Netflixova mini-serija Adolescence postala je globalna senzacija – u samo četiri dana pogledalo ju je više od 24 milijuna ljudi, što ju je učinilo najgledanijom serijom tog tjedna. Popularnost nije slučajna.
U četiri epizode snimljene u jednom kadru, pratimo 13-godišnjeg Jamieja Millera, dječaka optuženog za ubojstvo školske kolegice. Iza napete radnje krije se dirljiva priča o muškoj ranjivosti, bijesu i tišini koja često okružuje dječake u digitalnom dobu.
Baš kao i Jamie, mnoga djeca i tinejdžeri svakodnevno prolaze kroz emocionalne oluje – samo što njihova borba ostaje nevidljiva, skrivena iza ekrana. Sve češće se postavlja pitanje: koliko je zapravo sigurno odrastati online? HAKOM upozorava kako roditelji često nisu svjesni da njihova djeca komuniciraju putem izraza i simbola koji mogu imati dublja, ponekad i zabrinjavajuća značenja. Cyberbullying se danas skriva iza emojija, kratica i sarkazma koje odrasli teško mogu protumačiti.
U tom kontekstu, tehnologija koja stvara svjetove na ekranima mogla bi ponuditi i rješenje. Kako AI može pomoći u borbi protiv cyberbullyinga – i može li biti upravo ona ruka koja će mlade povući natrag s ruba? Odgovore nam donosi stručnjakinja za umjetnu inteligenciju Lana Žaja.
Pročitajte više: Zašto svi ovih dana pričaju o seriji Adolescence?
Možda bi priča bila drugačija…
Trinaestogodišnji dječak sjedio je u svojoj sobi, dok su plavičasti odsjaji ekrana plesali po njegovom licu. Telefon je neprestano vibrirao – još jedna poruka, još jedan komentar, još jedan dokaz da je za njih samo meta. Osjećao je težinu svijeta koji mu nije dao disati. Da je postojao sustav koji bi ga zaštitio, možda bi priča bila drugačija.
AI sustavi mogu analizirati poruke i komentare u stvarnom vremenu, prepoznajući obrasce govora mržnje, prijetnji i sarkazma. Kada detektiraju potencijalno štetan sadržaj, mogu ga automatski blokirati ili označiti za daljnju provjeru. Tako bi nasilne poruke bile zaustavljene prije nego što nanesu štetu.
Mnogi mladi ne prijavljuju cyberbullying zbog straha da ih nitko neće shvatiti ozbiljno. AI može ponuditi podršku kroz empatične chatbotove koji ih mogu saslušati, dati im savjete i uputiti ih stručnjacima. Na taj način djeca dobivaju osjećaj sigurnosti i razumijevanja, umjesto da se osjećaju bespomoćno.
AI može pomoći u prevenciji cyberbullyinga kroz edukativne programe prilagođene svakom djetetu. Interaktivne simulacije i igre mogu ih učiti kako prepoznati nasilje, kako pravilno reagirati i kada potražiti pomoć. Na taj način mladi uče koliko su riječi moćne i koliko bol mogu uzrokovati drugima.
AI može filtrirati sadržaj na društvenim mrežama u stvarnom vremenu, skrivajući uvredljive komentare i automatski blokirajući korisnike koji pokazuju agresivne obrasce ponašanja. Tako bi društvene mreže postale sigurnije za mlade korisnike, umjesto da čekaju da se tragedija dogodi.
Cyberbullying može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući depresiju, anksioznost i suicidalne misli. AI sustavi mogu analizirati ponašanje korisnika i prepoznati rane znakove psiholoških problema. Pravovremenom intervencijom stručnjaka može se spriječiti da nasilje ostavi trajne posljedice na mentalno zdravlje djece.
Da je postojao sustav koji bi ga zaštitio, možda bi priča bila drugačija. Možda bi taj trinaestogodišnji dječak imao nekoga tko bi ga čuo prije nego što je bilo prekasno. Možda bi postojala ruka koja bi ga povukla natrag, dalje od ruba.
AI ne može vratiti izgubljene priče, ali može spriječiti da se nove napišu istim bolnim ishodom. To je budućnost koju vrijedi graditi.
Foto: Privatna arhiva/Canva
