Ideal sreće nije za svakoga isti, a još je teže općenito govoriti o tom pojmu u društvu koje cijeni instant rješenja i površne ciljeve. Pa ipak, sreća je najvažniji začin života. Dr. sc. Anita Freimann iz Osijeka napisala je doktorat iz područja ekonomije sreće i posvetila se prenošenju znanja kako je postići. Autorica je knjige Hrabrost na putu sreće, a za Women in Adria objasnila je kojim se koracima svatko može približiti željenom osjećaju.
Sreća nastaje iz svjesnog izbora
„Za mene je sreća duboko unutarnje stanje mira, ispunjenosti i osjećaja svrhe. To je kada znaš tko si, gdje ideš i zašto uopće putuješ tim putem. Sreća nije odsutnost problema, nego prisutnost svjesnosti — sposobnost da vidiš ljepotu i smisao usprkos životnim izazovima.“ započinje dr Freimann.
Istina je ipak da sreća nije za svakoga ista, pa dok će za nekoga to biti zdravlje i obitelj, za druge je to financijska sloboda.
„U svom istraživanju sreće kroz ekonomiju sreće i osobne životne izazove, shvatila sam da je sreća proces, a ne destinacija. Ona je odnos koji gradimo sa sobom i s drugima. Sreća je kad si dovoljno hrabar da budeš ono što jesi. Kad ne trčiš za savršenstvom, nego njeguješ svakodnevnu zahvalnost za ono što već imaš. Kad ne živiš na čekanju “sretnijeg sutra”, nego biraš sreću u sadašnjem trenutku.“ ističe naša sugovornica objašnjavajući da se sreća stvara i to svjesnim izborima uz hrabrost da mijenjamo ono što možemo i ljubav prema onome što već jesmo.
Pročitajte više: Sreća nije ono što tražite na poslu i u životu – vama treba smisao
Pogled na svijet utječe na osjećaj sreće
„Sreća ovisi o mnogočemu, ali najviše o načinu na koji gledamo svijet. Prema istraživanjima, genetika određuje oko 50 posto naše predispozicije za sreću, okolnosti u kojima živimo samo 10 posto, a čak 40 posto sreće dolazi iz naših svakodnevnih izbora i navika. To znači da je gotovo pola naše sreće u našim rukama – u svakodnevnim malim odlukama koje oblikuju naše misli, emocije i ponašanje.“ upozorila je dr. Freimann.
Kazala je kako parametri sreće mogu biti velika lepeza aktivnosti i načina razmišljanja koji će do nje dovesti, od sposobnosti da njegujemo zahvalnost do toga da razvijamo autentične odnose i brinemo o svom tijelu i duši.
„Ona ovisi o našoj spremnosti da radimo na sebi, da praštamo, da ne živimo u prošlosti niti u iluziji budućnosti.. Ovisi o tome jesmo li prisutni sada – ovdje gdje jedino možemo stvarno živjeti. Kao profesorica koja godinama istražuje subjektivno blagostanje, mogu reći da najvažniji ‘okidač’ sreće nije veličina kuće, niti saldo na računu, već osjećaj smisla.“ otkrila je dr. Freimann nadovezujući se da sreća prirodno dolazi ljudima koji imaju osjećaj da im život ima smisla, osobito kod onih koji su spremni na promjene koje omogućuju rast, a ne stagnaciju.
Hrvati su među sretnijim ljudima
„Kad govorimo o mjerenju sreće na globalnoj razini, uvijek moramo imati na umu da su to složeni pokazatelji koji uključuju brojne čimbenike: od ekonomskih podataka, preko društvene povezanosti, do percepcije osobne slobode i sigurnosti. Prema World Happiness Reportu 2025., Hrvatska se nalazi u prvoj trećini svjetske ljestvice, što jasno pokazuje da kao društvo imamo zdrave temelje za daljnji rast u području kvalitete života i subjektivne dobrobiti.“ kaže Freimann.
Dodala je kako je važno razumjeti da različiti izvještaji i pokazatelji naglašavaju različite aspekte, pa neki više mjere ekonomske uvjete, drugi socijalnu podršku, treći mentalno zdravlje ili osobnu percepciju slobode.
„Kada sve te podatke stavimo u kontekst, Hrvatska pokazuje stabilan potencijal — osobito među mlađom populacijom koja sve više usvaja vrijednosti svjesnog života, osobne odgovornosti i zajedništva. Ljestvica sreće nije ocjena savršenstva — ona je kompas koji nam pomaže da bolje razumijemo gdje se nalazimo i što možemo učiniti da bismo živjeli još svjesnije, radosnije i ispunjenije.“ poručila je naša sugovornica objašnjavajući da za nju takve ljestvice predstavljaju podsjetnik da ekonomija rasta nije dovoljna.
“Ako BDP raste, a ljudi se osjećaju usamljeno, uplašeno i bez nade – čemu sve to? Prava vrijednost napretka je ljudsko blagostanje. I dok brojke pokazuju da imamo prostora za rast, još više pokazuju da imamo moć da tu priču promijenimo – ako počnemo cijeniti ono što čini život vrijednim, a ne samo mjerljivim“ kaže Freimann ističući da sreća nije osjećaj rezerviran za određenu dob, nego je moguće postići je u bilo kojem životnom trenutku. Mijenjaju se jedino prioriteti.
Sreću se može postići neovisno o dobi
„Mladost često traži sreću u postignućima, uzbuđenju i istraživanju. Srednje godine nas uče balansu – između ambicija i unutarnjeg mira. Starija dob donosi mudrost: sreća postaje jednostavnija, sve više vezana uz odnose, zdravlje i duhovno bogatstvo. Sreća nije statična. Ona je poput rijeke koja mijenja svoj tok, ali uvijek teče prema svom izvoru – prema unutarnjem miru.“ objasnila je dr. Freimann.
Ipak, u ljudskoj je prirodi težiti novim izazovima kad postignemo ciljeve koje smo si zadali. Čini se da je zbog tog razloga sreća vječno neuhvatljiva.
„Prirodno je da nakon ostvarenja cilja tražimo nove horizonte. Naš um je dizajniran za rast, za traženje više, bolje, dublje. To nije greška – to je mehanizam evolucije. Međutim, ako sreću uvjetujemo stalnim ‘još i još’, ona nam izmiče poput fatamorgane. Sreća nije rezultat vanjskih postignuća, nego unutarnjeg stanja. Ako mislimo da ćemo biti sretni tek kad ‘još ovo ostvarimo’ – trčimo utrku bez ciljne ravnine. Ali kad shvatimo da je svaki mali korak, svaki trenutak života – već dovoljan da osjetimo zahvalnost – tada nam sreća više ne bježi.“ kazala je Freimann.
Recept za sreću
Otkrila je i vlastiti recept, formulu sreće koju svatko može primijeniti i primaknuti se korak bliže svojim ciljevima.
„Temelji se na svakodnevnoj praksi tri ključne stvari: zahvalnosti, svjesnosti i hrabrosti. Zahvalnost nas uči da primijetimo što već imamo. Svjesnost nas vraća u sadašnji trenutak, jedino mjesto gdje život stvarno postoji. A hrabrost nas gura da svakoga dana učinimo barem jedan korak izvan vlastitih granica.“ kaže Freimann ističući da nije naodmet u život uključiti male izazove koji će nas izbaciti iz rutine.
„Sreću treba vježbati kao mišić. Svakodnevno. Strpljivo. S ljubavlju prema sebi i drugima. I što je najvažnije – treba ju dijeliti. Jer prava sreća se uvijek širi kada je dijelimo. Sreća nije stalna ekstaza. To je mirno, duboko ‘da’ životu, i u radosti i u izazovu. Sretna sam.“ smatra Freimann zaključujući kako je sreća postala njezin posao kroz predavanja i knjige, ali i osobna životna filozofija na kojoj svakodnevno radi stvarajući za sebe život kakav želi.
Foto: Privatna arhiva
