Ako ovo čitate znači da ste još živi. Sretna je to vijest nakon što se ovih dana prijetilo armagedonima i istrebljenjima civilizacija, malo centrira čovjeka bolje nego Ante Pavlović. Najradije bismo bili najdalje što možemo od ovog svjetskog kaosa i svih drugih problema, pa pomalo i zavidimo posadi Artemisa II koja je barem nakratko pobjegla oko 400 tisuća kilometara daleko, pa se još i sakrili iza Mjeseca da bar koji sat ne moraju ni slušati vijesti ni skrolati po društvenim mrežama.
Ako vas ljudi ne razumiju, ako vas ne cijene, ako vas svi stalno proganjaju onda je najpametnije maknuti se od svega. Najgore je kad vas nemilosrdno optužuju zbog stvari koje ste učinili, do te mjere da se više ni u Turskoj ne osjećate na sigurnom, pa bježite do Kazahstana da biste se maknuli barem četiri tisuće kilometara daleko od onih koji vam nepravedno žele ograničiti vašu slobodu da se slobodno poslužujete tuđim novcem.
Bijeg s planeta Zemlje
Nije Kazahstan ni tako loš – tamo vas vjerojatno nitko ne bi ni pogledao da pokušavate hodati uokolo s par desetaka tisuća eura državnog novca u torbi, mada je istina da je dosta hladno po zimi. Ali ako ste proveli značajan dio svoje karijere kao direktor alpskih reprezentacija, na hladnoću ste već navikli. A i na desetke tisuća eura državnog novca.
Ima Kazahstan i još jednu prednost, na koju mnogi zaboravljaju. Ako se ispostavi da niste pobjegli dovoljno daleko od izvora svojih problema, ima tamo u Baikonuru i lokalni kozmodrom, nije uopće za baciti. Sljedeći Sojuz polijeće već u srpnju, a statistički gledano nitko nikad nije bio izručen s Međunarodne svemirske postaje. Nije baš iza Mjeseca, ali je svejedno lijepo mjesto za gledati hrvatske organe pravosuđa svisoka.
Pročitajte više: “Na servere iti ne!”: Imamo robo-taksije i robo-Tuđmane, čekamo robo-DORH i robo-kralja Tomislava
Ne tražite nepravilnosti
Sprema se sigurno još emigracija iz hrvatskog sporta, sada kad je otvorena sezona lova. Otkrio je gradonačelnik Oroslavja Viktor Šimunić da su svi sportski savezi dužni odgovarati na upite građana jer igrom slučaja dobijaju javne novce, pa su po njima zdušno počeli kopati i novinari.
Skijaški savez plaća operacije, Judo savez plaća rundu za rundom, ništa lakše nego trošiti tuđe pare. Najbolji je detalj kako odbijaju nadzor – Šimuniću je Judo savez tako rekao da mu neće dati detalje svojih financija, jer da bi mogao pronaći kakvu nepravilnost, a onda bi iz nje mogao izvući osobnu političku korist. To ne bi bilo fer, da itko drugi iz njihovih financija izvlači ikakvu korist.
Da ostanemo na temi svemira, sve se nešto čini da se iz hrvatskog sporta izvlače iznosi koji su – astronomski. U međuvremenu, posada Artemisa II se polako vraća na Zemlju, na vlastitu žalost. Ako uopće vjerujete u sve te stvari kao što su svemir, vakuum, Mjesec, rakete, cjepiva, orbitalna mehanika, linearna algebra ili zbrajanje brojeva do sto. Što više komentara na svemirske misije vidim, to manje želim živjeti na ovom planetu.
Propalo trovanje
U teorije zavjera mogu vjerovati jedino ljudi koji nikad nisu pokušali upravljati timom od pet ili više ljudi. Bože, pa zamislite kako bi u stvarnosti izgledala zavjera da nas, recimo, sve žele potrovati cjepivima. Prvo, laborant Marko koji radi na stavljanju otrova u cjepiva bi sve ispričao svojoj ženi, ona bi ispričala svojima na poslu, znalo bi se sve sutra.
U Hrvatskoj i to bi bilo sasvim suvišno, jer otrov vjerojatno uopće ne bi radio, neki nadzornik kvalitete bi lagao nadređenima da pokrije svoju stražnjicu, negdje bi nešto zapelo u lancu dostave i dvadeset tona otrova bi prošao rok uporabe prije nego što bi se uopće stigao iskoristiti. Postaje li otrov više ili manje otrovan kad mu istekne rok?
Onda bi se umjesto pravog otrova naručila jeftina kineska kopija nakon javne nabave koju bi dobila firma s jednim zaposlenim otvorena prije tjedan dana, Trovač j.d.o.o., a koja bi ubrzo postala meta tužbe za zavaravanje javnosti jer pod tom tržišnom markom već godinama neformalno posluje lokalna pečenjara u Utrinama.
Ni kineski otrov ne bi stigao u zadanom roku pa bi firma Trovač dva dana prije isteka projekta naručila podizvođača koji bi u cjepiva umjesto otrova stavljao B vitamin kupljen na dug od domaće farmaceutske tvrtke preko HZZO-a. Na kraju nitko ne bi ni umro, sramota.
Sad već bivši direktor Trovača potom bi pobjegao u Brazil, a od tamo u Francusku Gvajanu, i bio bi pametniji od onog što je pobjegao u Kazahstan. Em je toplije, klima je puno bolja, može se i kupati, a i dalje ima ono što je najpotrebnije – kozmodrom u Kourou. Bilo gdje, samo na Zemlji ne.
Foto: NASA, screenshot YouTube
