Kad se ugledni norveški dnevni list Dagbladet opredijelio za pet od šest zvjezdica uz opis “intenzivno, kristalno jasno i poetično o majci koja gubi kontrolu”, postalo je jasno da Bijes Monike Isakstuen nije običan roman o roditeljstvu. Riječ je o djelu koje je redefiniralo pisanje o ženskom iskustvu koje ovdje dolazi bez sentimentalnosti i bez uljepšavanja.
Autorica, jedna od najznačajnijih norveških suvremenih spisateljica, bez zadrške secira iskustvo majčinstva nakon razvoda, u novim obiteljskim konfiguracijama i s preopterećenim rasporedom. Glavna junakinja živi u stalnoj napetosti između ljubavi i frustracije, nježnosti i eruptivnih ispada. Iz tog sudara rađa se bijes, ne apstraktna emocija, nego vrlo konkretna, fizička i neugodna sila.
Isakstuen piše fragmentarno, šturim rečenicama koje ne ostavljaju prostora za olakšanje. Upravo u toj hladnoći leži snaga njenog teksta koji ne pokušava umiriti, nego prisiljava na suočavanje. Kad junakinja prizna da je na rubu strpljenja, slušateljice se ne mogu sakriti iza klišeja o “savršenim majkama”. Tekst nam vraća ogledalo koje nije uljepšano.
Bijes, iscrpljenost, preopterećenost i majčinstvo
Postoji period u životu svake žene kad se svakodnevica razlije na previše strana: posao, kućanstvo, briga za djecu, odnosi, stalno manevriranje između uloga. U tom labirintu od nas se očekuje stabilnost, smirenost, pa i osmijeh. Bijes, iscrpljenost i osjećaj preopterećenosti uglavnom ostaju neizgovoreni, jer nisu “prikladni”.
Karl Ove Knausgård, koji je uredio norveško izdanje romana Bijes, prepoznao je u djelu onu vrstu dokumentarne iskrenosti koja obilježava najbolju suvremenu prozu. Ali dok kod njega obiteljski život često ostaje kulisa, kod Isakstuen je brutalno u prvom planu; unutarnje previranje pod neprestanim pritiskom roditeljstva i očekivanja okoline.
Pročitajte više: Pavičićev roman Žigice u audioknjizi: Mediteranski noir koji se sluša u dahu
Sve žene, ne samo majke balansiraju s previše zahtjeva
Svakodnevni život svih žena, ne samo majki, uvelike se sastoji od balansiranja između previše zahtjeva i premalo vremena. U svijetu u kojem društvene mreže digitalnim filterom generiraju savršene slike obitelji i „uspješnih žena“, roman poput Bijesa djeluje kao nužna protuteža. Ne nudi rješenja, ali oslobađa samim time što emocije naziva pravim imenom. Za žene koje svakodnevno žongliraju s previše zahtjeva, roman nudi nešto dragocjeno: osjećaj da nismo same u vlastitim kontradikcijama.
Glas koji ne sudi
U hrvatskom audioizdanju, Bijes posebno dolazi do izražaja. Slušanje je iskustvo intime, ne možemo “pogledom preletjeti” neugodne dijelove, u stvarnom trajanju naracije prolazimo kroz emociju do kraja. Glas prenosi ono što papir može tek naznačiti: stanke koje traju predugo, dah koji se lomi, tišinu koja govori više od riječi.
Zato audio format čini roman još bližim, kao da se netko povjerava izravno nama. To je iskustvo koje prisiljava da ostanemo u tekstu, da se zagledamo u srž stvari, sve do trenutaka prepoznavanja i ako ne utjehe, sasvim sigurno olakšanja.
Bijes nije lagan roman. To je roman koji se suprotstavlja očekivanom. Umjesto idile, donosi tjeskobu, umjesto idealizacije, nesavršenost. Njegova “težina” leži u iskrenosti, u spremnosti da izgovori ono što same o sebi prešućujemo. Bijes podsjeća da emocije koje guramo pod tepih postoje. Sugerira nam da ih se ne bojimo priznati, jer ih dijelimo s mnogima. U audio verziji taj osjećaj postaje gotovo fizički prisutan, u romanu koji ne uljepšava, nego oslobađa.
Atorica teksta: Ljubica Letinić, book@zvook
Foto ilustracija: book&zvook
Dostupno u prvoj domaćoj mobilnoj aplikaciji za slušanje knjiga book&zvook: Bijes, Monika Isakstuen (prijevod: Željka Černok)
