Prije nego što posljednji ledenjak nestane, posljednji koralj pobijeli ili posljednja kolonija tuljana utihne tisuće putnika hrli vidjeti svijet onakav kakav je sada. No, može li želja da svjedočimo ljepoti koja nestaje zapravo pomoći da je spasimo? Ovo je priča o turizmu posljednje prilike njegovoj ljepoti, opasnostima i načinu da ga učinimo saveznikom prirode. Naime, kako piše BBC, u posljednjih nekoliko godina sve je više putnika koji žele vidjeti prirodna čuda prije nego što nestanu. Taj trend, poznat kao turizam posljednje prilike, vodi ljude na ledenjake koji se tope, koraljne grebene koji blijede ili otočja koja gutaju oceani. No, tu se krije paradoks: putovanja na udaljena mjesta troše ogromne količine goriva, a time doprinose istom problemu protiv kojeg se navodno bore.
Putujemo da gledamo umiruću prirodu, a jesmo li mi krivci za njenu smrt?
Vjetar reže obraze, a zrak je tako čist da gotovo peče pluća. Ispod vas prostire se bijela praznina, isprekidana sivim stijenama. Nema buke, nema znakova civilizacije samo tišina koja zvuči staro koliko i svijet. A onda vodič šapne: “Ovdje je nekada bio ledenjak.” U tom trenutku slika postaje teža. Više ne gledate samo pejzaž, gledate odsutnost. Francuski pisac Cédric Duroux zna taj osjećaj. Na vrhu islandske planine, gdje su ostali tek mali bljeskovi leda, osjetio je strahopoštovanje, ali i bol. “Tada me pogodilo. Još uvijek imam trnce kad o tome govorim”, rekao je Duroux za BBC. Bila je to 2018. godina, a Duroux je pratio antropologe sa Sveučilišta Rice, koji su istraživali mjesto gdje će se održati simbolični “pogreb” za Okjökull, prvi islandski ledenjak službeno proglašen mrtvim. Za njega, to nije bio samo izlet, bio je to trenutak spoznaje o ozbiljnosti klimatskih promjena.
Pročitajte više: Nije im lako: U mjesto od 3000 stanovnika slilo se 100 tisuća turista – zbog polja lavande
Je li želja da ‘vidimo prije kraja’ samo ubrzavanje kraja?
Primjera je nažalost mnogo. Venecija tone pod težinom prekomjernog turizma već desetljeće. Antarktik, posljednja velika divljina na planetu, sada prima dvostruko više posjetitelja nego prije samo pet godina. S njima su, uz fotografije i priče, stigle i invazivne vrste te ptičja gripa koja je desetkovala populacije tuljana. Veliki koraljni greben nedavno je pretrpio najteže izbjeljivanje u povijesti, dijelom i zbog toplih mora, ali i zbog prevelikog broja turista koje ondje dovode motorni brodovi. Koralji u Indoneziji i na Havajima oštećeni su sidrima, a morska dna trebaju godine da se oporave. Znanstvenica Nadine Marshall, kako piše BBC, proučavala je fenomen “tuga za grebenom” (reef grief) emotivnu reakciju posjetitelja na oštećenje ekosustava.
Vidjeti prije nego nestane: Sebični hir ili posljednja šansa za spas?
Duroux je nakon povratka iz Islanda pomogao organizirati festival u Lyonu posvećen klimatskim rješenjima. “Samo biti tužan nije dovoljno. Imamo odgovornost, a naše emocije nas na to podsjećaju”, zaključuje.
Foto: Unsplash
