Dok donosi krizne pakete mjera za kućanstva i poduzeća – a najnoviji je objavljen početkom tjedna zbog rata na Bliskom istoku i već je deseti po redu – Vlada se nastoji predstaviti kao vrlo agilna i promišljena, odlučna i odgovorna. Premijer govori dubokim glasom, polako i uvjerljivo pobraja kolike bi cijene energije bile bez Vladine intervencije i obećava da će činiti sve što može da se najnovija kriza ublaži. Čak ga i drugi premijeri zovu da čuju kako to Hrvatska radi. Nismo još, doduše, čuli da je premijer osudio ili kritizirao SAD i Izrael zbog napada na Iran, ali to je već druga tema.
Ulazak u društvo 40 najnaprednijih vs. realnost
Kad nema posla s time, istim glasom tumači nam da politika koju provodi donosi rast BDP-a i standarda građana, a Hrvatska evo samo što nije ušla i u OECD, o čemu pregovaramo od 2022. godine. To će navodno biti „potvrda da smo među 40-ak najnaprednijih gospodarstava svijeta“. Iz Vlade kažu i da time Hrvatska šalje ulagačima i partnerima poruku „institucionalne stabilnosti i predvidivosti regulatornog okruženja“.
Doista? Ako nas ne potresaju vanjske krize (na koje ne možemo utjecati, ali ustrajno skreću pažnju s unutarnjeg terena i reformi koje bi se trebale provesti), onda nas potresaju razne korupcijske afere, a već godinu dana, primjerice, nismo u stanju izabrati predsjednika ili predsjednicu Vrhovnog suda, mjesecima nemamo glavnog državnog inspektora, brojni su direktori u važnim javnim poduzećima u dugotrajnoj privremenoj funkciji, kao vršitelji dužnosti. O bizarnim svađama na razini premijer-predsjednik države da ne govorimo, a njihova nesuradnja rječito govori o odnosu prema institucijama koje predstavljaju.
Ukratko, daleko smo mi od ugledne države iz redova 40-ak najnaprednijih na svijetu (iako je u današnjem svijetu sve teže govoriti o uglednima i naprednima jer se neugodna iznenađenja događaju kao na traci). Što se OECD-a tiče, muku mučimo s jednim od kriterija: primjenom Zakona o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske. Da, Zakon je donijet prošlog ljeta, ali i dalje mu nedostaje niz provedbenih akata pa kao da i nije; u praksi je sve po starom. Mediji tu sapunicu pomno prate, ali natječaji za menadžere po novim pravilima su kao neka fatamorgana.
Pročitajte više: Stambeni “safe haven” na hrvatski način: Psihodrama s poreznicima plus tisuću praznih stanova
Preporuka OECD-a oko državnih poduzeća
Ovih je dana Poslovni dnevnik objavio da raspisivanje natječaja za uprave i nadzorne odbore nije niti za očekivati u prvom polugodištu 2026. godine. Iz Ministarstva financija su im, inače, odgovorili da su „nacrti podzakonskih akata izrađeni“, ali se još usklađuju s tijelima državne uprave kroz postupke koji prethode javnom savjetovanju.
Poruka je začinjena konstatacijom da treba uvažiti složenost i opseg reformi, a kako nemamo izbora, uvažavamo. Čekamo da se skoro nadljudskim administrativnim naporima napokon provede taj zakon. Jer provedba bi trebala – ukoliko je to kod nas uopće moguće – donijeti znatno bolje korporativno upravljanje državnim poduzećima, bez stranačkih i rođačkih kadrovskih ključeva te uz ciljeve i pokazatelje uspješnosti za svaku firmu. Napomenimo i da se među OECD-ovim preporukama iz zadnjeg izvještaja o Hrvatskoj (predstavljen je u siječnju 2026.) među ostalim kaže da Hrvatska treba jasno definirati razloge za državno vlasništvo nad poduzećima te ograničiti neprimjeren politički utjecaj na njih.
Država, županije, gradovi i općine u većinskom vlasništvu imaju oko 900 društava. Na samu državu otpada manji broj, ali među njima je „velikih 36“ koja su od posebnog interesa za RH (o čemu odluku donosi Vlada). Ta poduzeća ostvaruju 84 posto ukupnih prihoda svih tvrtki koje su u vlasništvu državne, regionalne i lokalne vlasti te je na njima, zapravo, fokus Zakona. Situacija zadnjih godina? Kada članovima uprava tih poduzeća istekne mandat, Vlada ih privremeno produljuje. Vice Oršulić iz HEP-a je vjerojatno rekorder – on je v.d. od prosinca 2023. godine. Tada je, naime, NO razriješio Franu Barbarića, a Oršulić je dobio prvi u nizu svojih mandata na čelu HEP-a u trajanju od šest mjeseci „do provedbe javnog natječaja za radno mjesto predsjednika uprave“.
Pročitajte više: Država reformira upravljanje tvrtkama u svom vlasništvu, a hoće li biti i više žena u upravamana?
Zarobljavanje institucija?
Govoreći nedavno na sjednici Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, izvršna direktorica Gonga Oriana Ivković Novokmet je čak upozorila da se događa „zarobljavanje institucija privremenim upraviteljima“ kako bi one bile po mjeri vladajućima.
Jasno je da se to ne odnosi samo na v.d. direktore poduzeća u državnom vlasništvu, ali barem bi za njih to trebalo prestati u dogledno vrijeme, kad se izbor novih menadžera i nadzornika napokon krene usklađivati s novim zakonom. Procjena o tome hoće li korporativno upravljanje tvrtkama u vlasništvu RH nakon toga doista biti profesionalnije i uzornije, ili je to bez obzira na sve formalne uvjete i kriterije trajna hrvatska fatamorgana, ovisi vjerojatno o tome koliko ste u životu optimistični ili cinični.
Foto: OECD
