Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter bila je prva, a vjerojatno i jedina visoka državna dužnosnica koja je javno osudila što je središtem Zagreba uoči koncerta Marka Perkovića Thompsona (nekažnjeno) odjekivala ustaška pjesma, a na koncertu ustaški pozdrav „Za dom spremni“.
Pučka pravobraniteljica, zakoni i Ustav
Založila se za održavanje društvene i političke higijene u Hrvatskoj, za poštivanje hrvatskih zakona i Ustava. To joj je i posao, za to prima plaću iz državnog proračuna, no ostala je usamljeni glas (ako ne računamo lijevi dio oporbe i javnosti na društvenim mrežama).
Premijer? On je nonšalantno na konferenciji za novinare poručio da koncert “nije bio ništa drugačiji nego posljednjih 35 godina”, a da on osobno “uvijek osuđuje ono što nije zakonito” (nismo čuli da je to učinio ovoga puta). Dodao je da će pojedinačne slučajeve “gdje imate nedopušteno znakovlje i pjesme, policija procesuirati”. A novinarsko spominjanje pučke pravobraniteljice toliko je narušilo njegov mirni ton da se obrecnuo, bahato i s omalovažavanjem, u stilu “ma tko je ona”, odnosno zar bi nju trebao slušati kad je ona na toj funkciji zahaljujući njemu, tj. valjda političkoj stranci koju također vodi, HDZ-u.
Pročitajte više: Nacistički pozdrav, uzdignuta desnica i Jure i Boban: nije se pojavilo preko noći
Kako je premijer ismijao instituciju i osobu
Dakle, prvi čovjek izvršne vlasti u RH, Andrej Plenković, praktički je ismijao Ustavom utemeljenu, neovisnu instituciju osnovanu radi zaštite ljudskih prava, kao i osobu koja tu funkciju obnaša. Zašto? Jer mu ne odgovara što i kako govori, pa ju želi ušutkati, jer nije politički moćna, jer mu nije bitna, jer je laka meta, jer je žena? Vjerojatno sve od toga pomalo, a nimalo demokratično.
Među ostalim, pučka pravobraniteljica je u svom priopćenju poručila da je dužnost “svih na pozicijama moći reći jasno i nedvosmisleno ‘ne’ mržnji. Hrvatska se voli na različite načine, ali glorifikacija ustaškog režima i povezivanje s njim nije jedan od njih”.
Premijer je time, naravno, bio prozvan, ali njega se ne smije prozivati, pogotovo ne tamo neka pučka pravobraniteljica. Uostalom, već je pokazao što misli o radu te institucije time što je Vlada kasnila s očitovanjem o njenom godišnjem izvještaju o ljudskim pravima za 2023. godinu, a Sabor je tek nedavno raspravio njen izvještaj za 2022. godinu. Upitan prije koji mjesec o tom kašnjenju, premijer je novinarima odgovorio protupitanjem: “Kakva je to tema?”, a neformalno potom dodao i “Koga to briga”.
Država u kojoj treba braniti pravo pučke pravobraniteljice
Pa, ima nas koje je to briga, a trebalo bi biti briga i njega s obzirom na visoku državnu funkciju na koju je izabran. Ovo je, čini se, država u kojoj trebamo (apsurd!) braniti pravo glasa pučke pravobraniteljice.
K tome, recimo još nešto i o stručnim kvalifikacijama Tene Šimonović Einwalter koja je u toj instituciji od 2008. godine, a pravobraniteljica je od 2021. godine: pravnica je koja je završila poslijediplomski studij europskog i komparativnog prava na Sveučilišta u Oxfordu i poslijediplomski znanstveni studij Međunarodni odnosi na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je i diplome koju dodjeljuje Međunarodni institut za ljudska prava u Strasbourgu. Članica je i prva potpredsjednica Europske komisije protiv rasizma i nesnošljivosti Vijeća Europe.
I na to što njeni izvještaji skupljaju prašinu po Vladinim i saborskim dnevnim redovima premijer kaže da “to nije tema” ili “koga to briga”? Na njeno priopćenje reagira s visoka, kao da je pročitao anonimni komentar na društvenim mrežama?
Podsjetimo ovdje također da Sabor objavljuje javni poziv za predlaganje kandidata za pučkog pravobranitelja i potom ga bira. Kako je sama Tena Šimonović Einwalter navela u intervjuu na N1, izabrana je sa 115 od 117 glasova prisutnih zastupnika, pri čemu je jedan listić bio nevažeći. “115 je jako puno glasova. Pritom, HDZ nema 115 glasova. Niti ih je imao tada, niti ih ima sada”, rekla je.
Tena Šimonović Einwalter radi svoj posao, i to dobro
Čak i da nije tako, pučki pravobranitelj je u svom radu samostalan i neovisan, kako kaže zakon. On/ona je opunomoćenik Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska. Stoga ima puno pravo iznositi stavove i ocjene, a oni su relevantni. Čak i za Vladu. To bi mišljenje premijer trebao – u njamanju ruku – tretirati s poštovanjem, ako se već s njime ne slaže. Pitamo se da li on, u ovom konkretnom slučaju, radi svoj posao u skladu s Ustavom RH.
Na kraju, vratimo se sadržaju, što je još u priopćenju rekla Tena Šimonović Einwalter. Objavljeno je na službenim stranicama, preneseno u medijima, ali ne baš primijećeno, pa evo tek nekoliko naglasaka.
Zaključila je da tijekom godina, a ni pred koncert, “nije poslana dovoljno jasna poruka što su sve neprihvatljivi i nezakoniti iskazi mržnje i glorifikacije najmračnijih razdoblja prošlosti”. Kritizirala je i što nakon koncerta “glasno odjekuje i izostanak javne osude takvog ponašanja od strane visokih dužnosnika i nadležnih tijela koja su sudjelovala u organizaciji i samih organizatora, koji su svjedočili takvom ponašanju, a nisu se ogradili od povezivanja s ustaškim režimom”. Poručuje i da je država zakazala u obvezi da “kroz obrazovni sustav odvoji Republiku Hrvatsku, domoljublje i vrijednosti koje nas povezuju od onoga što se nalazi na suprotnoj strani ljudskosti, pri čemu današnju Republiku Hrvatsku od NDH jasno odvaja i Ustav RH”.
Foto: Pixabay/Vlada RH/Ured Pučke pravobraniteljice/Ustavni sud/Canva
