Uz oca i djeda koji su bili nogometni treneri, doc.dr.sc. Petra Mandić (39) iz Kaštel Starog s prvim je koracima zavoljela nogomet.
„Moje prve riječi bile su ‘bam – bam’, u prijevodu: lopta. Paralelno s nogometom trenirala sam tenis, no balun je bio i ostao velika ljubav. Imala sam sreću što sam odrastala uz svoje dvije sestre koje su jako talentirane – danas su magistrice kineziologije. Najviše me veselilo to što sam uspjela nagovoriti Tanju da zajedno igramo nogomet, dok je Mia više bila za ritmičku gimnastiku, ples i glazbu, i nije popustila“, smije se Petra, objašnjavajući da za djevojčicu iz malog mjesta put u nogometni svijet nije bio lagan.
Borba i predrasude na svakom koraku
„Gledala sam starije prijatelje i rođake kako igraju i stalno sam ih gnjavila da mi dopuste priključiti im se. Mama i djed bili su mi velika podrška, tata je znao koliko je taj svijet zahtjevan i htio je da se usmjerim prema tenisu. No, moja ljubav prema nogometu bila je toliko zarazna da je i tata postao moj i naš najvjerniji navijač. U osnovnoj školi su zbog mene mijenjali pravila i dopustili da kao jedina curica mogu igrati utakmice s dečkima. Dečki su me odlično prihvatili i bili smo tim, a imala sam i dobru strategiju“, nastavlja naša sugovornica, objašnjavajući da u dječjem svijetu nema predrasuda, a važan kriterij sudjelovanja u igri bilo je posjedovanje lopte.
Ipak, to se nije svidjelo svim sumještanima.
„Bilo je svakakvih uvreda i rečenica koje kao djevojčica ne želite čuti. Sjećam se da sam u petom razredu vodila jako ozbiljan razgovor s čovjekom koji me pokušao obeshrabriti ružnim riječima. Pitala sam ga voli li on loptu i nogomet. Potvrdio je, pa sam nastavila s pitanjem: ‘Što je pogrešno u tome da i ja volim loptu?’ Nije odgovorio“, prisjetila se Petra.
„Svi ti loši komentari nikad me nisu obeshrabrili, upravo suprotno – bili su mi dodatni poticaj. Kad bi mi netko govorio da nešto ne mogu, uvijek sam imala jednu misao: ‘Ja znam da to mogu. Nisam im kriva što ne vide – uskoro će vidjeti’“, odlučna je Petra.
Pročitajte više: Žene u sportu manje plaćene jer nemaju iste mogućnosti kao muškarci
Profesionalni uspon uz ljubav prema lopti
Nakon završene gimnazije, studij kineziologije bio je logičan izbor, pogotovo jer je tada već ozbiljno igrala u ženskim nogometnim klubovima. Upisala je magisterij, zatim doktorat, stekla zvanje docentice i usko se specijalizirala za nogomet. Tijekom studiranja dobila je dvije Rektorove nagrade – jednu za izvrsnost u studiranju, a drugu za posebna sportska postignuća.
„Posebnost nogometa je u zajedništvu. Oduševljava me to što kao kolektiv nešto gradimo i veseli me euforija kad se postigne zgoditak. To je sport u kojem nisu važna osobna postignuća i spreman si veseliti se uspjehu ekipe iako je netko drugi postigao zgoditak, a ti ga doživljavaš kao da je tvoj vlastiti“, objasnila je Petra, ne skrivajući da voli pobjeđivati. No, na životnom putu neuspjesi su neminovni. Iz takvih situacija pokušava učiti na vlastitim greškama, analizirati ih i pronaći način koji će joj pomoći krenuti dalje i ostvariti uspjeh.
„Iako se čini da su koraci mali, ženski nogomet danas stoji daleko bolje nego prije desetak godina, a vjerujem da će za nekih 20 godina buduće generacije ubirati plodove truda koji smo mi, prethodnice, utkale u ovaj sport. Danas djevojčice od šest godina mogu trenirati u klubu, što je za mene bilo nezamislivo. Ja sam trenirala s dječacima u NK Val – Kaštel Stari i zbog mene su napravili presedan kako bi mi to omogućili“, prisjeća se Petra i dodaje: „Ista ta sreća zadesila je kasnije neku drugu djevojčicu, samo na drugoj lokaciji.“
Petra je karijeru brusila na stadionu
Započela je kao pomoćna trenerica u NK Val u Kaštel Starom, te su momčad iz četvrte lige uveli u treću. Bila je trenerica u ženskim nogometnim klubovima ŽNK Split, ŽNK Marjan i ŽNK Osijek. Nakon toga bila je pomoćna i kondicijska trenerica seniorske muške ekipe za futsal Dinamo, a istovremeno i voditeljica škole nogometa.
Uslijedila je ponuda Marija Carevića da bude kondicijska trenerica u Hrvatskom dragovoljcu, a paralelno je radila u svojoj teretani. Dugi niz godina radi sa sportašima na razvoju kondicije i tehničko-taktičkih zahtjeva na terenu. Potom je u Kustošiji dobila priliku biti pomoćna trenerica Iliji Lončareviću, a nedugo nakon toga i samostalno voditi ekipu s kolegom.
„No, moja je želja bila samostalno voditi vlastitu momčad i pokazati što mogu“, iskrena je Petra, kojoj se ubrzo otvorila mogućnost kakvu je priželjkivala.
Pozvali su je u NK Dubravu, zagrebačkog drugoligaša, najprije kao pomoćnu trenericu, a nedugo potom postala je glavna trenerica kluba. Ostvarila je zavidne rezultate, no lani je morala prekinuti suradnju s klubom i posvetiti se radu u teretani.
Posao trenera bez glamura
“To mi je bila jedna od najtežih odluka u životu – napustiti Dubravu. Mnogi nisu vjerovali da mogu voditi samostalno ekipu, vidjela sam razne natpise kako neću uspjeti ostaviti ih u ligi. Znamo da na toj raznini nije jednostavno ostvariti rezulatat, a u tome smo uspjeli timski. Vjerovala sam od prvog trenutka da moja ekipa i ja to možemo. Uvijek kažem – neka ‘moji’ rezultati pričaju o meni”, kaže Petra.
„Mnogi koji nisu radili u nogometu misle da posao nogometnog trenera donosi veliki novac. Nisam osoba kojoj je bitan luksuz, no prihodi u klubovima ne mogu pokriti ni osnovne životne troškove. Još je gora situacija za igračice. U ženskom nogometu gotovo sve cure rade, pa na treninge dolaze poslije posla jer su im prihodi u klubu simbolični“, opisuje naša sugovornica, dodajući kako se nada da će doći bolja vremena za klubove.
„Nadam se da će u što skorije vrijeme sponzori prepoznati potrebu ulaganja u profesionalni ženski nogomet, čija se kvaliteta značajno popravila unazad nekoliko godina. Vidim velike pomake u Agramu, Dinamu, Hajduku, Međimurju i drugima. Ne nedostaje nam talentiranih djevojaka, no moramo im omogućiti i budućnost nakon igre. U muškom nogometu igrači su tijekom karijere stekli dovoljno novca da ulažu u sebe ili u neki posao. Kao žena, nakon nogometne karijere iza sebe nemaš ništa – i to se mora promijeniti“, zaključila je Petra.
Foto: Privatna arhiva, Canva
