Američki znanstvenici na prestižnom Sveučilištu Stanford razvili su sučelje koje može čitati unutarnji govor s točnošću do 74 posto. U stručnom časopisu Cell Press obavili su rezultate istraživanja koje su provodili nad četvero paraliziranih ispitanika.
Ugradili su im elektrode u dio mozga zadužen za govor te analizirali moždane signale dok su ispitanici zamišljali riječi. Razvili su aplikaciju koja je uz pomoć umjetne inteligencije naučila prepoznati rečenice, a uz vokabular od 125.000 riječi. Znanstvenici su prenijeli kako je to velik korak u razvoju BCI (Brain-computer interface) sustava, posebno za ljude s teškim govornim i motoričkim oštećenjima koji nisu u stanju komunicirati.
Ubrzani napredak asistivne tehnologije
Tim se područjem u Hrvatskoj bavi red. prof. dr. sc. Saša Vlahinić dipl. ing. na Tehničkom fakultetu u Rijeci te kaže kako su posljednjih godina sve češće vijesti o napretku na području BCI ne samo kad je riječ o ustanovama, nego i privatnim kompanijama poput Neuralinka Elona Muska. Ukazao je na činjenicu da i Hrvatska radi na relevantnim istraživanjima u tom područu.
“Na Tehničkom fakultetu u Rijeci već neko vrijeme radimo na klasičnijem sučelju mozak – računalo koji koristi EEG za očitanje moždane aktivnosti. EEG je jednostavniji i neinvazivan način mjerenja, jednostavniji za primjenu, ali uz puno slabiju prostornu rezoluciju i skromnije mogućnosti komunikacije”, kazao je prof. Vlahinić.
„Sve veća konkurencija i sve bolji rezultati takvih pomagala svakako će ubrzati i komercijalnu primjenu, a samim tim bit će dostupna većem broju ljudi. Nadam se da će naglasak ostati i dalje na pomaganju ljudima koji ne mogu komunicirati na uobičajeni način i da se neće okrenuti vojnim i sličnim primjenama“, nastavlja prof. Vlahinić objašnjavajući kako na tržištu već postoje neka pomagala slične namjene, a razlikuju se ovisno o stupnju i vrsti stanja koje onemogućuje komunikaciju.
„Primjerice, ako osoba može kontrolirati pokrete očiju, postoji niz proizvoda koji omogućuju odabir željenog pojma ili riječi tako da osoba usmjerava svoj pogled na jednu od ponuđenih riječi ili slika na ekranu. Dovoljna je svjesna kontrola barem jednog mišića u tijelu da se taj mišić iskoristi kao sklopka za jednostavan da/ne odabir, kao što je to bio slučaj kod poznatog fizičara Stephena Hawkinga koji je pri kraju svog života komunicirao, pisao govore i predavanja pomoću pomagala koje je očitavalo pomake jednog jedinog mišića na obrazu“, opisao je naš sugovornik ističući za sad ograničene mogućnosti koje nudi tehnologija.
Pročitajte više: AI u zdravstvu: Microsoft testira program za dijagnostiku koji je četiri puta precizniji od liječnika
Eksperimentalna rješenja za ljude bez mogućnosti govora
„Ako su osobe ‘zaključane’ u svom tijelu (eng. locked-in) i nisu u stanju svjesno upravljati niti jednim dijelom svoga tijela, za sada postoje još uvijek eksperimentalna rješenja u vidu sučelja mozak – računalo, poput ovog sa Stanforda. Za tako dobre rezultate i uspješnu komunikaciju potrebno je pribjeći ili invazivnim metodama (koja zahtijevaju ugradnju mikroelektroda) ili pak funkcionalnoj magnetskoj rezonanciji koja je skupa i glomazna“, opisao je stručnjak navodeći da je ubrzani razvoj tehnologija otvorio prostor za istraživanje novih mogućnosti.
„Danas je zaista nezahvalno prognozirati u kojem će smjeru ići daljnji razvoj znanosti i tehnologije. Svjesni smo da se svakim danom pojavljuju novi alati temeljeni na umjetnoj inteligenciji koji toliko ubrzavaju rad da je teško i pratiti što se novo događa u različitim područjima“, smatra prof. Vlahinić.
Nadmoć ljudske inteligencije
Ističe da taj ubrzani napredak nosi i veliku odgovornost onih koji ga omogućuju.
„Oduvijek je bilo važno, a danas više nego ikada prije, da se znanost i tehnologija koristi u prvom redu za pomaganje i napredak svih, a ne za stvaranje još većih razlika u društvu, bez suosjećanja za druge i drugačije. Možda zvuči naivno i utopijski, ali vidljivo je da današnji društveni model na zapadu (a tu je i Hrvatska) sve više puca po šavovima. Rekao bih da je puno važnije kako ćemo koristiti tehnologiju budućnosti nego kako će ta tehnologija izgledati“, upozorava naš sugovornik dodajući da je tehnologija također izbrisala udaljenost i demokratizirala znanost, odnosno omogućila jednak pristup svima.
„Na svakom sveučilištu u Hrvatskoj postoje grupe koje koriste najnoviju tehnologiju i objavljuju radove u najboljim svjetskim časopisima. Kreativnost i nove ideje su još uvijek rezervirani za ‘ljudsku’ inteligenciju i to je dostupno svima na svijetu u jednakoj mjeri. S druge strane, financiranje istraživanja i razvoja je i dalje ograničavajući faktor. Ulaganje u znanost, istraživanje i razvoj je bitno, kao uostalom i ulaganje u cijeli odgojno-obrazovni sustav“ zaključio je prof. Vlahinić.
Foto: Privatna arhiva, Freepik, Canva
