Nakon radnog dana ispunjenog sastancima, porukama i pozivima, mnogim ženama najdragocjeniji trenutak postaje – tišina. Upravo o tome nedavno je na LinkedInu pisala Andreja Šturlan, IT konzultantica, a njezina objava pogodila je iskustvo koje mnoge prepoznaju.
Kako je napisala, počela je bojiti kosu kod kuće ne zato što misli da može zamijeniti profesionalce ili želi uštedjeti, nego zato što joj je tišina postala luksuz.
„Small talk mi nije odmor“
„Cijeli dan na poslu objašnjavam, prevodim tuđe probleme u rješenja, smirujem panike, vodim projekte, donosim odluke i odgovaram na pitanja koja počinju s ‘samo brzinski’“, napisala je u objavi.
Nakon takvog dana, dodaje, ponekad je teško pronaći prostor u kojem se od nje više ništa ne očekuje. Čak ni razgovor.
„Small talk mi nije odmor. To mi je još jedan sastanak“, zaključila je. Njezina objava otvorila je zanimljivu temu: koliko zapravo razgovor u uslužnim djelatnostima doista opušta klijente – a koliko ih ponekad dodatno iscrpljuje.
Pročitajte više: Intelektualni fast-food ili u čemu je problem s aplikacijama za micro-learning
Vještina prepoznavanja raspoloženja klijenata
Za žene koje većinu dana provode u komunikaciji, odlazak frizeru, kozmetičarki ili na masažu često je jedan od rijetkih trenutaka kad žele jednostavno – šutjeti. Tišina tad postaje dio usluge jednako kao i sam tretman.
S druge strane, mnogi profesionalci u tim zanimanjima upravo razgovor doživljavaju kao važan dio iskustva za klijenta. No, možda je upravo u tome vještina dobrog uslužnog pristupa – prepoznati kad je klijent raspoložen za razgovor, a kad mu treba mir.
Katkad je ugodan razgovor dobrodošao, ali katkad je najbolja usluga ona koja dolazi bez pitanja i bez čavrljanja – samo s prostorom za predah. Šturlan je to sažela i duhovitom rečenicom koja je nasmijala mnoge čitatelje: „Frizerka koja šuti i noktarica koja šuti – ako postoji takav premium paket, slobodno mi pošaljite cjenik.“
Foto: AI
