Statistike o čitanosti knjiga iz godine u godinu djeluju sve poraznije. Naslovi se nižu: „Mladi sve manje čitaju“, „Hrvati na začelju po čitanju knjiga“, „Pismenost u krizi“. No istodobno, neosporno je da nikada nismo više čitali. Čitamo poruke, mailove, statuse, reklamne slogane, naslove vijesti i sitno ispisane upute u opisima proizvoda. Čitamo stalno, premda često površno i bez koncentracije. Paradoks je očit: čitateljska površnost raste usporedo s količinom pročitane građe. To otvara pitanje: što danas uopće znači biti pismen?
Pismenost nije samo sposobnost čitanja i pisanja
Nekad je knjiga bila gotovo jedini prozor u svijet. Čitanje romana, novina ili enciklopedija bilo je osnovno mjerilo znanja i pismenosti. Danas su navike promijenjene. Ljudi su preplavljeni fragmentima teksta, skrolaju, preskaču, multitaskaju. Zamišljeno čitanje „od korica do korica“ postalo je privilegij onih rijetkih prilika kada smo izvan digitalnih notifikacija. Umjesto knjiga, raste popularnost audio formata: audioknjiga i podcasta. To ne znači kraj knjige, već preoblikovanje načina na koji doživljavamo tekst i priču.
Pismenost, međutim, više nije samo sposobnost čitanja i pisanja. U 21. stoljeću ona je skup različitih kompetencija. Pismenost znači razlikovati istinu od manipulacije. Pismenost znači znati prepoznati internetsku prevaru, lažni dućan koji krade podatke, ili laž serviranu kao istinu u profesionalnom pakiranju. Pismenost je kritičko čitanje digitalnog svijeta. To je vještina koja nas štiti jednako kao i poznavanje jezika.
Pročitajte više: Žene kao tiha arhitektura odrastanja i obiteljskog života: Audio izdanje Proljeća Ivana Galeba
Knjiga ne iščezava, ali gubi monopol
Knjiga pritom ne išezava, već samo gubi monopol. Ona i dalje ima svoju vrijednost kao „spor medij“, kao prostor koncentracije i strukturiranog učenja, dubine, kao mjesto otpora površnosti. Ali da bi zadržala društveni značaj, mora se prilagoditi: biti dostupna u digitalnim formatima, pratiti navike novih generacija, ući u medijski prostor u kojem se danas oblikuje pažnja. Biti pismen danas znači i usuditi se misliti polako, odoljeti digitalnoj buci. Čitanje knjiga više nije jedini oblik pismenosti, ali knjiga ostaje temeljni test naše sposobnosti za dublje razumijevanje.
Umjesto da žalimo za prošlim vremenima i užasavamo se pred poraznom statistikom pogrešnog mjerenja, stojimo pred zadatkom da redefiniramo pismenost. Ona je jezična, informacijska, digitalna i kulturna. Pismenost danas znači snaći se u šumi informacija, prepoznati što je važno, a što je namjerno skretanje pažnje. Pismenost je sposobnost kritičkog razmišljanja, bilo da držimo knjigu u ruci, slušamo audioknjigu ili pretražujemo internet.
Pročitajte više: Alma Prica kao zvijezda audioknjiga: Već njen glas je dobra preporuka za “Jednu ženu” i “Rat”
Audio knjige i širenje pismenosti
Da bismo to postigli, potrebni su širi, sitemski napori. Obrazovni sustav mora od najranijih dana učiti djecu kako razumjeti i kritički čitati svijet, a ne samo tekst. Knjige su i dalje referentna točka tog učenja, no njihovi formati trebaju biti prilagođeni vremenu, od tiskanih do digitalnih i zvučnih. Audio knjige same po sebi nisu kompletno rješenje, ali jesu vrijedan doprinos: neotkrivena kvaliteta zvučnog medija može biti saveznik u širenju pismenosti i dostupnosti znanja.Audio formati, pogotovo audioknjige i podcasti, mijenjaju paradigmu. I stvaraju novi profil čitatelja – homo audiens.
Prakse poput knjižničnih pretplata i stalne dostupnosti audio knjiga bitno mijenjaju odnos prema radu i učenju: ljudima pružaju priliku za autonomno obrazovanje, razvoj kritičke kompetencije i motivaciju bez dociranja. Tu važnu ulogu imaju i poslodavci. U visokotehnološkim poslovima, gdje je rad često povezan s rutinskim praćenjem procesa, u praksi se afirmira slušanje knjiga kao produktivan izbor. Primjer su industrije u kojima tvrtke svojim zaposlenicima, u kontroli kvalitete ili radu na traci, nude pretplatu na audioservis ili nekoliko novih audioknjiga svakog mjeseca. Pismenost se tako premješta u sferu aktivnog izbora. Takve prakse pokazuju da ulaganje u pismenost nije samo društvena dužnost, već i poslovna strategija, jer razvijeni, znatiželjni i informirani zaposlenici stvaraju otpornije organizacije.
Pročitajte više: Milijunima žena je audioknjiga saveznik, luksuz koji si mogu priuštiti. Donosimo domaće preporuke
Redefiniranje pojma
Pismeni nisu nužno oni koji čitaju najviše, nego oni koji znaju prepoznati relevantno, čitati između redaka i iza teksta, postaviti kritičko pitanje i izabrati format koji najviše odgovara njihovoj profesionalnoj i osobnoj putanji. Možda je najveći dobitak digitalne pismenosti upravo raznolikost, mogućnost da više no ikada budemo u kontaktu sa znanjem, bez obzira na to držimo li knjigu u ruci ili slušamo njen audio zapis dok radimo nešto drugo. Osim toga, audioknjiga nije samo praktična, ona je povratak korijenima kulturne razmjene; mi slušanjem obnavljamo drevni ritual dijaloga. Pismenost je sposobnost prelaska medijskih granica bez gubitka vlastitog glasa.
To redefiniranje pismenosti nije prijetnja nego prilika. Ako proširimo pojam pismenosti, ne gubimo knjigu – čemu doprinosimo ako je promatramo samo kao predmet nostalgije – već otvaramo prostor da ona uđe u naše živote na nove načine. I time ostane ono što je oduvijek bila: jedini pouzdan ključ za razumijevanje svijeta.
Autorica teksta: Ljubica Letinić, book&zvook
Ilustracija: book&zvook
