“Želja za životom je uvijek veća od ideje da odustanem. Jednostavno, nikada nigdje neće pisati ‘Odustala je!’. Okružena sam ljudima koje volim i koji me vole pa me to motivira“, započinje svoju priču Seddina Bosna (34) iz Sarajeva.
Uz javni angažman i senzibilizaciji javnosti oko mnogih humanitarnih tema, poznata je po 19 godina dugoj suradnji sa Sarajevo film festivalom na kojem je počela kao volonterka, a potom je zaposlena kao asistentica administrativnog direktora.
“Također, vjerovala sam da zbog svojeg talenta mogu ostati u filmskoj industriji jer sam u njoj od dvanaeste godine. Sve je počelo filmom ‘Grbavica’ Jasmile Žbanić koja me je prepoznala na castingu. Sve ostalo je povijest”, smije se Seddina koja je u nekoliko filmova bila i producentica.
Uporna, čvrsta i odlučna, ona je sarajevska heroina čiji je život borba od prvog udaha, no njezine vrline u borbi s opakim dijagnozama inspirirale su mnoge. Rođena je u ratnom Sarajevu u prosincu 1992. godine. Biološki roditelji su je napustili nikad ne pitajući za nju. Imala je osam mjeseci kad su je konvojem s drugom djecom iz domova prebacili u Njemačku. Nakon rata se vratila kući. Odrasla je u SOS Dječjem selu.
„Odrasla sam s mamom Hidajetom Đonlagić uz tri sestre i tri brata. A moja mama odgojila je ukupno nas 15 tuđe djece. Imala sam sreću da imam zdravo i poticajno okruženje i sve privilegije da odrastem u obrazovanu i pristojnu djevojku“, priča Seddina govoreći kako joj je život u SOS Dječjem selu pun lijepih uspomena.
Ljubav prema sportu i teška ozljeda
“Našla sam se pred najtežom raskrsnicom života kad sam birala fakultet. Htjela sam sportski jer volim sport, Akademiju na odsjeku glume, Pedagogiju jer sam se jednog dana htjela još bolje izgraditi kao osoba i biti slična mojim odgajateljima te pomagati ljudima. Na kraju sam se odlučila za Pedagogiju koju sam magistrirala. Diplomirala sam iz studentskog doma, a magistrirala iz stana koji sam sa sestrom uzela u najam”, prepričala je Seddina.
Sportom se bavila od malih nogu – od odbojke do skijanja u kojem uživa od pete godine.
„Zavoljela sam ga gledajući Kosteliće. Sanjala sam jednog dana biti kao oni, ali nije se ostvarilo. No sve je zakomplicirao pad na skijanju 17. veljače 2013. godine koji se dogodio pri velikoj brzini, a sve zbog silne želje da iskoristim dan jer je trebao početi ljetni semestar. Staza je bila u lošim uvjetima, ali nisam marila jer odlično skijam”, prisjetila se Seddina početka agonije.
Presudili su brzina i vremenski uvjeti. Zbog teškog pada završila je s povredom noge tj. rotacijom koljena.
Pročitajte više: Od samostana i bojišta do poduzetništva: Osječanka koja je životne borbe pretvorila u pobjede
COVID, 1000 dana bolnice i snaga duha
“Potom, dva mjeseca lošeg liječenja dovela su do komplikacija koje su rezultirale operacijom u Sarajevu, no nije dobro prošla. Ni nakon dvije godine situacija se nije popravila. Prošla sam na kraju 19 operacija kad se sve zbroji, imala sam i u Turskoj jednu, a spasio me hrvatski liječnik dr. Nemec. Nije bilo lako“, prepričala je Seddina koja je bila nadomak ozdravljenja, no stigla je pandemija i zarazila se COVID-om.
“To je ostavilo velike posljedice. Borba traje skoro pet godina i teško mi je govoriti o tome. Ali evo, najteže mi je palo kad su mi rekli da imam endokarditis i da ću morati na operaciju srca. Onda sam izgubila najbolju prijateljicu iz bolnice kad je otišla na tu operaciju, pa mi je sve to emotivno previše. Stalno se borim s bakterijemijama, infekcijama, septična stanja, stalno neke upale, preslab imunitet… Simptomi su razni i iscrpljujući, a dijagnoza postavljena u Splitu kaže da su bakterije otišle u kosti i da imam tuberkulozu u kostima”, otkriva Seddina koja ne odustaje od borbe.
Kaže kao vjeruje da su se svi njeni liječnici borili za njen život na najbolji mogući način, a u bolnicama je ukupno provela više od 1000 dana.
Inspiracija mnogima
„Nekoliko puta su mislili da se neću izvući, rekli su mi da mnogi od takvih sepsi umru. Uspjeli su me izvući ali brzo je došlo do druge sepse, borba iznova. Na kraju su otkrili da mi cista na jajniku uzrokuje upale. Bila je velika 15 × 9 centimetara i kad su je operirali preporodila sam se. Evo tri mjeseca nemam temperature, sepse, vraćam se polako u normalan život“, priča Seddina koja se s najtežim borbama suočavala pjesmom.
Kaže da je tako njegovala dijete u sebi, a to joj je dalo snage za nastavak borbe.
Fokusirana sam na to da se oporavim od operacije, završim bolovanje i vratim se na posao, na moj Sarajevo Film Festival. Jedva čekam i povratak treninzima. Angažirala sam se u nekoliko udruga, radim na nekim humanitarnim akcijama“, objasnila je naša sugovornica nastavljajući kako je iz borbe proizašao i njezin novi nadimak koji s ponosom nosi.
“Ljubičanstvena. Simpatično mi je to i vjerujem da će to zauvijek ostati moj zaštitni znak. Počelo je slučajno.. Dobila sam hoodie majicu ljubičaste boje. Fotografiju sam objavila na društvenim mrežama, a moja doktorica Meliha Čengić – Hadžović prokomentirala je kako mi ljubičanstveno stoji dukserica, ali mi mora udebljati noge. I tako sam postala ‘Ljubičanstvena’ koja uz slogan ‘Samo ljubičanstveno’ širi pozitivnu energiju i vraća nadu onima koji su je izgubili, zaključila je Seddina.
Foto: Privatna arhiva, Canva
