Sindrom praznog gnijezda: Što kada djeca odu od kuće? Otvorite prostor za nove emocije i akcije

Sindrom praznog gnijezda predstavlja psihološki izazov u životnom ciklusu obitelji. Iako može dovesti do osjećaja gubitka svrhe i emocionalne krize, on je ujedno i prilika za rast. Znanstvena istraživanja naglašavaju da psihološka otpornost, socijalna podrška i sposobnost redefiniranja vlastitog identiteta igraju ključnu ulogu.

Uz odgovarajuće strategije suočavanja, roditelji mogu ovaj period transformirati u novu fazu osobnog i partnerskog razvoja, dok se odnos s djecom pomiče s „brige“ prema „partnerskoj bliskosti“.

Prvi trenuci tišine

Ljeto je završilo, a počelo je vrlo dinamično (i stresno) – mature, bodovne liste, upisi, proslave. Ponosni smo na postignuća koja su naša djeca ostvarila, bili smo tu za njih, možda su nam čak dopustili podijeliti neku fotografiju s prijateljima. Radost jer su primljeni na studij ili školu koju su željeli (pa makar i izvan našeg grada).

Pakiranja, posljednji savjeti „pamet u glavu“, provjera sobe, doma ili stana; odvezli smo ih i sada – tišina. Čak nam nedostaju igrice i galama u sitne sate, kasni povratci ili ručnik odložen pored košare za rublje. U trgovini više ne stavljamo njihov omiljeni slatkiš u košaricu – jer dijete je otišlo na školovanje. Nije kod kuće.

Tada se srce stegne i izroni pitanje: Tko sam ja sada, kada nisam svakodnevno potrebna?


Pročitajte više: Djeca ne trebaju savršene roditelje – ključ je u emocionalnom zdravlju, granicama i autentičnosti


Osjećaj praznine

Taj osjećaj ima ime: sindrom praznog gnijezda. Klijenti ga opisuju kao mješavinu ponosa, nostalgije, ali i teško opisive praznine. Iako nosi „strašnu“ riječ sindrom, ne radi se o dijagnozi, nego o iskustvu koje mnogi roditelji prepoznaju. Nije slabost niti manjak ljubavi prema sebi, već snažna životna tranzicija u kojoj se isprepliću neurobiologija, psihologija privrženosti, kulturni obrasci i svakodnevna rutina.

Iako se često opisuje kao tuga, zapravo je riječ o egzistencijalnom zaokretu – trenutku kada roditelji trebaju redefinirati svoj identitet i svrhu.

Što se u stvari događa?

U literaturi, ali i u svakodnevnom radu s klijentima, spominju se različite dimenzije povezane s ovim osjećajem:

Identitet roditelja: ako je roditeljska uloga bila primarni ili jedini izvor smisla, odlazak djeteta ostavlja prazninu.

Psihološka otpornost: roditelji koji su razvili vlastite interese i socijalne mreže lakše se prilagođavaju.

Kulturološka dimenzija: u društvima gdje su obiteljske veze izrazito jake, odlazak djece teže se podnosi.

Partnerski odnos: brakovi s distancom mogu se dodatno destabilizirati, dok kvalitetni odnosi dobivaju novu dimenziju.

Zašto se tako osjećamo?

Psihologija i neurobiologija nude više odgovora. Roditeljstvo godinama gradi obrasce nagrađivanja u mozgu: osmijeh i zadovoljstvo djeteta, poziv za podršku, potreba za utjehom, zajednički uspjesi – sve to oslobađa dopamin i oksitocin, hormone sreće i povezanosti. Kada djeca odu, ti podražaji naglo prestaju, a mozak se suočava s prazninom, gotovo poput apstinencije.

No, nije riječ samo o biologiji. Identitet roditelja snažno se veže uz brigu za dijete. Prema teoriji privrženosti (Bowlby), dijete je emocionalno sidro i za roditelja. Odlaskom se taj odnos rekonstruira.

Istraživanja Erika Eriksona opisuju srednju odraslu dob kao vrijeme generativnosti – vrijeme ulaganja u sljedeću generaciju i ostavljanja traga. Kada se ta uloga promijeni, javljaju se pitanja smisla i svrhe.

Ambivalentne emocije

Kada djeca napuste gnijezdo, roditelji često doživljavaju dvostruku stvarnost: ponos i radost jer su djeca spremna za vlastiti život (zdravi su, biraju svoj put, odgajali smo ih za ovo, upisali su studij…), ali i tugu jer završava jedno životno poglavlje poglavlje (nisu tu salno kraj nas, šta ako se ne snađu, da li me još uvjek trebaju…). Ta dvosmislenost, radost i bol u istom dahu – srž je sindroma praznog gnijezda.

Korijen ambivalencije leži u ljudskoj potrebi za kontinuitetom uloga: uspjeh roditeljstva istodobno je i vlastiti gubitak.

Razlike između majki i očeva

Često se ističe da je majkama teže, no to nije uvijek tako jednostavno. Majke u mnogim kulturama tradicionalno preuzimaju veću brigu o djeci, pa je njihov identitet snažnije vezan uz roditeljsku ulogu. Hormonalne promjene i menopauza dodatno mogu pojačati emocionalnu osjetljivost u isto vrijeme kada djeca odlaze. A i ženama je „dozvoljeno“ pričati o osjećajima – pa se to više vidi i čuje.

No, i očevi tuguju – samo to rjeđe verbaliziraju. Umjesto suza, njihova tuga ponekad se skriva iza pretjeranog rada, razdražljivosti ili šutnje. U obiteljima gdje su očevi jednako aktivni u odgoju, i njihovo iskustvo sindroma praznog gnijezda sve je sličnije majčinskom.

Digitalno doba: bliskost i zamke

Roditelji danas imaju luksuz stalne povezanosti putem poruka, videopoziva i društvenih mreža. Virtualna blizina može ublažiti prazninu, ali i postati zamka ako se pretvori u nadzor. Ključ je u balansu: digitalna povezanost treba biti podržavajuća, a ne kontrolirajuća.

Odlaskom djece roditeljstvo se ne prekida, ono se transformira iz asimetričnog odnosa u uzajamni odnos odraslih osoba. Manje kontrole, više poštovanja, bliskosti i razgovora. Odrasla djeca ne trebaju roditelja da im sprema večeru, pegla veš ili piše ispričnice, ali (čak i ako nisu još potpuno svjesni te potrebe) trebaju roditeljevo uho, mudrost i povjerenje Tada odnos može postati dublji i iskreniji nego ikada prije.
Kada roditelji pokažu povjerenje i priznaju autonomiju svoje djece, otvara se prostor za novu kvalitetu odnosa: onu u kojoj djeca žele ostati povezana jer se osjećaju prihvaćeno, a ne kontrolirano. Istraživanja potvrđuju da djeca koja osjećaju ovakav oblik podrške češće održavaju blizak i zdrav odnos s roditeljima i u odrasloj dobi

Psihološki pogled – što dalje?

Iz kognitivno-bihevioralne perspektive, emocije proizlaze iz misli. Ako si roditelj ponavlja misao: „Više nemam svrhu“, osjećat će prazninu i bezvoljnost. Ako se misao preispita: „Koje uloge sam zapostavila, a mogu ih sada razviti?“ – otvara se prostor za nove emocije i akcije.

Sindrom praznog gnijezda nije univerzalan. Kod nekih roditelja on može čak potaknuti pozitivne promjene: ponovno otkrivanje partnera, razvijanje hobija, volontiranje, nove rutine i putovanja.

Važno je razlikovati normalnu prilagodbu od depresivnog poremećaja. Ako tuga preraste u ozbiljno otežavanje svakodnevnog funkcioniranja, vrijedi potražiti stručnu pomoć.

Prazno gnijezdo kao prilika

Unatoč tuzi i boli, prazno gnijezdo može biti početak. Mnogi roditelji svjedoče da su tada po prvi put nakon godina brige zastali i zapitali se: Što ja želim?

Roditelji otkrivaju da imaju više vremena za sebe, partnera, prijatelje i nove projekte. Za neke je to početak najispunjenijeg razdoblja života.

Sindrom praznog gnijezda nije kraj roditeljske uloge, već njezina transformacija. On je dokaz da ste svoju misiju obavili dobro – toliko dobro da je vaše dijete spremno na samostalan život.

Vaše gnijezdo možda jest prazno, ali vaš život nikada nije bio puniji potencijala.

Dodatak: strategije prilagodbe

Postepeno osamostaljivanje – roditelji koji ranije potiču samostalnost djece doživljavaju manji šok.

Validirajte svoje emocije – prihvatite tugu i nostalgiju kao normalne reakcije.

Preispitajte svoje misli – proširite identitet izvan roditeljske uloge.

Postavite nove ciljeve – počnite s novim aktivnostima i hobijima.

Njegujte partnerski odnos – prazno gnijezdo može osnažiti bliskost.

Rekonstruirajte dnevnu rutinu – uvedite nove rituale i strukturu.

Održavajte kontakt – koristite digitalne tehnologije, ali s poštovanjem granica.

Potražite stručnu pomoć – ako praznina preraste u depresiju ili anksioznost.


Piše: Elma Pašić – diplomirani psiholog, istraživač, ISCP certificirani kogintivno biheviralni koučing , Point of you Practitioner, Consumer experience professional, sa preko 30 godina iskustva.

Foto: Privatna arhiva, Unsplash, Canva

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

porezna fiskalizacija

Ne žurite s klikom oko e-računa: Što zaista znači potvrda informacijskog...

Porezna uprava objavila je u srijedu važnu obavijest za sve obveznike fiskalizacije e-računa: do 31. prosinca 2025. svaki porezni obveznik mora...
- Advertisment -