Hrana je nužna za naš organizam, ali utječe i na naša emocionalna stanja u svakodnevici. Vrijedi i obrnuto, ono što osjećamo utječe na to što želimo jesti.
“Ono što osjećamo utječe na ono što jedemo, kao što i hrana koju jedemo utječe na to kako se osjećamo. Temelj te poveznice je vagus živac, najduži živac u našem tijelu koji povezuje mozak i crijeva. Doživljaj hrane senzorima dolazi do mozga, a konzumiranjem hrana stiže u probavni sustav i omogućuje tu interakciju”, kaže dr.sc. psihologije Anđela Đinđić, dodajući kako u tom kontekstu postoje dva vrlo važna pojma, a to su emocionalno jedenje i emocionalno prejedanje.
Hrana i emocija
” Ponekad nam je potrebna mala utjeha ili emocionalna podrška u obliku čokolade, pa je u redu ako je u takvim rijetkim situacijama konzumiramo. No u trenutku kad jedenje prerasta u prejedanje i kad hrana postaje alat za popravljanje emocionalnih stanja, imamo problem. Primjerice, ne znamo se nositi sa stresom drugačije nego da se prejedamo. Emocionalno prejedanje je specifično jer u kratkom vremenskom roku unosimo velike količine, obično visokokalorične hrane”, objašnjava dr. Đinđić dodajući kako nakon takvog prejedanja nerijetko slijedi osjećaj srama ili krivnje.
” Ljudi često to opisuju na način da žele u takvim trenucima pobjeći od stvarnosti, da ih hrana potpuno obuzme i zaslijepi sve druge osjećaje. Mehanizmi su zapravo slični kao kod ovisnosti jer raste dopamin što rezultira trenutačnom ugodom, no potom slijedi kriza”, objasnila je dr. Đinđić.
Pročitajte više: Znate li da hrana koju jedemo diktira naše raspoloženje? Zato je važno što unosimo u tijelo
Osjećaj krivnje nakon prejedanja
Usto, ističe kako je mnogim ljudima danas teško razlučiti osjećaj stvarne od emocionalne gladi, osobito ako se pojave istovremeno pa mogu izazvati zbunjenost. Naša sugovornica ističe kako se fizička glad može zadovoljiti bilo kojom vrstom hrane i možemo je kontrolirati odgađajući vrijeme objeda.
” Emocionalna glad hranu traži odmah i sad, a pritom je velika žudnja za specifičnom vrstom hrane. Obično je riječ o masnoj ili slatkoj hrani koja će preplaviti osjete. Razlikuje se hrana koju želimo kad smo pod stresom. Primjerice, tada žudimo za grickalicama koje su strukturom hrskave, kako se napetost zbog stresa obično manifestira na području vilice, osjećaj da žvakanjem nešto drobimo ili meljemo omogućuje osjećaj opuštanja napetosti. S druge strane, slatki, kremasti kolači, pudinzi i torte daju dozu utjehe kad se borimo s usamljenošću, osjećajem praznine i sličnim neugodnim emocijama”, objasnila je dr. Đinđić.
Osjećaj krivnje nakon konzumacije, posebno kod ljudi koji hranu dijele na zdravu i nezdravu, rezultira samonametnutim restrikcijama u prehrani. Ograničenja mogu biti vezana uz kalorijski unos, ili pak izbjegavanje određene vrste hrane.
Začarani krug
” Nakon takve faze slijedi ponovno prejedanje potaknuto uskraćivanjem, pa je zapravo riječ o začaranom krugu iz kojeg se čini da nema izlaza. No to nije točno. Valja naučiti kako na ispravan način upravljati emocijama i regulirati stanja koja iz njih proizlaze”, kaže dr. Đinđić. Diplomirala je psihologiju hrane. Studij je završila u Italiji, a specijalizirala se za mediteransku prehranu.
” Emocija traje samo 90 sekundi i nije riječ o stalnom, nego o prolaznom stanju. Ljudi nerijetko potiskuju negativne emocije, pa je stoga važna redovita mentalna i emocionalna higijena. Ne potiskujte emocije, nego si dopustite da ih osjetite. Procesuirajte emocije, a ako niste sigurni kako ih preispitati, pišite dnevnik”, ističe dr. Đinđić te kaže da mnogima pomaže ako ono što ih tišti zapišu.
Kaže da se tako ljudi mogu lakše usredotočiti na svoje emocije i promišljanja te pronaći način kako razriješiti životne situacije koje ih muče.
” I u konačnici, ako vam to ne pomaže, svakako potražite stručnu pomoć psihologa i stručnjaka za mentalno zdravlje. Oni će vas naučiti korisnim alatima i tehnikama koje će pomoći da se samostalno nosite s emocijama i naučite zadovoljiti svoje potrebe”, poručila je dr. Đinđić.
Foto: Privatna arhiva, Freepik, Canva
