Može li se predsjednica uprave uopće “isključiti” na porodiljnom dopustu? I što se događa kad se najveće profesionalne promjene poklope baš s trudnoćom i prvim mjesecima majčinstva? U novoj epizodi Ambition Backstage podcasta Ivana Matić razgovarala je s Kristina Filipović, predsjednicom Uprave OTP Investa, koja je do vrha došla u manje od deset godina – i to, kako sama kaže, “od dana 1” u istoj firmi.
Kristina ima 33 godine i po struci je matematičarka. “Matematiku na PMF-u”, naglasila je kad ju je Ivana pitala je li studirala ekonomiju. U OTP Invest ušla je pred kraj fakulteta, nakon predavanja tadašnjeg predsjednika Uprave na kolegiju. “Imali su potrebu za pripravnikom u odjelu upravljanja rizicima… prijavila sam se, primili su me i tu je sve krenulo. Ovo mi je i prvi posao”, kaže. Počela je, kako to obično biva, s tablicama, izvještajima i praćenjem zakonskih obveza, a s vremenom je preuzimala sve više odgovornosti.
Od pripravnice do predsjednice Uprave u manje od deset godina
Njezin put nije bio skok preko noći, nego niz logičnih koraka: voditeljica odjela upravljanja rizicima, zatim vođenje ključne funkcije upravljanja rizicima, savjetnica uprave, potom članica uprave i naposljetku – predsjednica uprave. Sve to u razdoblju kraćem od deset godina.
Ulazak u upravu, objašnjava Kristina, mijenja pogled na posao. “Kad uđeš u upravu, shvatiš da to nisu samo odluke. Ima tu puno više odgovornosti, brige o ljudima, gradnje tima i sustava koji mora funkcionirati i kad tebe nema.” Upravo ta potreba za stvaranjem organizacije koja ne ovisi o jednoj osobi postala je posebno vidljiva u trenutku kada su se privatne i profesionalne promjene poklopile.
“Postala sam predsjednica Uprave dok sam bila na rodiljnom”
Kristina je predsjednicom uprave postala dok je još bila na rodiljnom dopustu. “Zbog organizacijskih promjena koje su se tada događale, potpuno se isključiti jednostavno nije bilo moguće”, kaže.
Rodila je krajem ožujka, u razdoblju kada se u fondovskoj industriji predaju revidirani godišnji financijski izvještaji. “Svi se ti dokumenti fizički potpisuju. Kolege su mi ih slali kući kurirskom službom.” Prvih desetak dana bila je potpuno isključena, no nakon toga pratila je mailove i bila dostupna za ključne odluke.
“Ne mogu reći da sam radila osam sati dnevno – to ne bi bilo istina. Ali sam bila uključena. Prije porodiljnog smo se dogovorili koje stvari mogu funkcionirati bez mene, a za što me se kontaktira. Dnevni operativni poslovi mogu ići dalje, ali za izvanredne situacije bila sam dostupna.” Ako se nije javila odmah jer je bila s bebom, javila bi se kasnije. “Tako smo funkcionirali.”
“Nismo mi nemajke”
U jednom trenutku razgovora Kristina kaže: “Nismo mi nemajke.” Tom rečenicom opisuje pritisak koji se često stvara na visokim pozicijama – kao da se od žene očekuje da u praksi funkcionira jednako kao i prije trudnoće, bez ikakvog prilagođavanja.
Drugim riječima, sustav često nastavlja raditi po istim rokovima, pravilima i očekivanjima, bez obzira na to što je žena upravo rodila. Odgovornost ostaje ista, a majčinstvo se mora uklopiti “u hodu”, umjesto da organizacija prirodno prepozna to razdoblje i ponudi fleksibilnost.
Kristina naglašava da je u njezinu slučaju imala podršku vlasnika i povjerenje okoline. “Svi imaju obitelji, znaju kako je to imati malo dijete doma i raditi s djetetom u rukama.” No dodaje da takav pristup još uvijek nije pravilo svugdje – i da se upravo to mora mijenjati.
Radni dan nakon porodiljnog
Službeno se vratila na posao nakon šest mjeseci, iako je i ranije povremeno dolazila u ured. Danas većinom radi od kuće, a u ured dolazi dva do tri puta tjedno. Ponekad i s djetetom. “Kad nema tko čuvati, ide sa mnom. Njoj je dobro, meni je dobro.”
Privatni i poslovni život danas funkcioniraju “dan po dan”. Slobodnog vremena nema puno, ali organizacija pomaže. “Volim zapisivati stvari na papir. Kad vidiš što si prekrižila, stres se smanjuje.”
Nikad nije i uvijek je vrijeme za dijete
Na pitanje što bi poručila mladim ambicioznim ženama koje žele i karijeru i obitelj, Kristina odgovara bez zadrške: ne odgađati majčinstvo ako je to želja.
“Majčinstvo samo po sebi ne usporava karijeru. Karijeru usporava okruženje i kultura koja ne razumije vrijednost ženskog liderstva.” Znanje, ambicija i disciplina ne nestaju dolaskom djeteta – naprotiv.
Razgovor završava porukom koja se odnosi upravo na odluku o djetetu: za majčinstvo nikada ne postoji savršen trenutak. Uvijek će nedostajati još malo vremena, još malo sigurnosti ili još jedna “idealna okolnost”. No potpuna spremnost ne događa se unaprijed – ona se gradi tek kad dijete dođe. Upravo tada žene često otkriju da imaju više snage, sposobnosti i fleksibilnosti nego što su ikad mislile. Ne zato što je bilo lako, nego zato što su morale – i mogle.
Pogledajte cijeli podcast:
Foto: Pixabay, privatni arhiv, Canva
