovi tek dolaze
Od sustava do svakodnevice
Inspirativni primjeri već postoje. U Francuskoj REFILL stanice nude opcije dopunjavanja proizvoda. Švedski ReTuna je trgovački centar za obnovljene artikle. U Nizozemskoj se razvija model “product-as-a-service”. Njemačka je usavršila sustav povratne ambalaže kroz “Pfand”.
Ali promjene ne dolaze samo iz institucija. Tamara ističe kako sve više pojedinaca mijenja pristup – popravljaju se uređaji, second hand moda postaje norma, a zajednice pokreću knjižnice alata i DIY radionice.
Prenamjena kao filozofija
Bitna razlika koju Tamara naglašava je ona između ponovne upotrebe i prenamjene. Dok ponovna upotreba znači koristiti predmet za njegovu prvotnu svrhu, prenamjena uključuje kreativnu transformaciju – davanje novog identiteta. Staru majicu moguće je pretvoriti u torbu, jastučnicu ili krpu, elektronički otpad se može iskoristiti za rezervne dijelove, a hrana postaje kompost ili biogorivo.
Tamara posebno naglašava da odgovornost za promjenu nije apstraktan koncept koji pripada “sustavima” ili “politikama”. Ona leži u svakodnevnim odlukama – što kupujemo, što odbacujemo, što popravljamo. Upravo u tim malim, često neprimjetnim izborima skriva se snaga građanske ekologije. Ako svaki pojedinac prestane smatrati otpad nečim što jednostavno “nestaje”, već ga vidi kao materijal koji ima posljedice, tada se i kolektivna svijest mijenja.
Promjena neće doći iz savršenstva, kaže Tamara – nego iz pokušaja. Kad bi svatko prenamijenio samo jedan predmet mjesečno, popravio nešto umjesto da baci, ili jednom tjedno kupio nešto rabljeno, utjecaj bi bio iznenađujuće velik. Takve navike nisu samo ekološke, već i ekonomske, kulturne i socijalne. Tamara time ne traži idealne potrošače, nego svjesne ljude. Ljude koji shvaćaju da je kružno gospodarstvo više od trenda – ono je nova nužnost u svijetu ograničenih resursa.
Vrijeme za drugačiji odnos
Na kraju predavanja Tamara nije ostavila prostora za sumnju: ako želimo stvarnu promjenu, ne možemo se osloniti samo na reciklažu. Moramo preispitati način na koji kupujemo, koristimo i odbacujemo stvari. Pozvala je sve prisutne da počnu malim koracima – kupovinom rabljene robe, popravljanjem, razmjenom i uključivanjem u lokalne zajednice.
Citat koji je odabrala za zaključak – “Dobrobit dolazi od manje stvari i više ljudi” – sažima cijelu poantu: održivost nije samo pitanje okoliša, nego i odnosa prema onome što imamo i onome što jesmo.
Tekst je originalno objavljen na Women in Adria BiH.
Piše: Ivana Mihajlović
Foto: Women in Adria
