Kako jasno postaviti granice prema kolegama ili nadređenima na radnom mjestu jedno je od tri najučestalija pitanja posljednje tri godine otkako se bavim poslovnom komunikacijom s naglaskom na nenasilnu komunikaciju na radnim mjestima.
Pitanje, ali i odgovor, nisu jednostavni u primjeni. Jer nakon prvog postavljanja granice često očekujemo da će ljudi s veseljem dočekati naše granice. A često se ispostavi da je sve – samo ne veselje.
Dinamika odnosa
Kada postavljamo granice, mijenjamo i dinamiku odnosa – a to neće odgovarati onima koji su profitirali na našem neimanju ili nepoznavanju osobnih granica.
Zato je važno naglasiti da kompromisi nisu uvijek napredak – često su samo tiho odustajanje od sebe. Kompromis znači “ja tebi dajem ovo”, a “ti meni zauzvrat daješ ono”.
Kod postavljanja granica toga nema. Ne trgujemo vlastitim vrijednostima – znamo tko smo, što nam je važno, koje su naše potrebe i ne kompromitiramo ih.
Kako to postići u praksi?
Prvi korak je poznavanje sebe. Postoje razni oblici rada na sebi kroz koje učimo prepoznavati vlastite obrasce ponašanja i komunikacije. Jednom kada ih osvijestimo – više ih ne možemo ne vidjeti.
Drugi korak je testiranje možemo li zastati u trenutku kada želimo reagirati iz okidača, iz nagle emotivne reakcije, i zapitati se: odakle progovaram? Iz povrijeđenosti, iz želje da budem viđena ili iz toga da samu sebe ne shvaćam dovoljno ozbiljno pa želim da me drugi shvate ozbiljno?
Ako uspijemo zastati – korisno je zapisivati. Pisanje nam pomaže da se vratimo mislima koje su nam tada prolazile kroz glavu i tako kroz vrijeme možemo pratiti vlastitu promjenu.
Ako smo uspjeli zastati, promatrati i zapisivati – sljedeći korak je pokušaj drugačije reakcije.
Praksa i podrška
U ovom koraku praksa i podrška igraju veliku ulogu. Ovakve promjene teško dolaze kada smo same u tome, zato je važno imati osobu koja može dati konstruktivan feedback – ne kritiku, nego jasnoću.
Jedna od metoda koja se pokazuje iznimno vrijednom u radu s dubinskim uvjerenjima je geštalt psihoterapija. Razlog zašto danas mogu raditi s drugima leži upravo u tome što sam najprije morala puno raditi na sebi. Jedna od vrijednosti takvog rada je što kapacitet koji kroz njega izgradimo ostaje s nama – kao oslonac u zahtjevnim situacijama.
Jednom kada razvijemo taj kapacitet, tehnike koje učimo zaista nam služe – ne ostaju samo nešto što pokušavamo primijeniti izvana. Okidači nas više ne preplavljuju jer ih možemo prepoznati i regulirati.
Upravo na tom spoju unutarnjeg rada i konkretnih komunikacijskih alata danas radim sa ženama koje žele naučiti kako ostati stabilne i jasne u zahtjevnim poslovnim odnosima. Kroz individualan rad i programe fokus je na tome da granice ne budu nešto što “pokušavamo izgovoriti”, nego nešto iz čega prirodno komuniciramo.
Jer granice nisu samo rečenice koje izgovaramo – nego odnos koji imamo same sa sobom.
Autorica: Ana Tomić je osnivačica Dialogusa i edukatorica nenasilne komunikacije s posebnim fokusom na poslovne odnose.
Foto: Privatni arhiv, Nano Banana (Ilustracija)
