Bile su poklade. Tako nam je vrli premijer odmahnuo rukom na pjevačke dosege “bećara” Josipa Dabre, čija je izvedba ne baš toliko popularne pjesme ovih dana na vrhu ljestvica. Ne nužno top ljestvica, ali nekakvih ljestvica definitivno. Možda onih na koje se penjemo da na vrh ormara stavimo nešto čega se sramimo ali nam je žao baciti.
Pjevao je Dabro o nekakvoj zlatnoj grobnici, iako kažu ljudi koji su je vidjeli da niti je zlatna, niti je grobnica, i o nekom vođi svih Hrvata. Kako se postaje vođa jednog naroda? Ako se dobro sjećam jednog primjera, recimo Arturu je Gospa od jezera podarila čarobni mač koji je označio njegovo pravo da bude kralj svih Britanaca.
Čudne dame u lokvama
Istina, kasniji pripadnici tog naroda validno su se pitali, negdje u zadnjoj četvrtini prošlog stoljeća, koliko je uistinu legitimno izvoditi apsolutnu vlast na temelju odluka čudnih dama koje leže u lokvama i dijele mačeve. Možda bismo ipak trebali biti sretniji s aktualnim modelom. Tko je uopće tom vođi svih Hrvata dodijelio apsolutnu vlast? Mrvicu neugodno pitanje. Da je barem bila čudna dama.
Danas je, srećom, drugačije. Danas vrhovni autoritet proizlazi iz Volje Naroda™. Neki naivno misle da se volja naroda doznaje tako što narod priupitamo što misli na slobodnim i demokratskim izborima, no to je sasvim suvišan korak. Volju naroda rado nam i često može saopćiti Gospodin od Čavoglava. I on, čujem, ima mač – neki kontinuitet očito treba zadržati.
Pročitajte više: O umornom ministru, svemogućim šiframa, što vreba u bespućima Temua i Sheina te neprodanoj odjeći
Paljenje krnja
Nego, bile su poklade. Vrijeme kada na svoju djecu navlačimo umjereno toksične ali iznimno priuštive Temu kostime kako bi na jedan dan ostvarili svoje snove i postali svoji uzori – u mojem primjeru lovkinje na demone, kad smo već kod čudnih dama s hladnim oružjem. Srećom, dostava je kasnila pa joj nisam morao objasniti da ne daje mač nikome, kako se taj ne bi slučajno potom proglasio predsjednikom razreda.
U brojnim su hrvatskim gradovima poklade obilježene karnevalima i paljenjem krnja, prikaza onih koje su ljudi prepoznali kao donositelje najvećih problema u svojem društvu. Na Hvaru je tako zapaljen bager, kao simbol devastacije obale, i svaka čast Hvaranima, to je problem kojeg svi možemo osuditi.
U drugim je gradovima, tradicionalno, detekcija problema lokalne zajednice malo zakazala, pa je recimo u Benkovcu spaljena lutka Tomislava Tomaševića, čovjeka koji je Benkovac rjeđe viđao nego Dabro fakultet u Travniku. U Kaštel Sućurcu spalili su saborsku zastupnicu Daliju Orešković, koja je rođena i živi u Zagrebu i Sućurac u javnosti spomenula nije nikad. Jedino je javno osudila indirektnu rehabilitaciju režima osobe iz zlatne grobnice (koja nije zlatna), a koja se promovira u dijelu glazbenog opusa Gospodina s mačem. Isto osuđuje i Tomašević, možda je to nekim građanima najveći problem.
Problemi na Viru
Nije tu kraj bizarnim spaljivanjima – na Viru su spalili Juricu Gašpara, glavnog urednika portala Morski HR, koji se godinama bori protiv devastacije plaža i otimačine pomorskog dobra koje provode lokalni šerifi, beskrupulozni poduzetnici i njihovi prijatelji i rodbina. Gašpar je Viru bio kriv jer je njegov portal cinkao ribara koji se pohvalio ulovom jedne od najzaštićenijih riba u Jadranu. Blago Viru što nema većih problema.
Nedaleko od Sućurca, u Kaštel Donjem, uz impresivno odsustvo ikakve suptilnosti, spaljeni su zajedno, jedan pored drugog, “vođa svih Hrvata” i “ljubičica bijela”, no namjerno su im obukli krive uniforme, pa je tako pravaš dobio crvenu zvijezdu na čelu a antifašist kacigu SS postrojbi. Ništa mi nije jasno.
Na drugom kraju svijeta, Kinezi nemaju poklade. Kod njih se zato održava proljetni festival, koji je ove godine uključivao priredbu humanoidnih robota koji su savršeno sinkronizirani, zajedno s ljudskom djecom, izvodili besprijekorne kung-fu koreografije. Lijepo za vidjeti, osim što sam eto doznao da bi me sad i roboti mogli prebiti ako ih uspijem naljutiti.
Niz robota, pogonjenih umjetnom inteligencijom, vrtio se, skakao, prevrtao i razmahivao poput šaolinskih redovnika i demonstrirao nevjerojatan razvoj tehnologije i industrije uz očuvanje kulture i tradicionalnih vrijednosti. Kinezi su punom brzinom odmarširali u znanstvenu fantastiku i obećavaju bolju budućnost. Za to vrijeme u Hrvatskoj su glavne teme ličnosti mrtve više od četiri desetljeća, a naš premijer se u Indiji na summitu o AI bavio pričama o ustašama i partizanima.
Gdje mi živimo, još nam je i Dabro.
Foto: Facebook Visit Kaštela, Screenshot Nacional
