Jesu li vaši ljudi angažirani na radnom mjestu – ili su samo prisutni? Danas se to pitanje u poslovnim kuloarima više ne smatra ni filozofskim ni usputnim. Odgovor na njega diferencira održive poslovne prakse otporne na sve zahtjevnije tržišne uvjete od onih koje to nisu.
Radna sreća se sve jasnije kreće iz domene benefita i HR inicijativa u prostor odgovornosti uprava, lidera i vlasnika poslovanja. Razlog tome je ponajprije činjenica što to tržište rada, zakonodavni okvir i realnost poslovanja sve više zahtijevaju, a ne što je to još jedan moderan trend u brendiranju organizacije.
Kraj ere grickalica i team buildinga
Godinama smo radnu sreću pokušavali „kupiti“ ili smo ju poistovjećivali s besplatnom kavom, košarama voća ili jednim intenzivnim vikendom na raftingu. No, 2026. donosi otrežnjenje i jasnu poruku: to više nije dovoljno i radna sreća treba postati važna poslovna strategija.
Što se točno promijenilo?
Promjena nije došla samo s novim generacijama. Ona je rezultat kumulativnog umora svih nas. Nakon godina kriza i neizvjesnosti, sustav vrijednosti se trajno promijenio. Sve manje ljudi je spremno graditi karijeru po cijenu zdravlja, a regulatorni okviri poput ESG-a i CSRD-a prvi put su brigu o ljudima pretvorili u mjerljivu obavezu.
Zbog svega toga organizacije se sve češće i ozbiljnije susreću s činjenicom da se kvaliteta odnosa, kultura rada i psihosocijalni uvjeti više ne mogu gurati pod tepih i zanemarivati, ni prema zaposlenicima, ni prema tržištu, ni prema regulatorima.
Danas radna sreća znači:
-sposobnost zaposlenika da dugoročno ostanu funkcionalni, zdravi i angažirani
-kvalitetu odnosa i suradnje unutar timova
-povjerenje u lidere i organizaciju
-osjećaj smisla i pripadnosti
Drugim riječima – radna sreća postaje temelj održive produktivnosti.
Trendovi koji definiraju radnu sreću u 2026.
Ova godina u fokus poslovanja postavlja:
Mentalno zdravlje i emocionalnu pismenost – sposobnost tima da dugoročno ostane funkcionalan bez sagorijevanja (burnouta). Emocije danas više nisu privatna stvar koju je moguće ostaviti ispred vrata ureda – one izravno utječu na svaku poslovnu odluku, rješavanje konflikta, suradnju i povjerenje, te otpornost na stres. Organizacije koje ulažu u emocionalnu pismenost lidera i timova stvaraju radna okruženja u kojima se problemi rješavaju na vrijeme i s manje štete.
Psihološku sigurnost – kulturu učenja umjesto kulture krivnje – najuspješnije organizacije nisu one koje ne griješe, nego one koje brzo uče.
Kultura u kojoj se ljudi boje pogrešaka dovodi do skrivanja problema, pasivnosti i gubitka inicijative. Psihološka sigurnost, s druge strane, stvara mogućnost za otvorenu komunikaciju, inovacije i veću kreativnost. Psihološka sigurnost postaje „pogonsko gorivo“ uspješnih organizacija
Osjećaj smisla – jasna poveznica između onoga što radimo i vrijednosti koje stvaramo. Kada ljudi ne razumiju zašto nešto rade, pada im motivacija, inicijativa i odgovornost. Zato je bitno osim komunikacije ciljeva, pomoći zaposlenicima da razumiju širu sliku i u njoj prepoznaju vlastiti doprinos, te osjete da njihov rad ima smisla i utjecaja.
Odmor kao dio performansa – jedan od najvećih paradoksa 2026. je spoznaja da stalna dostupnost zapravo smanjuje učinkovitost. Radna sreća podrazumijeva jasne granice. Uspješne tvrtke danas tretiraju odmor zaposlenika s istim poštovanjem kao i radne sate.
Kako ove trendove prevesti u poslovnu praksu
Radna sreća se ne gradi motivacijskim govorima, ni pozitivnim izrekama na plakatima. Ona se gradi kroz kontinuitet dobrih praksi i sustavne odluke kroz:
-edukaciju lidera o emocionalnoj pismenosti i radu s ljudima jer oni oblikuju kultururada i utječu na klimu tima
-edukaciju zaposlenike, usmjerene na jačanje otpornosti, unutarnje motivacije i kvalitete međuljudskih odnosa u radnom okruženju
-mjerenje ranih signala stresa, angažmana i povjerenja
-stvaranje prostora za razgovor, a ne samo za rezultate
-integraciju wellbeing i people tema u strateške i ESG ciljeve
Drugim riječima – radna sreća mora postati dio poslovnog modela, a ne dodatak uz njega.
Pitanje za lidere
Ako vaši zaposlenici ostaju – ali su emocionalno odsutni, iscrpljeni ili rezignirani – je li to stabilna organizacija ili samo privid stabilnosti?
Fenomen „tihog odlaska“ (quiet quitting) ne govori o lijenosti ljudi, nego o sustavima koji ne znaju ili ne žele čuti rane signale pada angažmana i dozvoljavaju da ljudi „odustaju“ iako su prisutni.
Koliko je uspjeh održiv
Radna sreća u 2026. nije pitanje dodatne dobrobiti zaposlenika. Ona je pitanje otpornosti organizacija, kvalitete liderstva i dugoročne održivosti poslovanja.
I zato vrijedi postaviti još jedno pitanje: Ako ne brinemo o tome kako ljudi rade i kako se osjećaju dok rade – koliko je naš uspjeh zaista održiv?
Piše: Sonja Jovanović, edukatorica, coachica i facilitatorica sistemskih konstelacija – kroz SoLi – Happiness is Serious Business podržava lidere i timove da grade organizacije utemeljene na smislu, sreći i kulturi odnosa jer sreća na poslu nije luksuz nego investicija u budućnost.
S dugogodišnjm iskustvom u korporativnom svijetu dobro razumije kako veliki sustavi funkcioniraju ali i gdje pucaju. Vjeruje u autentičan pristup kroz igru, bojice, kockice i vizualne kartice – jer ozbiljne teme ne traže nužno ozbiljna lica, već iskren angažman.
