Kronološka dob govori o nečijem broju godina, dok se biološka dob odnosi na fizičke značajne u smislu zdravlja i otpornosti na učinke starenja. Konkretnije, netko u kronološkoj dobi od 40 godina može imati biološku dob kao da mu je 30, ali i kao da mu je 50 godina. Posljednjih godina znanstvenici se intenzivno bave odnosom te dvije dobi te učincima starenja i načinima kako ih usporiti.
„Starenje je postalo možda i najvažniji biološki izazov 21. stoljeća jer je glavni uzrok većine kroničnih bolesti – od raka i neurodegeneracije do bolesti srca. Umjesto da liječimo svaku bolest zasebno, znanstvenici sve više istražuju kako usporiti same mehanizme starenja kroz koncept tzv. geroprotekcije – intervencija koje štite organizam od biološkog propadanja“, objašnjava za Women in Adria akademik prof. dr. sc. Igor Štagljar, znanstvenik i molekularni biolog te profesor i direktor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku na Sveučilištu u Torontu.
On i njegov suradnički tim posvetili su se istraživanju raka, a oduvijek ga je zanimala problematika dugovječnosti.
Dugovječnost kao znanstveni cilj
„Ljudi su oduvijek željeli živjeti duže, no tek u posljednjih dvadesetak godina to je postalo i stvaran znanstveni cilj, zahvaljujući napretku u genetici, epigenetici i regenerativnoj medicini. Nažalost, s porastom interesa raste i broj tzv. ‘prodavača zmijskog otrova’– onih koji nude skupe preparate bez ikakvih kliničkih dokaza, često putem agresivnog marketinga. Zato je važno razlikovati ozbiljnu znanost od šarlatanstva i fokusirati se na dokazane pristupe“, upozorava dr. Štagljar objašnjavajući kako znanstveni napori koji se fokusiraju na produljenje života moraju uzeti u obzir i više drugih čimbenika.
„Produljenje života ima smisla samo ako se produži i njegovo zdravo razdoblje. Nitko ne želi živjeti 120 godina, od kojih su posljednjih 30 provedeni prikovan za krevet, s pelenom, gledajući u strop. Kvaliteta života u starosti mora biti prioritet. Uz to, duži životni vijek ima i društvene posljedice – ako ljudi budu živjeli znatno dulje, realno je očekivati i da će morati raditi dulje, jer države neće moći financirati mirovine za toliko produljene periode. Dugovječnost sama po sebi nije cilj – cilj je funkcionalna, aktivna i dostojanstvena starost“, kazao je dr. Štagljar.
Da bi čovječanstvo došlo do tog cilja, znanstvenici neumorno rade na otkrivanju i pronalasku mehanizama za razvoj lijeka. Na tom je tragu i pronalazak lijeka protiv pretilosti.
Pročitajte više: Znate li nakon koje godine najbrže starimo? Ovo su navike koje će usporiti starenje
Farmakološka intervencija u biološke procese
„Učinkoviti lijekovi za pretilost, poput GLP-1 agonista (npr. semaglutid), pokazuju da je moguće farmakološki intervenirati u kompleksne biološke procese. Slično tome, realno je očekivati da ćemo u narednih 10–20 godina imati prve lijekove koji ciljano usporavaju aspekte starenja“, smatra dr. Štagljar i dodaje kako već sada postoje kliničke studije s kandidatima koji ispituju učinke lijekova za usporavanje procesa starenja.
„Primjerice, metformin se testira u TAME studiji kao potencijalni geroprotektivni lijek, rapamicin zbog svojih učinaka na stanično ‘čišćenje’ i imunitet, te NAD+ prekursori koji ciljaju mitohondrijsku funkciju. Iako još nijedan od tih lijekova nije formalno odobren kao terapija protiv starenja, trendovi su jasni – pitanje više nije hoćemo li, nego kada će ovakve terapije postati dio kliničke prakse“, kaže akademik.
Međunarodni tim znanstvenika nedavno je otkrio markere biološkog starenja, koji se, kako su ustanovili, povećavaju nakon većih i neplaniranih stresnih događaja poput težega operativnog zahvata, trudnoće ili ozbiljnije infekcije.
“U našem se istraživanju pojavio jasan obrazac – izloženost pojedinca stresu povećao je njegovu biološku starost”, pišu istraživači u radu objavljenom u časopisu Cell Metabolism, a prenosi Hina.
“Kada se stres smanjio i biološka se dob u potpunosti ili djelomično uspjela obnoviti. To je možda najjasnije prikazala naša analiza bioloških promjena životne dobi do kojih je došlo nakon težih operativnih zahvata”.
Akademik Štagljar kaže kako studija dokazuje da starenje nije nepovratni proces.
„Posebno je važno što studija pokazuje da su „naleti“ starenja uzrokovani stresom često privremeni. To otvara mogućnost ciljanih intervencija za usporavanje ili preokretanje starenja. Sve to potvrđuje da se biološko starenje može aktivno modulirati, što je iznimno važna poruka za budućnost medicine“, zaključio je naš sugovornik.
Foto: John McGraw
