Nema posla bez ljudi. Ljudi su najveća vrijednost. Ljudi su najvažniji resurs. Nema firme bez ljudi. Nema uspjeha bez ljudi. I tako dalje, i tako dalje. Ljudi su najvažniji. Znamo to sve od ranije. Ipak, ne doprinose svi jednako. Nemaju svi jednake uloge. Ni jednak utjecaj na uspjeh ili neuspjeh. Nemaju svi ni istu odgovornost. Zato neke zovemo ključni ljudi. A neke ne zovemo.
Ključni ljudi su na ključnim pozicijama. Njihova odgovornost je veća. Njihov utjecaj je snažniji. Da, i njihove beneficije su bolje. I tako imamo ključne i neključne i svi žive sretno i harmonično, ne mogu jedni bez drugih, a firma ne može ni bez jednih ni bez drugih. Nema problema. Kraj. Ipak, ima.
Negativni utjecaj odlaska
Što kad neki od ovih ključnih odluči da to sve nije dovoljno. Ni ta odgovornost, ni te beneficije, ni to mjesto u hijerarhiji. Pa ode negdje. A vi ostanete ucviljeni i ozbiljno desetkovani. Na stranu emotivna šteta (domaći izdajnik, kako se usuđuje), imate i goru štetu – negativne učinke na posao. Iako vam se u prvom trenutku emotivna šteta čini kao propast iz koje se oporaviti nećete, ipak je to samo vaš subjektivni doživljaj. Šteta za posao je mnogo veća.
Što učiniti da se šteta spriječi? I emotivna i materijalna. Pa, pripremiti rezervnu klupu i po mogućnosti ne predstaviti je kao da je to nešto loše. Jer nije. Što može biti loše u činjenici da onaj koji je ključan i opterećen odgovornostima prenese dio svog tereta na još nekoga. Što može biti loše u činjenici da netko tko je potencijal i želi učiti, nauči nove stvari od nekoga s velikim iskustvom.
Ili da ovaj ključni može recimo otići na godišnji odmor bez da mu telefon bude užaren. Prednosti su mnoge i za jednog i za drugog. Prednosti su i za biznis – ok, emotivna šteta se neće spriječiti, ali ova druga ozbiljnija hoće. Jer kada ovaj ključni odluči da mu je previše i ode, onda ovaj s rezervne klupe koji zna i naučio je može uletjeti i nastaviti raditi bez problema. Tako da biznis ne trpi, a vi imate vremena za oplakivanje zle sudbine i sijanja kletvi domaćim izdajnicima.
Pročitajte više: Zašto novac ne treba biti prva stavka kod pregovora kad u tvrtku dovodite talente
Kako organizirati ‘rezervnu klupu’
Sada možemo prijeći na ključni dio – kako ćete napraviti rezervnu klupu koja to nije.
Prvo, popišite koji su to ključni ljudi i ključna radna mjesta. Bez čega se ne može, gdje ne smije zapeti, gdje ćete teško ili nemoguće naći zamjenu na tržištu. E, to su onda ključni.
Drugo, popišite koji su to potencijalni talenti koje imate u organizaciji, a koji bi mogli biti buduća zamjena ovim ključnima. Ne nužno zato što će otići, nego će možda napredovati, pa ga treba netko zamijeniti na staroj poziciji. Koji su talenti – pa oni koji su najbolji. Najbolji učinak, inventivnost, dar-mar od kojeg se zemlja zatrese kada prohodaju. Oni koji hoće, koji žele i koji mogu. To su talenti. I ne, nisu vam svi talenti. Pogledajte malo bolje.
Treće, pričajte i s jednima i s drugima. I s ključnima i s talentima. Recite im sve o planovima i za jednog i za drugog. O tome kako će se ti planovi realizirati. I o tome što oni misle o svemu. I o planovima i o načinu realizacije. Transparentna komunikacija je majka uspjeha. Bolje da svi odmah znate sve i da to prihvatite ili ne prihvatite.
Četvrto, popišite koja su to ključna znanja i vještine koje su potrebne za to ključno radno mjesto. Ili što bi stare žene rekle – kompetencije. A onda izmjerite na kojem je nivou kompetencija ovaj naš talent koji tek treba da se pretvori u ključnog labuda. Kada to spoznate i osvijestite, onda napravite plan kako će pače postati labud i tko će ga naučiti tome. I za koliko vremena. I kako ćemo znati jesmo li uspjeli.
Peto, realizirajte plan. Pratite da li se plan realizira. Redovito pratite. Ponudite svoju pomoć i pomozite ukoliko bude potrebno. Pratite kako se osjećaju i što misle. Jesu li zadovoljni napretkom. Ima li nekih novih momenata. Vrlo živo komunicirajte.
I na kraju, plan je uspješno realiziran, imate dva labuda i šteta za biznis spriječena. Emotivna se spriječiti ne može, ali to je žrtva koju trebate podnijeti. Ili možda čak naučiti da razdvojite biznis i sujetu. Ali, to je tema za drugi tekst.
Piše: Enisa Selmanović-Salkić, direktorica i vlasnica tvrtke Consultor
Foto: Privatna arhiva, Canva
