Iza velikih promjena često stoji vrlo osobna priča. Upravo je tako nastala vizija o stvaranju centra za klinička ispitivanja u Hrvatskoj, mjesta koje bi pacijentima s rijetkim i neizlječivim bolestima moglo omogućiti brži i humaniji put do terapije.
Josipa Ljubičić, farmaceutkinja s više od 23 godine iskustva u farmaceutskoj industriji, danas poduzetnica i osnivačica tvrtke Proqlea, kroz svoje je izlaganje na WiA okupljanju pokazala kako znanje, iskustvo i osobna motivacija mogu prerasti u projekt s potencijalom da mijenja cijeli sustav. Tijekom karijere prošla je gotovo sve segmente razvoja lijekova, od laboratorija i registracije do kliničkih ispitivanja, kvalitete i poslovnog razvoja. Danas je i jedna od tek nekolicine službeno odobrenih auditora u GxP području za široku međunarodnu regiju Europe, Azije, Afrike i Bliskog istoka, te Amerike.
No, uz profesionalni put, jednako je važna i priča o vrijednostima na kojima gradi svoj posao. U svojoj tvrtki zapošljava mlade žene i ističe koliko joj je važno da poslovni sustav ne kažnjava majčinstvo, nego ga razumije. Zbog takvog pristupa tvrtka je posljednjih godina prepoznata i kao poslodavac prijatelj obitelji.
Od “čišćenja nereda” do vlastite tvrtke
Nakon više od dva desetljeća rada u industriji, pokrenula je vlastitu tvrtku Proqlea. Kako sama kaže, godinama je bila osoba koju su kolege zvale kada je trebalo “počistiti nered” — pripremiti sustav, urediti dokumentaciju, pripremiti timove za inspekcije i postaviti procese tako da budu usklađeni s regulatornim zahtjevima.
Iz tog iskustva razvila je posao u kojem pomaže farmaceutskim i srodnim organizacijama da uspostave kvalitetne sustave, educiraju zaposlenike i osiguraju compliance. Njezina specijalnost je područje kliničkih ispitivanja, a kroz godine je radila na projektima koji uključuju generike, biotehnološke proizvode, medicinske proizvode i različita terapijska područja.
Istaknula je i da je Proqlea danas, prema njezinim riječima, jedini preostali izvorno hrvatski CRO, odnosno organizacija specijalizirana za podršku kliničkim ispitivanjima.
Pročitajte više: Klinička ispitivanja, AI i empatija: Inspirativne teme na okupljanju žena u znanosti, medicini i farmaciji
Kada profesionalna priča postane osobna misija
Prekretnica se dogodila kada je, uz sve profesionalno znanje koje je godinama skupljala, i privatno postala dio sustava iz perspektive pacijenta. Njezina kći dobila je rijedak oblik epilepsije, a upravo je to iskustvo dodatno otvorilo pitanje dostupnosti informacija, terapija i kliničkih ispitivanja za obitelji koje se suočavaju s teškim dijagnozama.
Iako je njezina obitelj uspjela pronaći rješenje, shvatila je koliko je većini ljudi teško doći do odgovora na osnovna pitanja: gdje postoje klinička ispitivanja, kako se u njih uključiti, kome se obratiti i što je pacijentu uopće na raspolaganju. Za nekoga tko nema stručno znanje i kontakte unutar sustava, taj je put još teži.
Upravo zato sve snažnije počela se baviti temom rijetkih i neizlječivih bolesti, područjem koje opisuje kao moralno najčišći i ljudski najvažniji dio svog rada.
Klinička ispitivanja kao jedina realna šansa
Jedna od ključnih poruka njezina izlaganja bila je da su klinička ispitivanja u brojnim slučajevima jedini humani put do terapije, osobito za pacijente s rijetkim bolestima. Prema podacima koje obrađuje u sklopu svog doktorskog rada, više od 250.000 ljudi u Hrvatskoj živi s rijetkim bolestima. Poznato je oko 8000 dijagnoza, a za vrlo malen broj (tek njih 9) postoji dostupna terapija koja cilja uzrok bolesti.
Zbog toga mnogi pacijenti i njihove obitelji ostaju osuđeni na simptomatsko liječenje, bez stvarne perspektive ozdravljenja. Istaknula je i da su građani Hrvatske u posljednjih deset godina prikupili oko 20 milijuna eura za liječenje šestero djece u inozemstvu, uglavnom kroz eksperimentalne terapije.
To ju je navelo na ključno pitanje: zašto se takve mogućnosti ne bi razvijale i u Hrvatskoj?
Problem nije samo novac, nego i sustav
Govoreći o preprekama, posebno je naglasila dvije stvari: tromost sustava i otpor promjenama. Smatra da u Hrvatskoj ne nedostaje znanja, stručnjaka ni medicinske kvalitete, nego povezanosti, strateške podrške i institucionalne volje da se takvi projekti provedu.
Dodatni problem vidi i u percepciji kliničkih ispitivanja među građanima. Nakon pandemije, nepovjerenje prema toj temi još je izraženije, a mnogi ih i dalje doživljavaju kao nešto opasno ili neetično. Zato je velik dio njezina rada usmjeren upravo na edukaciju i približavanje te teme javnosti na razumljiv, jednostavan način.
Inicijativa koja je prerasla u udrugu
Kako bi otvorila prostor za razgovor, edukaciju i povezivanje stručnjaka, pokrenula je inicijativu, koja je kasnije prerasla u udrugu. Kroz stručne skupove, seminare i kongrese okuplja liječnike, znanstvenike, predstavnike pacijenata, poduzetnike i sve one koji žele aktivnije raditi na tome da terapije i klinička ispitivanja budu dostupniji.
Cilj je višestruk: podići svijest o tome što klinička ispitivanja doista jesu, omogućiti ljudima da lakše pronađu informacije, ubrzati dolazak terapije do pacijenta i stvoriti jaču mrežu podrške za oboljele i njihove obitelji.
Posebno upozorava da u Hrvatskoj postoje brojne udruge i savezi koji rade vrijedan posao, ali da među njima često nedostaje jača povezanost i zajedničko djelovanje. Umjesto suradnje, prečesto se ulazi u paralelne inicijative i natjecanje za resurse, a upravo bi zajedništvo moglo donijeti najveći iskorak.
Hrvatska izvan ključnih europskih mreža
Jedan od konkretnih uspjeha koje je istaknula odnosi se na dugotrajnu borbu da se Hrvatska uključi u relevantnije europske tokove vezane uz rijetke bolesti. Navela je kako Hrvatska dugo nije bila uključena u jednu važnu europsku mrežu posvećenu toj temi, što je dodatno otežavalo položaj pacijenata.
Nakon brojnih inicijativa i komunikacije s europskim institucijama, otvorio se prostor da Hrvatska u skorije vrijeme bude bolje pozicionirana na toj karti, što bi pacijentima moglo olakšati pristup terapijama dok se ne realizira veći, dugoročni projekt.
Vizija: centar za klinička ispitivanja u Hrvatskoj
Središnji dio njezina izlaganja bila je vizija izgradnje posebnog centra za klinička ispitivanja, svojevrsnog hub-a koji bi omogućio da Hrvatska postane regionalno mjesto za provođenje naprednih terapijskih programa, osobito u području rijetkih i neizlječivih bolesti.
Prema toj ideji, centar bi obuhvaćao bolničke kapacitete, laboratorijske i uredske prostore, edukacijski dio te mogućnost uključivanja studenata i mladih stručnjaka u istraživački rad. Projekt bi, osim zdravstvene koristi za pacijente, imao i snažan gospodarski učinak — od otvaranja novih radnih mjesta do jačanja zdravstvenog, znanstvenog i poslovnog pozicioniranja Hrvatske.
Naglasila je i da je Hrvatska geografski iznimno dobro pozicionirana te da bi takav centar mogao služiti široj regiji jugoistočne Europe. U tom slučaju, pacijenti više ne bi morali odlaziti preko oceana u potrazi za eksperimentalnim terapijama, nego bi pomoć mogli tražiti puno bliže.
Hrvatska ima znanje, ali treba hrabar iskorak
Jedna od najsnažnijih poruka cijelog izlaganja bila je da Hrvatska ima kvalitetne liječnike, znanstvenike i stručnjake, ali joj nedostaje sustavna hrabrost da sve to spoji u projekt od nacionalnog značaja.
Govoreći o iskustvima iz inozemstva, istaknula je da je hrvatska znanost, po kvaliteti i širini znanja, itekako konkurentna. Problem nije u ljudima, nego u tome što nema dovoljno podrške da se ideje pretvore u infrastrukturu i trajna rješenja.
Kongres i događaj koji okuplja zajednicu
U sklopu daljnjih aktivnosti najavila je i veliki kongres na Zagrebačkom velesajmu, na koji će, kako je rekla, doći brojna međunarodna imena iz struke. Cilj je pokazati što Hrvatska ima i što može ponuditi, ali i dodatno otvoriti razgovor o budućnosti kliničkih ispitivanja i liječenja rijetkih bolesti.
Uz to, pozvala je i na podršku događaju na Jarunu, koji kroz simbolično okupljanje i zajedničko sudjelovanje želi dati vidljivost osobama koje žive s rijetkim i neizlječivim bolestima. Poruka tog događaja nije u sportskom rezultatu, nego u zajedništvu, podršci i stvaranju društva koje ne okreće glavu od najranjivijih.
Centar nade, a ne samo projekt
Ono što ovu priču izdvaja nije samo ambicioznost projekta, nego i jasnoća njegove svrhe. Riječ je o ideji koja istovremeno spaja zdravstvo, znanost, poduzetništvo i društvenu odgovornost, ali prije svega pokušava odgovoriti na jednostavno pitanje: može li Hrvatska postati mjesto u kojem pacijenti dobivaju šansu, umjesto da je traže negdje daleko?
Ako je suditi prema energiji, znanju i upornosti s kojom je ova ideja predstavljena, odgovor je jasan – može. Samo joj treba dati priliku.
Foto: Marin Tomaš
Sadržaj nastao u sklopu WiA Connect okupljanja namijenjenog za žene u znanosti, medicini i farmaciji.
