U Kazneni zakon se najnovijim izmjenama, koje se upravo nalaze u proceduri u Saboru, uvodi sasvim novo kazneno djelo – dovođenje u opasnost života i imovine sustavom umjetne inteligencije. Kaže se kako je ponajprije riječ o automatiziranim vozilima, ali i ostalim sustavima koji mogu izazvati opasnost za ljude i njihovu imovinu.
“Iz Ministarstva pravosuđa objašnjavaju kako su definiciju sustava umjetne inteligencije preuzeli iz europske uredbe koja regulira AI, a sve će biti usklađeno i sa Zakonom o umjetnoj inteligenciji koji je donesen na razini EU, a sada slijedi njegovo prihvaćanje. U Ministarstvu se nadaju da će se to dogoditi do kraja ove godine”, navodi Index.
Predviđaju se kazne u rasponu su od šest mjeseci do pet godina zatvora za izazivanje opasnosti tijekom razvoja, testiranja, provjere, nadzora, upravljanja ili uporabe AI sustava. Ako dođe do ozljede ili štete većeg opsega, predviđa se od jedne do deset godina zatvora, a u slučaju smrtnog ishoda kazna raste na tri do petnaest godina. I nehaj se kažnjava – do tri godine zatvora.
Kazne bez jasne odgovornosti
Dr. sc. Ive Botunac, potpredsjednik Hrvatske udruge za umjetnu inteligenciju CRO AI i jedan od hrvatskih stručnjaka u području umjetne inteligencije, strojnog učenja i dubokog učenja, upozorava da zakon u ovakvom obliku otvara više pitanja nego što daje odgovora, kako je rekao za Women in Adria.
„To je prešturo napisano. Iz predloženog teksta zakona nije posve jasno tko je točno odgovoran i u kojoj situaciji. Znači li to da će programeri biti odgovorni? Hoćemo li tražiti beneficirani staž jer programer može završiti u zatvoru ako je nešto pogrešno isprogramirao?“, pita se Botunac i ističe da prijedlog zakona podrazumijeva najprije odgovornost fizičke osobe, a tek ako se ne može utvrditi tko je to, onda se traži odgovornost pravne osobe.
Međutim, mnoge tvrtke koje nude različite AI sustave nisu u Hrvatskoj.
„Vidimo i da se propisuju kazne zatvora za nehaj. No, niti jedan programer neće namjerno napisati kod koji ugrožava živote. Ako netko koristi komercijalne AI sustave stranih tvrtki, postavlja se pitanje – je li odgovorna hrvatska tvrtka koja ih koristi ili strani proizvođač? To je previše nejasno“, upozorava Botunac.
Naš sugovornik posebno naglašava problem nedostatka javne rasprave. Nacrt prijedlog zakona bio je u e–savjetovanju do 23. kolovoza.
„Pročitao sam Nacrt prijedloga zakona više puta kao i sve što su mediji pisali, ali ono što me najviše razočaralo jest činjenica da je na javnom savjetovanju ostavljen samo jedan komentar u dijelu koji se tiče AI. Začudilo me kako se domaće tvrtke koje razvijaju AI proizvode nisu aktivnije uključile, kao ni stručnjaci kojih imamo zaista puno“, kaže Botunac pitajući se je li riječ o narušenom povjerenju u sustav javnog savjetovanja.
Pročitajte više: Kako da vas AI primijeti? Krešimir Ćorluka WiA članicama otkrio tajnu SEO-a u eri LLM-ova
“Regulacija je nužna, ali mora biti jasna”
Botunac ističe da u konkretnom slučaju udruga CRO AI nije sudjelovala u pisanju zakona niti su ih konzultirali za stručno mišljenje, iako u drugim procesima komunikacije s Ministarstvom imaju dobru suradnju.
„Budući da je CRO AI među članovima stručne radne skupine koja s Ministarstvom pravosuđa surađuje oko Nacionalne strategije za umjetnu inteligenciju, mogu reći da je Ministarstvo otvoreno prema stručnjacima i zajednici. Zato mi je čudno da se baš u ovom slučaju dogodilo da prijedlog zakona prođe gotovo ispod radara, bez struke“, kaže on ističući da nitko ne bježi od potrebe da se problematika dovede pod zakonsku regulativu i smatra je nužnom.
„Ne možemo dopustiti da prijevozno sredstvo ili neki sustav umjetne inteligencije ugrozi život, a da poslije nitko za to ne želi preuzeti odgovornost. Međutim, ovako napisan članak zakona ne daje dovoljno precizne odgovore na pitanja o tome tko je odgovoran“, kazao je Botunac.
Foto: Privatna arhiva, Screenshot, Canva
