Sječu direktora državnih poduzeća – u što je u četvrtak nevješto ukomponirano i razrješenje glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića koji je potom uhićen – Vlada stavlja u kontekst primjene novog Zakona o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske. Usvojen je ljetos, spada u dio reformi radi hrvatskog pristupanja OECD-u, a stupio je na snagu 1. listopada.
Sječa direktora, smjena inspektora i Zakon
Osim što je, dakle, Vlada čekala praktički dva mjeseca da počne s ovakvom primjenom zakona, ona je smjenu za korupciju osumnjičenog inspektora, člana HDZ-a, upakirala u niz kadrovskih smjena koje (barem zasad) nemaju veze s USKOK-ovim istragama, što je prilično prozirno. Jer, kao, nije uhićen visoko pozicionirani dužnosnik osumnjičen za korupciju nego smijenjeni dužnosnik. Ok.
Sad, kakav je to zakon naveo Vladu da smijeni niz predsjednika Uprava (a cijeli niz već obavlja svoje dužnosti kao v.d. i čekaju natječaje)?
Donijet je „radi profesionalizacije i učinkovitosti rada poduzeća u državnom vlasništvu”, kako je to Hini odgovorio glasnogovornik Vlade Marko Milić, usput najavljujući da će uskoro u javnom savjetovanje biti upućena i Uredba o izboru i imenovanju članova nadzornih i upravnih organa pravnih osoba u vlasništvu Republike Hrvatske. Ona je, kaže, u skladu s „najboljim praksama i preporukama OECD-a, regulira ovo područje i uvodi najviše standarde korporativnog upravljanja“.
Pročitajte više: Država reformira upravljanje tvrtkama u svom vlasništvu, a hoće li biti i više žena u upravamana?
Evo, spašeni smo
U ironičnom stilu možemo reći – evo, spašeni smo, napokon. Natječaji o odabiru novih šefova državnih poduzeća bit će „vođeni po transparentnijoj proceduri, uz inzistiranje na kriteriju stručnosti”.
Znači, slijedi depolitizacija i profesionalizacija upravljanja državnim kompanijama. Povjerujemo li kao dobrohotni politički naivci da to neće biti samo predstava, ostaje nam ipak tragikomična konstatacija: i dosad je to Vlada mogla raditi, nitko premijeru Andreju Plenkoviću nije ruku zavrtao da ih bira po stranačkom, a ne stručnom ključu (osim, naravno, ako to nije bio nužni dio igre oko održavanja na vlasti i jačanja pozicija, političkih obračuna i ustupaka koalicijskim partnerima i slično).
I što sad dobivamo? Čekamo, jasno, najavljenu uredbu u kojoj ćemo vidjeti kakvi su kriteriji za kandidate, a dotad evo nekoliko naglasaka oko spasonosnog Zakona o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske i nekoliko brojki koje ilustriraju koliko se novca tu vrti.
Malo brojki o prihodima i imovini
Osim što uređuje stjecanje dionica i poslovnih udjela u ime Republike Hrvatske, kao i raspolaganje njima, slijedit će i dokument o „vlasničkoj politici“ iz kojeg bi trebalo biti jasno kakva je uloga države u upravljanju tvrtkama vlasništvu RH te zašto je država zainteresirana za vlasništvo nad tim dionicama. Postojat će i konkretizirani ciljevi. Donosit će se politika dividendi i primitaka članova NO-a i uprava.
Važno je znati da su tvrtke podijeljene u one od posebnog interesa države (pritom su neka od strateškog značaja, kao HEP ili Hrvatske šume, a druga od financijskog ili drugog značaja, kao HPB ) te ostale tvrtke.
Prema podacima Vlade RH, pravne osobe u vlasništvu državne, regionalne i lokalne vlasti obuhvaćaju oko 900 društava, od čega je 95 posto u nadležnosti županija, gradova i općina. Na državnoj razini, 36 je kompanija od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, a još 10 ih je u većinskom vlasništvu države te 138 u manjinskom (prema prezentaciji Vlade iz prošle godine).
Tih 36 kompanija od posebnog interesa generiralo je godišnje, prema podacima iz 2023. godine, 12,2 milijarde eura. Njihova je imovina vrijedna 43,6 milijardi eura. Tu je 48 tisuća zaposlenika. I mnogo interesa.
Foto: Pixabay, screenshot, Canva
