Voditeljica strateških komunikacija Ivana Belić, donedavno je živjela kao većina poslovnih žena – u utrci s vremenom i svakodnevnom žongliranju s obvezama. Pritom nije zanemarivala zdravlje te se aktivno bavila sportom uz treninge u teretani i trčanje.
„Bila je subota, kraj svibnja prošle godine. Probudila sam se i nisam mogla normalno stati na desnu nogu, kao da me desna strana nije slušala. Mislila sam da je to zbog niskog tlaka. Ignorirala sam simptome, otišla na tržnicu, ali osjećaj je bio kao da mi je pola glave isključeno”, prisjeća se Ivana.
Mislila je da će joj biti bolje, no kako je vrijeme odmicalo, situacija je bila sve kompliciranija. Počela je zamuckivati i javile su se teškoće s govorom, a do jutra više nije mogla držati šalicu kave u ruci.
„Simptomi su bili vrlo slični moždanom udaru i suprug se prepao da je o tome riječ. Nagovorio me na odlazak u Hitnu. Zadržali su me, a prvi nalazi su odmah isključili moždani. Situacija ipak nije bila bezazlena. Poslali su me na niz pretraga, uključujući magnetsku rezonanciju koja je odmah pokazala da imam dvije velike lezije na mozgu, pa su liječnici posumnjali na multiplu sklerozu“, prisjetila se objašnjavajući kako su je zadržali u bolnici i dali joj predviđenu terapiju. No bolest je bila u punom zamahu i Ivana se prvi put u životu suočila s nemoći.
„Kad su me prvi put sestre morale tuširati jer nisam mogla sama – to mi je bio najteži trenutak. Plakala sam. Nisu to bile histerične suze, nego tiho prihvaćanje da više ništa nije isto. Kad jedanput pregrmite to da vas netko drugi mora oprati da biste bili čisti, onda više nema ograničenja u prihvaćanju činjenice da ste sad osoba s dijagnozom, bolesnik”, ispričala je naša sugovornica priznajući kako je u međuvremenu organizam značajno oslabio, pa više nije mogla hodati ni podignuti desnu ruku, a govor je bio posve otežan.
„Bila je to prava ironija sudbine jer komunikacija je moj posao. Novinarka sam i sveučilišna specijalistica komunikacije. Odmah po izlasku iz bolnice dobila sam uputnicu za rehabilitaciju u Krapinskim toplicama“, nastavila je Ivana dodajući kako je oporavak trajao dva i pol mjeseca.
Promjena paradigme života
Dijagnoza multiple skleroze potvrđena je tek nakon tri tjedna boravka u Krapinskim toplicama.
“Kad su mi rekli da je to MS, osjećala sam olakšanje. Konačno sam znala s čim imam posla. Ja sam osoba koja uvijek mora znati na čemu je. Odlučila sam: idem dalje. Promijenila sam prehranu, prestala pušiti, redovito idem na terapije. Danas primam biološku terapiju svakog 16. u mjesecu i treniram dva puta na tjedan”, priča Ivana koja se u međuvremenu oporavila.
Priznaje kako se u prihvaćanju stanja i novih životnih pravila nije bavila drugim pitanjima, a emotivna reakcija na situaciju u njezinom je slučaju stigla tek godinu dana poslije.
„Tek sam se u ožujku ove godine, dakle skoro godinu dana poslije, zapitala zašto se to dogodilo baš meni. Nitko u mojoj obitelji nema tu dijagnozu, nitko od prijatelja ni poznanika, a za MS sam čula zbog Anđe Marić koja otvoreno govori o svojoj borbi s tom bolešću. Dobro sam se oporavila, ali ponekad me ponesu emocije i ima dana kad isplačem dušu. No moja dijagnoza dala mi je poticaj za još snažniju borbu“, iskrena je Ivana.
Pročitajte više: Važno otkriće: DNK drevnih Europljana otkriva porijeklo multiple skleroze
Povratak u ured – najbolji oblik terapije
Kaže kako je inzistirala na povratku na posao jer je bila uvjerena da će joj povratak rutini pomoći u oporavku. Nadređeni i kolege su joj izrazili podršku, no priznaje da nije bilo jednostavno.
“Sjećam se prvog većeg sastanka – redizajnirali smo web i bilo je puno posla. Sastanak s dizajnerima je trajao više od sat vremena i za mene je to bio izniman napor u fizičkom i mentalnom smislu. Počela me boljeti glava, ali izdržala sam. Rad u podržavajućem okruženju bio je ključan i to mi je pomoglo u bržem oporavku“, smatra Ivana.
„Savjetovala bih i drugima da se što prije vrate na posao. Svako odgađanje nas unazađuje i moramo se baciti u vatru jer život ide dalje. Činjenica je da s dijagnozom više niste isti, ali pronađite novi kut u kojem ste bolji“, preporučila je Ivana objašnjavajući da je i kod sebe primijetila značajne promjene.
„Izgubila sam mogućnost multitaskinga, ali sam dobila mogućnost fokusa. Usredotočenost na zadatak omogućuje mi da ga izvrsno obavim. Multipla me u tom smislu resetirala i vratila na tvorničke postavke. Dala mi je sporiji život koji bi svi trebali živjeti, usmjerila me na brigu o sebi i ukazala da se ne treba zamarati nebitnim stvarima“, iskrena je Ivana.
Multipla = multiple choices
„Cijeli život sam stavljala druge ispred sebe. Danas to više ne radim. Naučila sam reći ne, naučila sam stati. Ne opterećujem se je li moja kći dobila dva ili pet iz testa – najvažnije je da smo zdravi i sretni, ostalo ćemo već nekako riješiti“, kazala je naša sugovornica.
Istaknula je da multiplu sklerozu ne vidi kao kraj, već kao novi početak.
„Za mene MS nisu ograničenja, nego izbori. Multiple choices – više mogućnosti. I danas, nakon svega, stojim čvrsto. Možda usporenije, ali snažnije nego ikad. U početku sam se priključila raznim grupama za oboljele, no odlučila sam izbaciti one koje nisu pozitivne. Bavim se samo pozitivom. Evo, 31. svibnja na Bundeku sudjelujem na MS Walku. Ne slušajte tuđa crna predviđanja. Nađite liječnika kojem vjerujete, informirajte se, krenite u akciju. Ne odgađajte život – živite ga. Novi, drugačiji, ali vaš“, zaključila je Ivana.
Foto: Privatna arhiva, Iva Urbić Krmpotić
