Nakon godina provedenih u sigurnosti javne televizije, Anita Tripalo odlučila je svoj glas i znanje o njemu prenijeti u svijet poduzetništva. Danas kao trenerica glasa gradi prostor rijetkih vještina koje osnažuju pojedinca i time mijenjaju način na koji društvo komunicira, sluša i razumije.
Trenerica glasa i audioknjiški klub
Anita, tvoja profesionalna putanja kreće se od fonetike i treninga glasa do fascinantne uloge u book&zvook zajednici – vodiš ABC klubove slušatelja audioknjiga. Kako si došla na ideju da svoje stručno znanje o glasu iskoristiš za izgradnju zajednice slušatelja? I što te privlači u toj ulozi? Kao da se baviš nekim vrlo finim vezom spajajući niti te zajednice.
–Prvo su bile knjige, odnosno, studij književnosti, a fonetika je tu bila jer me zanimao glas glumca. No poslovni put, umjesto u zapozorje teatra, odveo me kao fonetičarku profesionalnim radio i tv govornicima, a zatim i kao trenericu glasa i govora ljudima iz politike, gospodarstva i javnog života. U buci posla i svakodnevice, knjige sam sve češće koncentrirano i bez većih prekida čitala jedino u miru godišnjeg odmora. A onda su se pojavile audioknjige i putem slušalica u uho mi dovele glas upravo onog mog glumca.
S povjerenjem sam se prepustila da me vodi radnjom i atmosferom, da mi servira emociju i interpretaciju. Uživala sam opušteno u lijepoj književnosti i tek katkad u sebi povela s tim naratorom diskusiju o naglasku ili interpretaciji. Dojmove o ugodi, a ne samo praktičnosti slušanja knjiga dijelila sam sa svima, stručne opaske komunicirala s tobom, kao izdavačem i urednicom audioknjiga, ali za slobodnu diskusiju trebala sam nepristrane slušatelje. Pa zašto ne i malu zajednicu slušatelja audioknjiga? Drago mi je da ti se svidjela ideja o audioknjiškom klubu i evo nas, idemo ususret četvrtom sastanku slušatelja – knjižničarima, a u povodu Mjeseca hrvatske knjige.
Možeš li nam otkriti što se stvarno događa kad se ABC klub okupi oko iskustva slušanja knjige? Kako vodiš raspravu? I što si primijetila, postoji li razlika između načina na koji ljudi govore o knjizi koju su čitali naspram onoj koju su slušali?
-Obično počinjem s pitanjem o tome kako im je bilo slušati. Tu brzo dođemo do zaključka da je jako ugodno kad ti netko lijepo čita. Naime, dajući naratoru dopuštenje da nam interpretira, kao da ostajemo lišeni odgovornosti tumačenja, opuštamo se i utonemo u atmosferu, proživljavamo emociju, osjećamo napetost. Slično kako se prepustimo predstavi ili filmu. Jer audioknjiga nije ili ne bi trebala biti samo ozvučenje teksta, nego govor likova biva oživljen, dijalozi se događaju plastično, često su uključeni i zvukovi iz okoline, a glazba potcrtava atmosferu. Shvaćamo da je audioknjiga novi oblik knjige. I najbolje ne raditi prevelike usporedbe s ukoričenim izdanjem. Ali svi, u usporedi s tiskanim primjerkom, primjećuju spomenutu praktičnu stranu audioknjige.
Sudionici kluba ističu dostupnost i lakoću slušanja dok čekaju nekoga tko kasni, voze se tramvajem ili im audioknjiga biva suputnikom u noćnoj vožnji, dok hodaju na plažu ili pak peglaju, odnosno, rade neke mehaničke poslove. Ipak, kad se radnja zgusne i atmosfera postane uzbudljiva, kažu da traže izolirano mjesto, sa strane, a kako bi sve potpunije doživjeli. Aplikacija book&zvook srećom ima ne samo pauzu nego i mogućnost upravljanja snimkom naprijed i natrag pa se, kažu, nekim dobrim dijelovima vraćaju, iako ne znajući što ih je na to potaklo, je li to tekst, događanje, atmosfera ili glas.
Pročitajte više: Intelektualna superzvijezda u vašim slušalicama: Yuval Noah Harari o moći priče kao temelju civilizacije
Što učimo slušajući druge
Kao stručnjakinja za glas, kako vidiš ulogu naratora i kvalitete glasa u audioknjigama? Što čini glas dobrim za slušatelja? I je li doista glas presudan u tome da nekoga natjeramo da ‘pročita’ prvu knjigu u životu – čak i ako je zapravo sluša?
-Jezik i govor učimo slušajući ljude u svojoj okolini, prvo u obitelji pa u školi, zatim u poslovnom okruženju, kao i medijskom i javnom prostoru. No, želimo li biti vrsniji, trebamo učiti od onih kojima je glas profesija i u tome vidim veliku vrijednost slušanja audioknjiga. Glas naratora ne smije biti prosječan, on mora biti ugodan, otvoren, kako bi slobodno ušao u uho i glavu, a i elastičan, kako bi obojao emociju, istaknuo bitno, oslikao raspoloženje. Učeći tako o izražajnost glasa, znat ćemo prepoznati stanja i namjere sugovornika, biti bolji slušatelji, a i su-govornici, kako na poslu, tako i u obitelji i među prijateljima. Prepoznavanje glasa čuva dobre odnose.
Audioknjiga bi trebala čuvati i njegovati standardni govor pa slušajući učimo i pravilne naglaske, s kojima sve što kažemo postaje još ozbiljnije i ispravnije. Ali jako mi je drago što book&zvook čuva i njeguje i lokalni govor i veselit će me jednom imati audioknjiški klub sa zadatkom slušanja naslova na dijalektu.
Pročitajte više: Milijunima žena je audioknjiga saveznik, luksuz koji si mogu priuštiti. Donosimo domaće preporuke
Savjet poduzetnicama i menadžericama o njihovu glasu
Publika Women in Adria su poduzetnice, menadžerice, javne osobe, žene koje trebaju govoriti javno i biti vidljive. I sama si poduzetnica, kroz Jaku jeku radiš s ljudima na vokalizaciji, stoga i samopouzdanju. Što bi bila tvoja preporuka čitateljicama za ovu priliku?
-Glas nije samo sredstvo za izgovaranje rečenica. On je odraz unutarnjeg stanja, motivacije za interakcijom, kao i znanja o materiji pa se glasom povezujemo s publikom na dubljoj razini.
Savjet čitateljicama je da upoznaju i zavole svoj glas, snimajući se, pa slušajući. Znam da većini to nije ugodno, da bježe od toga, ali ako se nikad ne pogledamo u zrcalo, kako bismo uočile da nam kosa strši? Neka slušaju ne samo što govore nego i kako govore, pa izgrade auditivno zrcalo. Povratnom auditivnom spregom, pratit će jačinu svog govora, način na koji su izgovorile riječi i rečenice, melodiju rečenice kao i njezin smisao. Mogu također o svom glasu, govoru i nastupu tražiti feedback kolega ili pak stručnjaka za javni nastup. Ali žele li se istaknuti, neka potraže učitelja za glas. Rad na glasu, otključavanje njegovog punog potencijala donosi siguran i uspješan, utjecajan govorni nastup. Vježbe za glas, kao i svako vježbanje mišića, jačaju samopouzdanje jer nam se povećava vidljivost, odnosno, u ovom slučaju, čujnost.
I konačno, jedan od dubokih rodnih stereotipa očituje se u uvriježenoj percepciji glasa, gdje je muški with the benefit of the doubt uvijek autoritativan i pouzdaniji, dok bi ženski trebao biti samo lijep. Imaš ideju kako ispraviti tu nepravdu?
–Glas treba biti snažan i zdrav, tada je uvjerljiv i tada je lijep. I istina, niže glasove, a muški su takvi su jer su im, jednostavno, glasnice duže i deblje, poistovjećujemo s većim autoritetom. No, ako osnažimo svoj glas i mi, žene možemo zvučati čvrsto, uvjerljivo, kao liderice. Za početak, bitno je da govorimo na svom tonu glasa. Naime, mnoge žene govore višim tonom, iz ovog ili onog razloga, pa su tihe, djeluju nesigurno i slabo. Evo vježbica: Uzmite puno zraka pa recite snažno, od srca, HUH i opustite se. Ponovno recite HUH i čujte svoj glas, primijetite kako je dubok, bogat, snažan. Izbrojite do 10 na tom tonu. Zapamtite taj glas, a i osjećaj koji ste imali u tijelu dok ste ga proizvodili. Taj glas i taj osjećaj, tu snagu i karizmu, upotrijebite za idući moćni nastup.
Razgovarala: Ljubica Letinić, book&zvook
Foto: book&zvook
