Povjerenstvo za fiskalnu politiku – neovisno tijelo kojeg čini sedam stručnjaka i ima zadaću nadzirati javne financije – objavilo je ovih dana ocjenu da Hrvatska nije iskoristila povoljno razdoblje gospodarskog rasta za stvaranje fiskalnih rezervi. Zamolili smo za objašnjenje i komentar dr. sc. Viktora Viljevca s katedre Makroekonomija i gospodarski razvoj Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Posebno nas je zanimalo u kojim potezima se kriju glavni „krivci“, je li uopće moglo/trebalo drukčije i kako hrvatska fiskalna politika izgleda u odnosu na ostatak članica EU-a, odnosno u čemu su opasnosti.
Problematično: deficit povećan dok su prihodi snažno rasli
Kako odgovara, iz objavljenog stajališta Povjerenstva za fiskalnu politiku vidljiv je prilično kritičan stav prema fiskalnoj politici koja se provodila u 2024. godini, odnosno tu politiku smatra pretjerano ekspanzivnom i procikličkom, ponajprije zbog velikog povećanja rashoda koje je rezultiralo i povećanjem proračunskog manjka u odnosu na 2023. godinu. Manjak proračuna opće države povećan je sa 618 milijuna eura 2023. godine (-0,8 posto BDP-a) na 2026 milijuna eura 2024. godine (-2,4 posto BDP-a).
„To ne bi nužno bilo problematično da se deficit nije povećao u uvjetima snažnog rasta prihoda proračuna od 8,9 posto na godišnjoj razini, zahvaljujući faktorima kao što su rast realnog BDP-a za 3,9 posto u 2024. godini, povišena inflacija i rast plaća te izrazito dobra situacija na tržištu rada“, napominje Viljevac. Dodaje da je u svemu bitno da je Hrvatska ispoštovala kriterije iz Maastrichta. (To znači da je proračunski manjak bio ispod referentne vrijednosti od tri posto, dok je udio duga konsolidirane opće države u BDP-u pao ispod referentnih 60 posto, na 57,6 posto, pa Hrvatska nije ušla u Proceduru prekomjernog proračunskog manjka u kojoj se trenutačno nalazi osam od 27 zemalja članica Europske unije.)
Pročitajte više: DZS objavio podatke: Rast hrvatskog gospodarstva usporava, u HUP-u imaju neke ideje
Hrvatska na sredine ljestvice EU-a
Odgovarajući na pitanje o usporedivosti s drugim članicama EU-a, Viljevac također kaže da je, što se tiče proračunskog manjka i duga, 2024. godine 13 zemalja članica zabilježilo veći proračunski manjak od Hrvatske i njih 13 veći dug, pa se stoga u tom aspektu Hrvatska doslovno nalazi na sredini ljestvice zemalja Europske unije i ne može se reći da odskače.
U nastavku donosimo njegovo objašnjenje i komentar koji objašnjava zašto, unatoč svemu tome, postoji problem:
„Problem s hrvatskom fiskalnom pozicijom koji Povjerenstvo posebno naglašava je što je takav deficit ostvaren u uvjetima relativno snažnog rasta gospodarstva i dobrog punjenja proračuna. Usporedbe radi, Njemačka je imala nešto veći deficit od našeg u iznosu od 2,8 posto BDP-a, ali je njihov BDP lani pao za 0,2 posto, za razliku od našeg koji je porastao 3,9 posto. Samim time se naša fiskalna politika izlaže riziku od značajnog povećanja deficita i duga ako dođe do recesije ili zamjetnog usporavanja gospodarstva, kao i novog značajnog rasta uvoznih cijena.
Dio rasta rashoda motiviran je izborima
Temeljna ideja vođenja protucikličke fiskalne politike je da u „dobrim vremenima“ proračun ostvaruje ili suficite ili male deficite kako bi se u „lošim vremenima“ deficiti mogli povećati, odnosno država zadužiti da pomogne gospodarstvu u borbi protiv recesije. Kako je naš deficit u uvjetima relativno visokog rasta BDP-a iznosio 2,4 posto, potencijalna recesija bi sama po sebi rezultirala rastom deficita iznad referentnih tri posto radi pada proračunskih prihoda. U tim bi uvjetima država morala dodatno povećati deficit ako bi htjela pomoći gospodarstvu, što često dovodi do skupljeg zaduživanja zbog većeg rizika kreditiranja države s velikim deficitom.
Drugim riječima, naša je fiskalna politika 2024. godine bez sumnje bila prociklična umjesto protuciklična, a djelovala je i proinflatorno jer je državna potrošnja povećavana u uvjetima ionako povišene inflacije.
Također, neosporno je da je dio rasta rashoda bio motiviran izbornim ciklusom. Deficit je 2024. godine iznosio 2,026 milijardi eura, a samo su rashodi za zaposlene te godine rasli 1,8 milijardi eura (uz napomenu da se dio tih rashoda vraća natrag u proračun u obliku poreza na dohodak i doprinosa). Tolikom su rastu značajan doprinos dale povišice iz travnja prošle godine, netom prije parlamentarnih izbora, kada su prema riječima premijera plaće povećane za prosječno 30 posto za 244 tisuće javnih i državnih službenika. Te su povišice mogle biti skromnije, a samim time bi i deficit bio manji, tim više što su zamjetno povećale jaz između plaća u javnom i plaća u privatnom sektoru u odnosu na prethodne godine.
Opravdanje: povećava se životni standard
Od drugih diskrecijskih odluka vlasti koje su povećale deficit u prethodnoj godini mogu se izdvojiti uvođenje inkluzivnog dodatka za osobe s invaliditetom, što je uvelike doprinijelo povećanju rashoda za naknade u socijalnoj skrbi, koje su rasle 407 milijuna eura u odnosu na 2023. godinu, kao i povećanje rashoda za subvencije za 752 milijuna eura s ciljem zaštite kućanstava i gospodarstva od rasta cijena.
S druge strane, Vlada svoje odluke može pravdati tvrdnjom da su ovi rashodi povećali životni standard stotina tisuća građana kroz rast plaća u javnom sektoru (u mnogim kućanstvima jedan partner radi u javnom, a drugi u privatnom sektoru, stoga je standard rastao i nekim zaposlenicima u privatnom sektoru), veću socijalnu pomoć građanima kroz inkluzivni dodatak i niže cijene energenata, što je Hrvatsku učinilo boljim mjestom za život. Tim više što je dug konsolidirane opće države smanjen ispod 60 posto, a deficit nije premašio tri posto BDP-a. Povrh toga, posljednje dostupne ekonomske prognoze Europske komisije i HNB-a govore o nastavku gospodarskog rasta u 2025. i 2026. godini, iako slabijim tempom nego 2024., a ne o recesiji i značajnom pogoršanju javnih financija.
I sami vide gdje su se doveli
U dokumentu Vlade objavljenom u studenome 2024. godine vidi se najava postepenog smanjivanja deficita u razdoblju od 2026. do 2028. godine prema 1,5 posto BDP-a, što upućuje na to da su i u Vladi svjesni ograničenja fiskalne pozicije u koju su se doveli. S druge strane, Europska komisija za 2025. i 2026. godinu prognozira nešto veće deficite u odnosu na 2024., no i dalje ispod referentnih tri posto BDP-a.
Vrijeme će pokazati je li ovakav porast rashoda bio loša odluka po pitanju održivosti javnih financija. Ako se gospodarski rast nastavi i Vlada uspije postepeno smanjiti deficit ograničavanjem budućeg rasta rashoda, moći će tvrditi da su odluke iz 2024. godine bile ispravne jer su povećale materijalni standard tisuća građana bez ugrožavanja održivosti javnih financija. A ako nas u narednom razdoblju čekaju loša ekonomska vremena i snažan rast deficita i javnog duga, oni koji su zagovarali konzervativniji pristup javnim financijama bez sumnje će nas podsjećati na to da su prethodno upozoravali upravo na takav potencijalni scenarij.“
Foto: Pixabay, privatna arhiva/Canva
