Pod pojmom soft power obično podrazumijevamo film, književnost, jezik ili diplomaciju. Današnji svijet sve manje čita, ali sve više sluša, pa se na obzoru pojavljuje nova kulturna sila – digitalna audio kultura. Ona se ne vidi, stoga ne paradira, ona ne zahtijeva, ali djeluje duboko, emocionalno, gotovo podsvjesno.
Knjiga sa slušalicama
Audio format, nekad rezerviran za radio, u digitalnom dobu postaje rasprostranjen i univerzalno dostupan. Pa knjiga u slušalicama svakog od nas postaje intimni prostor između pripovjedača i slušatelja, prostor u kojemu kultura ponovno postaje osobna. Slušamo glas koji prenosi priču, karakterističnu boju i rezonance koje ga čine jedinstvenim, glazbeni luk govora, način disanja; iz neposredne blizine, u snažnoj sugestiji, taj nas glas na uho zove da ga slušamo, da mu se prepustimo. Slušanjem se otvaramo nečemu što nadilazi nas same.
Audio ne traži naš pogled, ali zaokuplja pažnju. Digitalna audio kultura suradnjom tehnologije i umjetničke kreacije oživljava vrijednosti oralne tradicije, izrazito moćne na našim prostorima. Zato njen razvoj nije samo tehnološko pitanje, nego strateško pitanje kulturne vidljivosti. U tom smislu, digitalna audio kultura postaje i novo polje pismenosti. Slušanje mijenja način na koji učimo, obrađujemo informacije i sageldavamo svijet. Djeca koja slušaju priče uče više od samog jezika. Odrasli, primorani na multitasking, kroz audio ponovno otkrivaju linearnost i koncentraciju. Slušanje nas uči vremenu, onom neinteraktivnom, u kojem ne biramo kadar ni brzinu, nego dopuštamo da nas odvede pripovijest. U svijetu koji neprestano traži reakciju, audio nas uči refleksiji, čini da slušamo tišine.
Pročitajte više: Intelektualna superzvijezda u vašim slušalicama: Yuval Noah Harari o moći priče kao temelju civilizacije
Prostor inovacije i oblik inkluzije
Digitalna audio kultura postaje i prostor inovacije: u njoj se umjetnost i tehnologija susreću s društvenom empatijom. U Hrvatskoj, primjerice, razvoj tržišta audioknjiga otvorio je i pitanje pristupačnosti, ideju slušanja kao oblika inkluzije. Ljudi koji ne vide, iz bilo kojeg razloga ne mogu ili jednostavno ne stižu čitati, u slušanju pronalaze svoj put do knjige. Time audio postaje demokratizirajuća tehnologija, jer širi pristup knjizi, briše granice, vraća dignitet onima koji su ga izgubili.
To je unutarnji soft power audio kulture, on ne zaposijeda, već se osvaja svojom ljekovitošću. Audioknjige i zvučne igre za djecu stoga se sve češće ugrađuju u obrazovne programe, u vrtiće i lektire, u bolnice, rehabilitacijske centre, pa i palijativnu skrb. Na tim mjestima one će postati značajno više od samog medija.
Važno je reći i ovo: slušanje je čin poštovanja. U svijetu prepunom buke, tko još zaista sluša? Onaj tko sluša, prima. A onaj tko je slušan, postoji. Zato je ulaganje u audio kulturu, naizgled paradoksalno, ulaganje u vidljivost.
Piše: Ljubica Letinić, book&zvook
Ilustracija: book&zvook
