Za mnoge ljude samopromocija je pojam s negativnim predznakom koji uključuje samohvalu te nerijetko vjeruju kako njihov rad dovoljno govori o njima. Konzultantica i poslovna trenerica te projektna menadžerica Marija Mažić ne slaže se s tom procjenom i ističe kako je u digitalno doba samopromocija ključna. Kaže da je tijekom osam godina rada s poduzetnicima primijetila dva izazova od kojih je vidljivost jedan, a financijska održivost drugi.
“I dok se pristup financijama razlikuje ovisno o kontekstu, pitanje vidljivosti je univerzalno – osobito za žene, koje se još često suočavaju s društvenim normama koje kažnjavaju ambiciju, glasnoću ili isticanje. Mnoge poduzetnice osjećaju pritisak da ne budu ‘previše’: previše prisutne, previše samouvjerene, previše izravne. I upravo zato, vidljivost nije samo tehnički, već emocionalni i kulturni izazov”, smatra Mažić.
“Možda će zvučati netipično, ali vjerujem kako je etička dužnost svake poduzetnice da se za nju zna. Naše vrijednosti, znanja i pristupi imaju moć mijenjati stvarnost drugih ljudi nabolje. Ako ostanemo nevidljive, uskraćujemo mogućnost onima koji nas trebaju da nas pronađu, bilo da je riječ o inspiraciji, rješenju ili konkretnom partnerstvu”, ukazala je naša sugovornica nastavljajući da zato samopromocija nije sebičnost nego odgovornost prema onima kojima možemo pomoći.
No da bi samopromocija bila svrhovita i smislena, važno je pažljivo promisliti o tome kako je predstaviti.
Kako se promovirati na dobar način?
“Najbolja samopromocija nije najglasnija, već ona koja najjasnije prenosi tko smo i zašto radimo to što radimo. Kad smo u skladu sa sobom, svojom misijom i načinom rada, tada i promocija postaje prirodan nastavak našeg doprinosa, a ne alat za ostavljanje dojma”, kaže Mažić i objašnjava da se načini samopromocije razlikuju.
“Za nekoga će to značiti svakodnevnu prisutnost na društvenim mrežama jer želi graditi osjećaj povezanosti i zajedništva. Za druge, to je prisutnost u medijima i ekskluzivnim događanjima kako bi klijenti doživjeli iskustvo koje je u skladu s premium vrijednosti usluge. A za nekog trećeg, najautentičniji put je tiho, ali precizno raditi i formirati strateške odnose te biti poznat točno onima kojima zaista može pomoći”, kazala je konzultantica.
Naravno, svaki poduzetnik gradi svoju priču i nema univerzalnog recepta koji se može primijeniti na svakog jednako.
“Ali zato postoje principi kvalitetnog rada: autentičnost iznad ega, vrijednost iznad spektakla. Promocija tada prestaje biti performans, a postaje poziv onima kojima je vaša energija, stručnost i pristup upravo ono što im u ovom trenutku treba”, otkriva naša sugovornica.
Pročitajte više: U moru online stručnjaka teško je pronaći one sa stvarnim kvalifikacijama – evo na što paziti
Postoji li loša ili neprimjerena samopromocija?
“Naravno. Loša samopromocija je u raskoraku s vrijednostima, radom i kulturom osobe ili organizacije. Može privući pažnju, pa čak i donijeti kratkoročne rezultate, ali često otvara vrata suradnjama koje nisu održive ni za jednu stranu”, upozorila je Mažić.
Dodala je kako lošom samopromocijom koja ne odražava vrijednosti ni rezultate rada poduzetnici riskiraju gubitak povjerenja i propuštaju prilike za izgradnju smislenih i dugotrajnih odnosa.
“Dugoročno gledano, samopromocija nije pitanje vidljivosti, već integriteta. Integriteta koji se temelji na povjerenju. A povjerenje ne nastaje kroz brojeve, već kroz dosljednost između onoga što govorimo i onoga što radimo”, kaže Mažić.
Šutnja više nije zlato, a laž se kažnjava
Više nije dovoljno šutjeti i raditi jer takav rad često ostaje u sjeni drugih i ne prepoznaje se. S druge strane, samopromocija bez uporišta također nije održiva.
“Iako ‘Fake it till you make it’ može zvučati kao simpatična i hrabra strategija, pitanje je gdje podvlačimo crtu. Do koje mjere je riječ o vjerovanju u svoj potencijal, a kad postaje prodaja nerealnog obećanja? U konačnici, ono što obećamo tržištu – morat ćemo isporučiti. A tada nedostatak kvalitetnih temelja dolazi na naplatu: kroz izgubljeno povjerenje, reputaciju ili prilike koje više ne dolaze”, upozorila je Mažić preporučujući promišljenu ravnotežu kroz rad koji donosi stvarnu vrijednost, komunikaciju koja reflektira tu vrijednost, i vidljivost koja služi drugima – a ne egu.
“Samopromocija tada prestaje biti borba za pažnju i postaje poziv na povjerenje, suradnju i autentičnost. S druge strane, percepcija samopromocije u radnom okruženju često varira ovisno o tome promatra li je nadređeni ili kolega. I ovisi o tome percipira li se kao izraz kompetencije ili pak potrebe za pažnjom”, nastavila je konzultantica objašnjavajući da iz pozicije nadređenih samopromocija ima važnu ulogu koja nadilazi pojedinca.
“Ako samopromocija doprinosi prepoznatljivosti tima, organizacije ili ciljeva, veća je vjerojatnost da će je podržati. Pogotovo u suvremenim organizacijama koje razumiju važnost osobnog brenda zaposlenika kao dijela ukupnog imidža tvrtke. S druge strane, kolege, osobito u hijerarhijama koje nagrađuju lojalnost i tišinu, mogu samopromociju doživjeti kao prijetnju ili pokušaj ‘preskakanja stepenica’”, kaže Mažić.
Prisjetila se situacija u uredima u kojima su mlađe kolegice vješto koristile društvene mreže kako bi istaknule svoje profesionalne kvalitete i za to dobile prijekorne komentare starijih kolega.
“Ubrzani digitalni kontekst danas favorizira izražavanje i prisutnost, dok je iskustvo koje nije ‘vidljivo’ ponekad zanemareno. Zato dolazi do tenzija”, smatra Mažić ističući kako upravo tu leži potencijal za gradnju mostova kroz organizacijsku kulturu u kojoj različiti stilovi izražavanja nisu prepreka, već dodatna vrijednost uz prepoznavanje verbalne i tihe stručnosti.
S druge strane, generacijska razlika može igrati veliku ulogu u pristupu samopromociji.
“Starije generacije često promoviraju rad kroz rezultate: vjeruju da kvaliteta govori sama za sebe. Mlađe generacije pak odrasle su u svijetu gdje je narativ jednako važan kao i učinak; i zato prirodnije koriste društvene mreže, osobni brending i otvorenost kao dio profesionalnog izražavanja. Ni jedan pristup nije bolji od drugoga, ali kad ne razumijemo odakle dolaze, lako dolazi do nesporazuma i predrasuda”, ukazala je konzultantica te istaknula ulogu lidera u timu koji će prepoznati komplementarnost oba pristupa i stvoriti prostor za međusobno učenje, umjesto za uspoređivanje.
Koje kanale koristiti za samopromociju?
Da bi bila učinkovita, za samopromociju su važni kanali kojima će se ona odvijati. Danas postoje brojne mogućnosti, pa valja odabrati one koji će donijeti rezultate.
“To su kanali koje koriste vaši korisnici i klijenti. Osnovno pitanje nije gdje se vi osjećate najugodnije, već gdje vas oni kojima želite pomoći mogu najlakše pronaći. Samopromocija nije monolog, već oblik odnosa. A svaki dobar odnos počinje slušanjem. Zato uvijek preporučujem krenuti od pitanja: Gdje moj idealni korisnik ili klijent već provodi vrijeme? Koje informacije traži? Na koji način konzumira sadržaj?”, savjetovala je Mažić.
Naša sugovornica istaknula je da tek uz dobro odabrane kanale samopromocija ima svrhu, a posebno valja poraditi na spoznaji da ona nije samo za pojedince.
“Samopromocija je alat koji oblikuje kulturu. Kad poduzetnice dijele svoje priče, izazove i uspjehe, one ne grade samo vlastiti brend već i prostor u kojem druge žene dobivaju dozvolu da i same pokušaju. Vidljivost nije samo reflektor. Ona može biti svjetionik. Upravo zato zajednica čini razliku. Nitko ne razumije izazove poduzetništva bolje od druge poduzetnice. Vršnjačka podrška, razmjena iskustava i osjećaj ‘nisam sama’ često vrijede više od bilo kojeg vodiča”, zaključila je naša sugovornica.
Foto: Privatna arhiva, Freepik
