Svjetski dan hepatitisa obilježava se 28. srpnja kako bi medicinski stručnjaci javnosti prenijeli važnu poruku o prevenciji, ranom otkrivanju i liječenju virusnih hepatitisa. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) oko 1,3 milijuna ljudi u svijetu svake godine umre od posljedica virusnih hepatitisa B i C uz oko 254 milijuna ljudi koji žive s kroničnim oblicima bolesti. U Hrvatskoj se na godišnjoj razini u prosjeku zabilježi oko 40 novih slučajeva hepatitisa B i 90 slučajeva hepatitisa C. Među njima je bio i naš sugovornik.
„Zima 2002. godine bila je kao i svaka druga – spora, pospana i pusta. Mislio sam da zato osjećam umor. U to vrijeme sam se pripremao za operaciju hemoroida i kirurg je zatražio nalaze krvi. Ispalo je da nešto nije u redu s jetrom, pa su isprva mislili da imam mononukleozu, a onda je došao nalaz – hepatitis C“, prisjeća se Ivan Žanetić (53), električar iz Cavtata.
Kaže da ga je dijagnoza šokirala jer je živio urednim životom, nije pio ni drogirao se, a tad je već bio u braku i imao je šestogodišnjeg sina. Kaže kako su liječnici utvrdili da se zarazio nedavno, pa je sumnja pala na stomatologa.
Suočavanje s dijagnozom
„Baš sam mjesec i pol prije dijagnoze radio zahvat na zubima. Pretpostavljam da stomatolog nije dobro sterilizirao instrumente, jer to je jedini način na koji sam se mogao zaraziti i dogodio se baš u tom razdoblju. Liječnici su rekli da imam akutni hepatitis te da moramo čekati da prijeđe u kronični kako bih dobio terapiju“, nastavlja Ivan objašnjavajući da mu je to razdoblje čekanja bilo najtežih šest mjeseci u životu.
„Pokušao sam se i sam izliječiti, pa sam išao kojekakvim travarima, pio sirutku i prirodne pripravke, no ništa nije pomoglo. Kad sam konačno dobio terapiju, već nakon trećeg ciklusa bio sam negativan i virus je bio na nuli“, priča naš sugovornik.
Pročitajte više: Ovaj moćan začin trebate dodati u prehranu: Snižava krvni tlak, kolesterol i šećer
Obitelj – najveći izvor straha i snage
Ivan je već bio u braku kad su mu dijagnosticirali bolest i kaže da je bio svjestan da hepatitis nosi stigmu. Njegov prvi sin je tada bio još malen i nije mu govorio o bolesti, no puno teže bilo je reći supruzi s kojim se problemom suočio,
„Najveći strah mi je bio da njima nešto ne prenesem. Imao sam posebnu čašu, pribor za jelo, sve odvojeno i obilježeno. Supruga me razumjela. U braku smo od 1996. godine i ona mi je bila podrška. U međuvremenu smo dobili i drugog sina koji sada ima 17 godina“, prisjetio se Ivan koji je dodatnu snagu pronašao i u udruzi za oboljele od hepatitisa.
Uključio se u njihov rad kako bi osvijestio javnost o važnosti pravovremenog otkrivanja bolesti, ali i činjenice da se može ostvariti normalan život bez obzira na prepreke koje nosi bolest. On je imao sreće te nema nikakvih posljedica, a kaže da se osobno nije susreo ni s diskriminacijom.
„Mi smo mala sredina i ovdje živi nekoliko stotina ljudi. Nikad nisam skrivao bolest i svi su me poznavali, pa su znali da se nisam zarazio zbog životnog stila. No, osjetio sam prilikom akcija koje smo organizirali kao udruga da ljudi imaju predrasude. U Dubrovniku smo dijelili letke, ali ljudi se odmiču kad čuju ‘hepatitis C’. Kao da imamo sidu ili kugu. A istina je da većina ljudi ni ne zna kako se prenosi. Ne prenosi se dodirom, ali predrasude su jače”, kaže Ivan.
U udrugu, nastavlja on, svake godine s dubrovačko – neretvanskog područja dođe barem jedan oboljeli, no čim se izliječi više se ne javlja. Naglašava kako bolest prati stigma jer su većinom oboljeli narkomani, iako ima mnogo ljudi poput njega koji su se zarazili na druge načine.
Danas – zdrav i zahvalan
Ivan i dalje redovito testira krv i vodi zdrav život.
“Prestao sam pušiti 2005. Ne pijem, eventualno pivo ljeti. Pazim što jedem i dvije godine sam bio na strogoj dijeti. I zanimljivo, hemoroidi su nestali. Nisam ih nikad operirao, povukli su se sami, tako da je ta moja dijagnoza donijela i neke dobre stvari u moj život”, kazao je poručivši da je moguće pobijediti bolest uz potporu suvremene medicine.
Ako ste se prepoznali u nekoj od rizičnih skupina ili želite biti sigurni u svoj serostatus – učinite prvi korak i testirajte se u Poliklinici Breyer.
Članak nastao u suradnji s Breyer laboratorijem
Foto: Privatna arhiva, Canva
