Posljednjih godina sve je teže pronaći podatke koji govore suprotno: djeca, ali i mi odrasli, sve se teže koncentriramo, pažnja nam je sve kraća, sposobnost uranjanja u dulje sadržaje slabi, a čitanje – osobito čitanje iz užitka – sve se češće povlači pred brzim, fragmentiranim i površnim oblicima zabave. To više nije stvar dojma ili nostalgije, nego mjerljivih promjena u načinu na koji percipiramo svijet, informacije i vrijeme.
Čitanje djeci naglas – ritual za bliskost
U tom kontekstu treba gledati i nacionalnu inicijativu “15 po 15: cijela Hrvatska čita djeci“, koja upravo ovih dana traje i koja poziva roditelje, skrbnike i sve koji žive s djecom da im petnaest minuta dnevno, kroz petnaest dana, čitaju naglas. Ne kao zadatak, nego kao zajedničko vrijeme. Kao mali, ponovljivi ritual u kojem se gradi bliskost, uči jezik, produbljuje pažnja i stvara navika slušanja.
Razlozi koje inicijativa navodi nisu ni sentimentalni ni proizvoljni: čitanje jača povezanost između djeteta i odraslog, razvija empatiju, širi rječnik, potiče maštu, pomaže u razumijevanju drugih ljudi i sebe, uči slušanju, pamćenju i razmišljanju. Ukratko: čitanje nije samo još jedna aktivnost, nego jedan od temeljnih načina izgradnje unutarnjeg i razumijevanja vanjskog svijeta.
Book&zvook je ovu inicijativu prepoznao kao prostor u kojem audioknjiga može imati vrlo konkretnu i jasnu ulogu: ne kao zamjena za knjigu, nego kao inkluzivni alat. Jer audioknjiga je format na koji se tek navikavamo i koji, kao medij, može biti svašta – usputna zabava i ozbiljan kulturni artefakt. Ovdje, ona služi vrlo preciznoj svrsi i postaje most, sredstvo koje širi doseg, jer omogućuje sudjelovanje u izazovu “15 po 15” i onima koji zbog oštećenja vida, teškoća u čitanju i govoru, invaliditeta, jezičnih barijera ili drugih okolnosti ne mogu čitati na klasičan način.
Pročitajte više: O ženi koja se ne uklapa u herojski narativ: Upečatljiva audio knjiga “ja se zovem lidija deduš”
Darujemo audio izdanje Regoča
Zato se book&zvook ovoj inicijativi pridružio darujući putem svojih društvenih mreža audio izdanje Regoča Ivane Brlić-Mažuranić onima koji bi inače ostali izvan tog zajedničkog čina čitanja. I nije nimalo slučajno da je odabir pao baš na taj naslov.
Regoč je, ispod svoje bajkovite površine, priča o zajedništvu i o različitim vrstama snage. O velikom, sporom, nespretnom divu koji može nositi teret, ali ne zna uvijek kuda s njim i sa sobom. I o maloj, krhkoj, brzoj i lepršavoj vili koja vidi, misli, upozorava i vodi. Regoč i Kosjenka nisu suprotnosti, nego dva dijela istog napora: jedno nosi, drugo svijetli, jedno bez drugoga ne može.
U tom smislu, Regoč je i danas neobično precizna metafora: svijet se ne spašava ni snagom ni brzinom samima za sebe, nego odnosom, suradnjom i povjerenjem. I upravo zato je ova priča i značenjski savršeno zaplovila uz inicijativu koja govori o zajedničkom čitanju, o vremenu koje treba dijeliti s djecom i o pažnji koju im treba dati.
Glas Lele Margitić
A book&zvook audio izdanje Regoča nije tek “snimljeni tekst”, već pažljivo, u zvuku oblikovano klasično, kanonsko djelo najveće domaće spisateljice za djecu kojem se pristupa iz jedne, danas pomalo zanemarene, ali presudne pretpostavke: da je pripovijedanje vještina i kulturno pamćenje, a ne samo prijenos teksta. Ivana Brlić-Mažuranić glasom Lele Margitić stvarna je kulturna i umjetnička vrijednost.
U našoj se tradiciji dugo podrazumijevalo da djeca odrastaju uz glasove koji im pripovijedaju: roditeljske, bakine, djedove, glasove s radija i kazeta, glasove koji imaju vremena i strpljenja, glasove sigurnosti. Danas se taj auditivni prostor sužava: obitelji više ne žive u istim domaćinstvima, vremena je sve manje, a djeca sve češće ostaju bez tog iskustva smirenog, nježnog i posvećenog, redovitog pripovijedanja. Djeca ga i dalje trebaju, ali ga okolnosti sve rjeđe omogućuju.
Upravo zato glas postaje važan. Ne bilo kakav glas, nego glas koji zna što govori i zašto to čini. Lela Margitić pripada onoj rijetkoj liniji glumaca koji dolaze iz tradicije pripovjedne kulture, a ne samo iz tradicije interpretacije. Uz kazalište i film, njezinu interpretativnu, naratorsku gestu duboko je obilježila suradnja s pjesnikom Danijelom Dragojevićem u poetskim ciklusima Trećeg programa radija. To je ona linija glumačke kulture u kojoj je glas instrument mišljenja, a ne demonstracije.
Zato u njezinoj interpretaciji Regoč ne postaje predstava, već ostaje priča. Glas Lele Margitić je smiren, postojan i uvjerljiv, izrazito otmjen i odmjeren. To je glas koji možemo slušati dugo, kojemu vjerujemo i za koji na trenutke čak nismo sigurni da nije glas same Ivane Brlić-Mažuranić. Autorice čije je mjesto u književnosti kanonsko, ali i povijesno složeno, između očekivanja, uloga, discipline i začudne imaginacije, između napetosti koja je i stvorila živu mitologiju jezika.
Susret s tradicijom u najboljem smislu riječi
Dizajn zvuka, koji u ovom izdanju potpisuje Lana Deban, ovdje ne stoji kao ukras, nego kao dramaturgija prostora i kretanja kroz njega. On nigdje ne preuzima priču, već joj daje na slikovitosti i detalju. Vizualni identitet naslovnice potpisuje Mak Cvjetičanin, čime se cijelo izdanje zaokružuje kao cjelovita, pažljivo oblikovana audioknjiga.
Dati djetetu da sluša Ivanu Brlić-Mažuranić u glasu Lele Margitić znači susresti ga s tradicijom u najboljem smislu te riječi. Ne kao obavezu, nego kao iskustvo. Kao prijenos i dokaz da je jezik nešto u čemu se može boraviti, a ne samo nešto što se koristi i reducira za potrebe poruka. U vremenu u kojem se djeci nudi beskonačna količina elektroničke zabave, dati im Regoča na slušanje gotovo je subverzivan čin u svojoj jednostavnosti: priča, glas i malo vremena.
Provjerite i sami, na kratkih 15 minuta.
Piše: Ljubica Letinić, book&zvook
Foto: Book&zvook
