Nema veće misterije i više priče o jednoj tako jednostavnoj stvari kao što je – plaća. Plaće su tajna, kažu zakoni. Svatko zna tuđu plaću, kaže stvarnost. I naravno da ljudi nisu zadovoljni – kako to da onaj koji je jučer došao ima veću plaću od onoga koji je u firmu ugradio suze, krv i znoj? Ili zašto su menadžerske plaće tolike, kad oni „ništa ne rade“, samo naređuju?
Stvar postaje još kompliciranija kada plaće nisu fiksne, već se isplaćuju po satnici – e, to je tek bojno polje različitih vremenskih zona. Jer svatko vrijeme računa drukčije od onih koji plaću obračunavaju. I tako, oko najvažnije stavke radno-pravnog odnosa – stalno neka muka, nezadovoljstvo, očaj i nevjerica.
Kako odrediti plaće
Može li drugačije? Može, naravno. Kako bi rekli političari – to se mora sustavno riješiti. Samo što ja predlažem da to stvarno i iskreno sustavno riješite. I spasite se trenutne, ali i buduće muke.
Vratimo se na tvorničke postavke. Zašto se uopće prima plaća? Za rad, naravno. Jedan radi, drugi plaćaju. Jednostavno. Idemo dalje. Da bi se rad mogao obavljati (dok svira radio), potrebno je imati neko znanje – treba znati raditi posao. Aha, znači – kompetencije. Idemo dalje. Da bi se rad isporučio i završio, treba i – raditi. Iskoristiti ta znanja i vještine, napraviti ono što se očekuje kako bi se plaća zaslužila. Aha – učinak.
Učinak može isporučiti svatko. Ali ne bilo kakav učinak. Potrebno je da učinak bude ostvaren na vrijeme i bez grešaka. Dakle, nije dovoljno nešto samo sklepati i pustiti – treba napraviti kako treba. Jer plaća je kako treba – i treba je zaraditi.
Pročitajte više: Nije važno sudjelovati, važno je pobijediti: Kako do pobjedničkog mentaliteta?
Staž i malo začina – posebna znanja
Kad već postoje znanja i učinak, bilo bi lijepo da postoji i lijepo ponašanje. Da se ne kasni na posao, da se ne oštećuje imovina, da se ne svađa s kolegama, klijentima ili kupcima. Da se ponaša pristojno – kao mladić pred ženidbu. Možda nije najbolja usporedba, ali shvatit ćete. Ne treba zaboraviti ni one stare i zaslužne – pa u cijelu ovu našu mješavinu dodajemo i godine radnog staža. Nije to bez razloga – treba cijeniti nekoga tko godinama radi i doprinosi.
Možemo dodati i malo začina – posebna stručna znanja koja nisu uobičajena i ne posjeduju ih svi. I onda to sve lijepo pomiješate i napravite – grading. Ili platne razrede. Ili kako god to želite zvati. Ja to volim starinski zvati – grading.
Platni razredi i kako do njih
Dakle – grading. Postavite kriterije: razina kompetencija, razina učinka, godine staža, posebna stručna znanja, ponašanje. Da biste to napravili, prvo trebate definirati i izmjeriti kompetencije. Zatim definirati i mjeriti učinak. U oba slučaja ključna riječ je – mjerljivo.
Ništa opisno, niti – ne daj Bože – subjektivno. Samo i isključivo – mjerljivo.
Godine staža su mjerljive same po sebi, tu nema muke. Ponašanje? Opet – mjerljivo. Kako? Lako. Na primjer, nula kašnjenja na posao – to je mjerljivo i lijepo ponašanje. Ako stavite „dobar kolega“ – to možete mjeriti samo ako jasno definirate što to znači. Ne tuče se, ne psuje, pomaže. Eto primjera.
I sada imate kriterije. Koji se postavljaju u skalu s različitim brojem bodova. Na primjer: kompetencije na razini 1 nose 2 boda, a na razini 4 nose 8 bodova. Učinak po ciljevima – 80% ostvarenja = 1 bod, 100% = 4 boda. I tako dalje. E onda imate bodovnu skalu i razine radnih mjesta. Na primjer: Junior do Ekspert ili jednostavno od 1 do 4.
To su ti famozni grade-ovi – platni razredi. I onda to sve lijepo složite u jednu jednostavnu tablicu koja je automatizirana i računa sama. Excel čarobnjaci to završe za 15 minuta – govorim iz prve ruke, vidjela sam ih u akciji.
I onda uzmete, recimo, Marka. Marko ima 2 godine staža, kompetencije na razini 2, ponašanje na razini 4, učinak oko 90%. Izračunate njegov grade i njegovu plaću.
Pročitajte više: Na muci se (pre)poznaju junaci, ili što kad nastupi kriza: Rješavaj, nemoj biti noj
Mora biti transparentno
I tu dolazi „kvaka 22“ – vaš grading mora biti transparentan. Što znači – zaposlenicima treba jasno komunicirati što utječe na njihovu plaću i što trebaju raditi da bi ona rasla. I reći im da ćete ih na tom putu podržati. I dati im njihovu plaću – u njihove ruke.
Uzmite našeg Marka i pokažite mu gdje je sada i kolika mu je plaća. Pokažite mu gdje može biti i recite mu da ćete mu pomoći da to postigne – ako on to želi. I tako dobijete Marka koji želi – pa svi profitiraju, a firma procvjeta. Ako ne želi – poruka je jasna i njemu i vama.
I da, može vam se učiniti da je ovo puno posla. Dobro ste pomislili – je puno posla. Ali to je puno posla u jednom trenutku – za puno koristi u mnogim narednim trenucima. Spasit ćete se stagnacije i neželjenog odlaska ljudi. Dobit ćete rast znanja i učinka. Oslobodit ćete se onih koji ne žele i neće. Zablistat će oni koji žele i hoće.
Više prometa, manje problema, više profita. Isplati se, zar ne?
Piše: Enisa Selmanović-Salkić, direktorica i vlasnica tvrtke Consultor
Foto: Canva/Privatna arhiva
I onda je svizac zamotao čokoladu…