Istraživanja o čitanju, koja se i u nas redovito provode, pokazuju uporan pad čitateljskih navika. Iako bi metodologiju valjalo prilagoditi našoj digitalno izmijenjenoj svakodnevici, trend je rasprostranjen: gotovo polovica odraslih u Ujedinjenom Kraljevstvu ne čita redovito, a četvrtina mladih nikada nije razvila naviku čitanja, pa su male šanse da će je ikad steći. U engleskom jeziku postoji čak i termin za one koji znaju čitati, ali to svjesno ne žele – aliteracy. No na suprotnom kraju spektra nalazimo ljude koji se i dalje poistovjećuju s knjigama i grize ih što ne čitaju koliko bi htjeli.
Što je nama audio knjiga?
Izloženi smo neprestanom dotoku tekstova i doima se da stalno nešto čitamo, no to nije ono “pravo” čitanje koje gradi naš misaoni aparat, sloj identiteta i oblik duhovnog treninga. Za razliku od samozadovoljnog “aliterata” koji se time hvali, mnogima je nečitanje izvor prigušene nelagode, pa i srama. Nije to puka propuštena zabava; to je osjećaj da se u našoj unutarnjoj arhitekturi mišljenja pojavljuje pukotina, da mišić koji spaja ideje i slike slabiti i propada.
Audioknjige nude način da tu pukotinu zakrpamo, ali ne kao surogat, nego kao punokrvni povratak u svijet jezika i pripovijesti. One nam vraćaju čitateljski identitet dok se vozimo u tramvaju, čekamo trajekt, sjedimo u parku u rijetkoj mrlji hlada ili čekamo red u banci. Vraćaju osjećaj kontinuiteta, čak i kad u raspored ne stane mirno poslijepodne s knjigom u ruci.
Pročitajte više: Alma Prica kao zvijezda audioknjiga: Već njen glas je dobra preporuka za “Jednu ženu” i “Rat”
“Grad u zrcalu” Mirka Kovača
A zašto je to važno? Zato što čitanje, u bilo kojem formatu, ne djeluje samo na našu informiranost ili zabavu. Ono oblikuje način na koji povezujemo ideje i razumijemo svijet, ono gradi strukturu našeg mišljenja. I zato audioknjiga nije “lakša verzija” knjige, već drukčiji put do istog, ponekad i višeg vrha.
Jedan od tih vrhunaca u biblioteci book&zvook je roman Grad u zrcalu Mirka Kovača, koji je kritika opisala kao “maestralni krešendo svih njegovih proza”. Iza tog naslova krije se bujna, razvedena naracija koja ujedinjuje obiteljsku kroniku, autobiografske fragmente i lirski portret Dubrovnika, grada Kovačeva djetinjstva. Njegov je jezik gust i zvučan, pun mediteranskih svjetlosti i sjena, a u audioizvedbi Zorana Čubrila svaka rečenica dobiva novu dubinu, postaje gotovo glazbeni motiv. Slušanje ovakvog romana nije samo pratnja vožnji ili šetnji, to je ulazak u prostor koji se rasteže između osobnog sjećanja i kolektivne povijesti.
I tu leži još jedna vrijednost audioknjige: ona nas uči slušati tekst, čuti njegovu unutarnju glazbu, zadržati se na rečenicama, utonuti u njih umjesto projuriti preko njih. U svijetu koji nagrađuje brzinu, to je oblik otpora. I osvježenje koje usmjerava našu raspršenu pažnju.
Mentalni izlet
Konačno, audioknjiga je i putovanje. Ako si ne možete priuštiti odlazak na more, možete provesti nekoliko sati u Kovačevu Dubrovniku ili na bilo kojem drugom mjestu kamo nas fikcija vodi. To nisu bijegovi od stvarnosti, nego povratci onom sloju svijeta koji knjige otvaraju: biti negdje drugdje, a ipak potpuno tu.
Zato, ako vas tišti što ne čitate koliko biste htjeli, rješenje možda već imate u džepu. Audioknjige ne zauzimaju prostor u torbi i ne traže izdvojeno vrijeme. One su mentalni izlet, putovanje bez prtljage i karte, tihi podsjetnik da čitatelj u nama nije odustao.
Autorica teksta: Ljubica Letinić, book&zvook
Ilustracija: book&zvook
