S dolaskom Fiskalizacije 2.0, posrednici su dobili izravni uvid u poslovanje svih tvrtki koje se nalaze s bilo koje strane primanja ili slanja računa kroz njihov sustav. Radi se o najtemeljnijoj od poslovnih tajni, pa mnogi s razlogom postavljaju pitanje može li im se vjerovati s ovim podacima, i postoji li uopće mehanizam koji bi spriječio zlouporabu tih podataka.
Pojedini računovođe upozorili su na činjenicu da je predstavnik jednog posrednika u javnosti iznio podatak o ukupnoj vrijednosti računa koji su prošli kroz njegov sustav od uvođenja Fiskalizacije 2.0, što ih je navelo na zabrinutost – agregira li posrednik podatke, te što bi još mogao činiti s njima?
Ultimativna poslovna tajna
Kako nam je objasnio konzultant Marko Rakar, potencijal za zlouporabu ovih podataka je ogroman, no osobno ne vjeruje da je dani primjer dokaz bilo kakve zlouporabe, te je istaknuo kako bi postojeći zakoni trebali dovoljno dobro štititi od toga da posrednici s našim podacima rade što ih je volja.
“Moj općeniti stav je da je račun ultimativna poslovna tajna”, kazao je Rakar. “Smatram da nema veće poslovne tajne od računa. Duboko bi bilo nezakonito da oni uzmu moje račune pa analiziraju što ja fakturiram, po kojim cijenama, i onda to nekome prezentiraju na bilo koji način.”
Pročitajte više: Fiskalizacija 2.0 omogućava lake prevare: “Već danas se možete praviti da ste INA ili Pliva i slati račune…”
Objave banaka
No, Rakar ne smatra da je javna objava agregiranih podataka odavanje ikakve poslovne tajne. “Ja to ne bih smatrao velikim problemom, jer to svi živi rade. Nikakav specifičan poslovni podatak tu nije iscurio”, rekao je Rakar i usporedio s podacima koje redovito prikupljaju i objavljuju banke.
“Jedna banka će reći bez problema: ‘Kod nas novac drži milijun i dvjesto tisuća klijenata i u prošloj godini su napravili dvjesto milijardi eura prometa’, i nitko ne bi trznuo niti sekunde”, objašnjava Rakar. “Trenutno trzamo na ovo jer je to novi podatak koji nitko još nikad nije čuvao na taj način.”
Ipak, činjenica ostaje da se ti podaci ne samo prikupljaju, već i čuvaju. “Ono što će se sada dogoditi jest da će svaka stavka računa biti trajno zapisana. Za tisuću godina znat ćeš da sam u Lidlu kupio dvije kile kave”, rekao je Rakar.
Obavještajni alat
“To je ultimativni obavještajni alat. Tu se svi grafovi spajaju”, upozorio je Rakar. “Kad završe godinu dana skupljanja ovih podataka, moći će napraviti ‘Sim City’ – imat ćeš kompletnu simulaciju ekonomije jedne države u jednoj bazi podataka. Potencijal za zlouporabu nije samo ogroman, nego je apsolutan.”
Rakar smatra da je, u skladu s potencijalom zlouporabe, zakonodavac adekvatno zaštitio te podatke. “Postoji Opći porezni zakon, postoji Zakon o računovodstvu, postoji Zakon o fiskalizaciji, postoji Zakon o kibernetičkoj sigurnosti. Dakle, to je apsolutno zaštićeno”, vjeruje Rakar. “Ne moraš ti to izrijekom nužno reći [da je tajna], ista stvar ti je sa podacima o zdravstvenom osiguranju.”
Ono što Rakar upozorava je da se u Hrvatskoj u javnosti krađa podataka ne shvaća dovoljno ozbiljno. “Kod nas vrijedi ona ‘kilo mozga – dvije marke’, kod nas se inteligencija ne cijeni”, kazao je Rakar. “Ako dođem i ukradem ti auto ili bicikl, svi će se na noge postaviti jer je taj koncept svima razumljiv. Ali ako ti ukradem informaciju ili znanje, nitko živ se ne uzbudi. Nemamo svijest da cijenimo znanje i informaciju.”
Foto: Privatni arhiv, Nano Banana Pro (Ilustracija)
