Kad kažu da je otok raj, ljudi obično zamišljaju idealiziranu sliku suncem obasjanog mediteranskog bilja koje mirisima ispunjava zrak. Upravo je takvu sliku još od malih nogu sanjala Sandra Nicolich.
– Ideja o Miomirisnom otočkom vrtu je rođena u mom djetinjstvu kad sam s roditeljima išla na branje divljih šparoga i sječu drva. Povratkom kući naša odjeća je mirisala. Govorila sam mami: „Jednog dana ću stvoriti mirisni vrt“ – prisjeća se Sandra koja je tu želju ostvarila 2003. godine.
Pročitajte više: Piling, pedikura, aromaterapija: kako trend muške njege mijenja lice kozmetičke industrije?
Uzela je u najam od grada Malog Lošinja zemljište veličine oko 3500 četvornih metara i zapušteni kamenjar odlučila je pretvoriti i rajski vrt pun mirisa. Ružmarin, kadulja, lavanda i drugo bilje obogatila je vlastitom vizijom i stvorila turističku destinaciju koja posjetiteljima pruža doživljaj otoka kroz miris, ali i izložbe, radionice, kušaonice i druge vrste događanja.
Autohtono, ali i bilje iz svih krajeva svijeta
– Izabrala sam biljke koje se najčešće susreću kad se šeće kroz naše otoke. Birala sam biljke koje imaju plod ili cvjetaju u mjesecu godišnjeg kalendara. Od tih biljaka možemo puno toga proizvoditi u medicini, kozmetici i gastronomiji i samim time pokrenuti otočko gospodarstvo za svaki mjesec u godini – nastavlja Sandra objašnjavajući kako se vodila mišlju da svojim pristupom može revitalizirati otočki život i udahnuti novu nadu autohtonom stanovništvu.
Posadila je ukupno više od 100.000 sadnica, no nisu sve autohtone i dolaze iz različitih dijelova svijeta.
– Posebno su mi drage biljke koje sam donijela s putovanja po svijetu i uspijevaju, kao što su naši pomorci radili davno prije mene. Tako su mi posebno drage masline iz Jordana, aloe vera iz Jeruzalema, kaktus iz Atacame (Čile) i agava iz Dubaija. Što se tiče biljaka s Lošinja, najviše se veselim kadulji i smilju. Posebno mjesto u mojim pričama gostima zauzima kadulja, njen miris, njezina boja i okus koji su najposebnija tajna i snaga života – oduševljeno objašnjava Sandra dodajući kako svojim vrtom ujedno pokušava sačuvati tradiciju otočkog života koja podrazumijeva škrtu zemlju i puno uloženog truda kako bi ondje opstao život.
Suradnja s prirodom je imperativ kojeg je itekako svjesna, no naučila je kako svojim pristupom i znanjem može obogatiti prostor. Usto, osmislila je niz proizvoda koji produžuju mirisnu bajku i posjetiteljima omogućuju da dio doživljenog prenesu i svojim bližnjima.
Suveniri za uspomenu i kao darovi
– Naši gosti mirise doživljavaju u stvarnosti i kao suvenir mogu ponijeti mirisne vrećice, mirisne kapljice (eterična ulja), a kao okusi tu su likeri, marmelade, začini, ulja i ostalo – kaže Sandra.
Gosti vrta također uživaju u različitim radionicama, kušaonicama i igraonicama. Naša sugovornica ističe da bi njezina priča bila daleko teža kad ne bi imala podršku i pomoć bližnjih.
– Kako vrt nakon 20 godina postojanja i dalje punim jedrima ide dalje, mogu zahvaliti ljudima koji me okružuju. Tu je dobra suradnja s Gradom Malim Lošinjem, Turističkom zajednicom i hotelskom kućom Jadranka. Nisam biolog, no uspjela sam samostalno puno toga naučiti. Aromaterapija mi je stepenica naprijed, a neprestano istraživanje i inovacije u poslu doprinose mi otvaranju novih vrata – objasnila je Sandra nadovezujući se kako je lokalna zajednica odlično prihvatila njezin projekt te su ostvarili uspješnu suradnju. Dodatno, njezin vrt je uključen u sve turističke aktivnosti na otoku te je među omiljenim odredištima turista.
Sandra zaključuje kako ima puno planova za budući razvoj i nove projekte, no svi uključuju proširenje vrta i pokušaj da posjetiteljima omogući dodatni doživljaj otoka kroz mirise tog kraja.
Sadržaj je nastao u sklopu projekta za poduzetnice u turizmu.
Foto: Privatna arhiva
