Prva generacija ESG obveznika u Hrvatskoj uspješno je prošla svoj inicijalni izvještajni ciklus i to prema strogim europskim pravilima, kroz ESRS standarde, u skladu s novom CSRD direktivom. Ispit zrelosti bio je zahtjevan, ali rezultati pokazuju da su ga hrvatske kompanije – barem u prvoj fazi – položile s više nego prolaznom ocjenom.
ESG izvještavanje hrvatskih tvrtki i mišljenje Hanfe
Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) provela je analizu izvještaja o održivosti i pripadajućih izvještaja revizorskih društava za poslovnu 2024. godinu, u skladu s novim regulatornim zahtjevima iz Zakona o računovodstvu, Zakona o reviziji i europskih standarda. Analiza je obuhvatila 40 izdavatelja izlistanih na Zagrebačkoj burzi, koji su prvi put bili obveznici nefinancijskog izvještavanja prema novim zakonodavnim pravilima.
Rezultati koje je objavila Hanfa govore u prilog ozbiljnom pristupu: svi obveznici pod njezinim nadzorom, izradili su izvještaje, od čega ih je čak 92 posto predalo unutar zakonskog roka i u traženom ESEF formatu. Povrh toga, velika većina izvještaja prošla je neovisnu reviziju s ograničenim uvjerenjem bez rezervi (njih 88 posto), što znači da revizori nisu utvrdili značajne nedostatke. Samo pet izvještaja je dobilo zapažene napomene zbog metodoloških nedostataka. U prvoj godini izvještavanja o održivosti, obveznici su bile velike tvrtke koje su već bile obveznici nefinancijskog izvještavanja prema NFRD direktivi. Riječ je, dakle, o ozbiljnom i odgovornom pristupu već u startu.
Pročitajte više: ‘Održivost se još pomalo banalizira i doživljava kao regulatorni teret, umjesto kao prilika’
Postoji formalni okvir, ali što nedostaje?
Međutim, valja imati na umu da je riječ o početnom obliku revizije – tzv. ograničenom uvjerenju – koji ne zadire dublje u kvalitetu podataka, metodologiju i procese izrade. On pruža okvir, ali ne govori mnogo o stvarnoj zrelosti ESG sustava. U nekim slučajevima, gdje su se pojavile rezerve, jasno se vidi što tvrtkama još nedostaje: dublja analiza dvostruke značajnosti, pouzdanost kvantitativnih pokazatelja, preciznije povezivanje s EU taksonomijom. Takvi primjeri otkrivaju stvarnost mnogih tvrtki: formalni okvir je tu, ali još nedostaje metodološka jasnoća, podatkovna infrastruktura i istinska povezanost održivosti s poslovnom strategijom.
Upravo tu leži sljedeći izazov – kvaliteta i vjerodostojnost sadržaja.
Što kažu EU podaci
Prema EU SDG Indexu za 2025. (vidi tablicu), najzreliji održivi sustavi nalaze se u nordijskim zemljama – Finska, Danska i Švedska prednjače u provedbi ciljeva održivog razvoja s postignutih 79 do 81 bod. Ipak, čak ni vodeće zemlje nisu u potpunosti postigle svih 17 ciljeva, a izvještaj upozorava na velike razlike među zemljama i unutar njih, posebno u pristupu uslugama, obrazovanju i zdravstvu.
Hrvatska se nalazi u sredini europskog spektra te je zauzela 14. mjesto od 34 europske zemlje, s rezultatom 72,4 boda, što je gotovo u ravnini s europskim prosjekom (72,8).
Iako Hrvatska prati europske trendove, podaci ukazuju na ključna područja za dodatni napredak. Među najvećim izazovima ističu se: digitalna infrastruktura, smanjenje društvenih nejednakosti i snažnije povezivanje ciljeva održivog razvoja (SDG) s poslovnim strategijama i nacionalnim razvojnim politikama.
Nova Omnibus regulativa
Upravo u ovom trenutku na snagu dolazi i nova Omnibus regulativa Europske komisije, kao pravovremeni odgovor na izazove provedbe. Cilj joj nije ublažiti zahtjeve, već učiniti sustav provedivim – posebno za mala i srednja poduzeća koja čine okosnicu europskog, a posebice hrvatskog gospodarstva. Pojednostavljuju se obrasci, donose se jasnije smjernice, a ulazak u obvezu postaje postupniji i realniji.
Omnibus predstavlja svojevrsni regulatorni „predah“, ali ne i razlog za čekanje. Održivost se više ne percipira samo kao regulatorna obveza, već postaje poslovna prednost, dok ESG sve više definira pristup investitorima, financiranju, tržištima i kupcima.
Ispit prolaznosti nije više dovoljan
Sada pravi trenutak da hrvatske tvrtke iskoriste zamah prve godine i naprave sljedeći korak. Umjesto da se zadrže na „usklađenosti s propisima“, vrijeme je da uđu u fazu aktivnog upravljanja održivošću u kojoj ESG ne postaje dodatna obveza, već alat za jačanje konkurentnosti, otpornosti i povjerenja među dionicima.
Hrvatske tvrtke pokazale su da mogu i da žele igrati u europskoj ESG ligi. No, ispit prolaznosti više neće biti dovoljan. Iduće godine tražit će se više od pukog usklađivanja – u fokusu će biti kvaliteta, vjerodostojnost i stvarni utjecaj. ESG postaje sve važniji pokazatelj poslovne ozbiljnosti, otpornosti i dugoročne održivosti.
Piše: Adriana Deželić, stručnjakinja za održivost i ESG savjetnica, Green Spark
