Često se pokušavamo riješiti stresa boljom organizacijom. Nabavljamo nove planere, postavljamo jasnije prioritete i koristimo različite alate za upravljanje vremenom.
Iako su takvi alati korisni, mnoge žene unatoč svemu ostaju u stanju kronične napetosti i mentalne preopterećenosti. Kao da stalno funkcioniraju “s glavom”, bez prostora u kojem bi se tijelo i živčani sustav doista mogli opustiti.
Burnout rijetko nastaje zato što ne znamo što trebamo napraviti. Češće nastaje zato što smo predugo u stanju kontrole, analize i stalne budnosti.
Stres nije samo u glavi
Stres se često doživljava kao nešto što se događa “u glavi”. No iz perspektive tijela, stres je stanje u kojem je živčani sustav dugotrajno aktiviran. U suvremenom svijetu rada to stanje postaje gotovo uobičajeno: stalna dostupnost, odgovornost, donošenje odluka, koordinacija s drugima i emocionalni rad. Bez obzira radi li se o poduzetnicama, zaposlenicama u uredima, obrazovanju, zdravstvu ili uslužnim djelatnostima, obrazac je sličan.
Jedan od razloga takvog stanja je i tzv. zamor od odlučivanja – fenomen koji pokazuje koliko nas stalna potreba za donošenjem odluka mentalno iscrpljuje. U takvom kontekstu, još jedan alat za organizaciju često ostaje na istoj razini na kojoj je i problem – kognitivnoj. Tijelu je, međutim, potreban drugačiji signal: signal sigurnosti i dopuštenja da ne mora stalno kontrolirati.
Pročitajte više: Umjetničko stvaranje kao trening za poslovni um: Kreativnost nije luksuz
Kreativna aktivnost kao izlazak iz kontrolnog moda
Kreativne aktivnosti djeluju upravo na toj razini. Kada crtamo, slikamo, radimo s materijalima ili bojama, fokus se pomiče s analize i kontrole na osjetilno iskustvo – pokret ruke, teksturu papira, ritam linije.
Važno je da takve aktivnosti nemaju unaprijed definiran ishod. Ne postoji jedno “točno” rješenje. Upravo zato naš sustav na trenutak izlazi iz stalne potrebe za procjenom i donošenjem odluka. Na mojim kreativnim likovnim radionicama često vidim isti obrazac. Prvih desetak, petnaestak minuta žene još uvijek stvaraju “s glavom”. Razmišljaju rade li to dobro i pokušavaju zadržati kontrolu. A onda se nešto promijeni.
Ramena se spuštaju, dah se produbljuje, pokret postaje slobodniji. Tempo se usporava. Tijelo se konačno opušta.
Što kaže znanost?
Ono što mnoge žene intuitivno prepoznaju u takvom procesu, potvrđuju i istraživanja. Jedno istraživanje sa Sveučilišta Drexel pokazalo je da već 45 minuta kreativnog rada – crtanja, slikanja ili rada s materijalima – može značajno smanjiti razinu kortizola, hormona stresa. Zanimljivo je da učinak nije ovisio o tome imaju li sudionici prethodno iskustvo ili se smatraju “kreativnima”.
Veliki pregled istraživanja koji je 2019. objavila Svjetska zdravstvena organizacija, a koji je obuhvatio više od 3000 studija, pokazuje da sudjelovanje u umjetničkim aktivnostima može doprinijeti smanjenju stresa, boljoj emocionalnoj regulaciji i općem osjećaju dobrobiti. Drugim riječima, kreativnost ne djeluje samo na razini ideja. Ona ima mjerljive učinke na naše fiziološko stanje.
Kreativna praksa kao osobni reset
Za mnoge žene najveći izazov nije nedostatak discipline, nego nedostatak prostora u kojem ne moraju stalno biti učinkovite. Kreativna praksa može postati upravo takav prostor – ne kao još jedna obaveza, nego kao mjesto u kojem na trenutak ne moramo ništa optimizirati, ubrzavati ili kontrolirati.
U tom prostoru fokus se pomiče s pitanja “što trebam napraviti” na iskustvo onoga što se događa sada. Takav pomak, iako naizgled mali, ima snažan učinak.
U psihologiji je poznato da se mnogi uvidi i rješenja pojavljuju upravo kada se maknemo od problema. Kreativne aktivnosti stvaraju upravo takve trenutke – trenutke u kojima se mentalni sustav može reorganizirati.
Zato mnoge žene primjećuju da im se nakon crtanja, slikanja ili nekog drugog oblika stvaranja misli poslože, a odluke postanu jasnije. Ne zato što su razmišljale više, nego zato što su na trenutak prestale razmišljati na isti način.
Ne još jedan zadatak, nego prostor koji nam nedostaje
Kreativne aktivnosti ne trebaju biti još jedna obaveza. Njihova vrijednost je u tome što nam daju ono što nam najviše nedostaje – prostor u kojem ne moramo stalno biti u funkciji. I upravo iz tog prostora vraćamo se poslu s više jasnoće i stabilnosti.
Zanimljivo je da mnoge žene primjećuju još nešto: upravo nakon takvih trenutaka, odluke koje su se činile složenima postaju jednostavnije, a odgovori jasniji.
O tome više u sljedećem tekstu.
Piše: Vanja Nikolić, slikarica, grafička dizajnerica i voditeljica kreativnih likovnih radionica te osnivačica Centra pažnje – prostora u kojem kroz umjetničko stvaranje i rad sa skupinama žena nudi iskustvo kreativnog izražavanja s naglaskom na proces, a ne na rezultat.
