Više od 18 godina Neda Vuk Salaba provela je na rukovodećim, zahtjevnim pozicijama u lancu trgovina hranom i opremom za kućne ljubimce. Upravljala je hrvatskim te tržištima u Srbiji, Rumunjskoj, Sloveniji i Bugarskoj. Za Women in Adria prisjetila se svog poslovnog puta, ali i izazova s kojima se nosila te razloga zbog kojih je odbila unaprjeđenje i odlučila se na zaokret u karijeri.
Odluka o karijeri u retailu
“Završila sam na VERN-u studij za menadžment u turizmu i radila sam kao šefica recepcije u jednom hotelu, ali nisam se u tome našla i htjela sam nešto više. U to vrijeme je strani trgovački lanac dolazio u Hrvatsku, pa sam se javila na oglas za posao ‘slučajno’ i dobila poziciju store managera. Nikad nisam radila u trgovini, edukacija je bila u Njemačkoj i bilo je dosta izazovno” prisjeća se Neda objašnjavajući kako je na novo radno mjesto otišla uz dozu straha svjesna da nikad ranije nije radila u toj industriji.
“Uz sve to postojala je i velika doza zabave i interesa. Jednostavno sam se našla u tom poslu i prepoznala svoj poziv jer je uključivao upravljanje ljudima i procesima. Inače sam iz Pakraca. Jedini problem je bio što sam već od studija započela život u Zagrebu i htjela sam ostati tu, a dobila sam na upravljanje poslovnicu u Daruvaru. Tražila sam premještaj u zagrebačku poslovnicu, a u isto vrijeme stigla mi je ponuda lanca trgovina hranom i opremom za kućne ljubimce da budem regionalna voditeljica” prisjetila se naša sugovornica.
Pročitajte više: Ovo su prednosti i rizici otkaza bez osiguranog novog posla
Ljubav i ambicija prevagnule su pri odluci
Neda Vuk Salaba priča kako je u to vrijeme s tadašnjim dečkom, danas suprugom, planirala život u Zagrebu. Istovremeno je htjela napredovati i dobiti priliku u poslovnom smislu. Prihvatila je ponudu i u novu tvrtku stigla 2007. godine, uoči velike ekspanzije.
“Već godinu dana nakon mog dolaska otvarali smo tržište Srbije, godinu poslije Rumunjske i ta su tržišta u retailu došla izravno pod moju nadležnost. Uz to sam se bavila stalnom kontrolom maloprodaje i nizom drugim poslova. A onda je 2019. godine fond otkupio moju tvrtku pa sam postala group leader retail manager koji je uz sve aktivnosti dobio zadatak akvizicija i i spajanja biznisa i ljudi” nastavila je Vuk Salaba.
Priznaje kako je riječ o iznimno izazovnom razdoblju jer su tijekom sljedeće tri godine proširili poslovanje na Sloveniju i Rumunjsku te su počeli otvarati tržište u Bugarskoj.
“U to vrijeme vladao je popriličan kaos i letovi su često bili otkazivani, pa sam znala i po 12 sati voziti na posao u Sofiju. U međuvremenu nas je kupio drugi fond, a nakon pandemije smo akvizirali i kompetitore u Bugarskoj” kazala je Vuk Salaba.
To je bila dodatna stepenica koja je omogućila uspon na karijernoj ljestvici te je dobila ulogu chief Executivea za Hrvatsku, Bugarsku i Srbiju nakon čega se sljedeće tri godine usredotočila na domaće tržište kao CEO za Hrvatsku. Uslijedila je nova runda spajanja i reorganizacije, prirodnog procesa u velikim korporacijama.
“Dobila sam ponudu za poziciju chief restruction officera čija bi uloga bila rješavati probleme poslovanja u svim zemljama u kojima imamo trgovine i skladišta sa sjedištem u Rumunjskoj. Nisam prihvatila ulogu, iako je bila odlična i jako primamljiva” rekla je naša sugovornica.
Odluka o životnom zaokretu
“Imam sina od 13 godina i jako sam puno toga propustila u njegovom odrastanju. Danas je teže odgajati dijete u tinejdžerskim godinama nego što je to bilo ranije. Riječ je o osjetljivoj formativnoj dobi u kojoj je puno izazova i utjecaja društvenih mreža. Nije mi se činilo u redu da me po dva mjeseca nema doma, iako je moj suprug zaista odličan i pun podrške i bez njega sve ovo do sad ne bih mogla ostvariti. Ovaj put sam donijela odluku na temelju intuicije koja me je tijekom života uvijek lijepo vodila, te sam je i ovaj put poslušala” obrazložila je Vuk Salaba dodajući kako se sve brzo odigralo, pa nije imala puno vremena za promišljanje o budućnosti.
Kazala je kako je u tvrtki provela 18 godina na svim pozicijama te je uvidjela da je stiglo vrijeme za nešto novo.
“Nisam htjela prihvatiti ulogu iza koje ne stojim, a s druge strane, ne možete biti direktor i upravljati ljudima ako niste prisutni i ne dajete podršku na dnevnoj razini. Zaposlenici to trebaju. Imam osjećaj da su me bivši kolege i šefovi razumjeli, osobito u kontekstu obiteljskog života. Izašla sam iz kompanije punog srca i nasmijana, znatiželjnog pogleda u budućnost” opisala je Vuk Salaba.
Priznala je ipak kako vjeruje da je muškarcima u sličnim situacijama puno lakše.
“Majčinstvo je definiralo moje odluke, iako ima žena koje su donijele drugačije odluke i sve su ispravne. Ja se bližim 48. godini i shvatila sam da mi je ovo šansa za veliki zaokret u karijeri. Spremna sam na još jednu rundu u nekoj korporaciji jer donosim znanje i iskustvo, a imam snage i želje da mogu vući nove projekte” kaže naša sugovornica.
Duhovni rast i rad na sebi
“Dolazim iz radničke obitelji i kad sam tek kretala, imala sam manje od nule, Nitko me nije negdje postavio i sve što sam napravila, ostvarila sam vlastitim radom i trudom s velikom srećom da sam radila u okruženjima koja to vrednuju. Zahvalna sam na tome svaki dan. Iz tog razloga s jedne strane sad osjećam pritisak da moram raditi, no s druge strane, posvetila sam se sebi i vlastitim interesima. Pripremam se za put na Camino jer mi je to dugogodišnja želja, još jedan izazov iz više aspekata, kako fizički tako i mentalno” otkriva Vuk Salaba objašnjavajući da je u dobroj fizičkoj kondiciji jer redovito ide u teretanu.
Kaže da godinama vježba u ranim jutarnjim terminima, obično prije posla. Zahvaljujući tome, fizički izazov Camina ne predstavlja problem.
“Iza sebe imam izuzetnu karijeru i ostvarila sam sve što sam trebala za obitelj i egzistenciju da na neko vrijeme mogu stati. Ne predugo. Idealno vrijeme je da se posvetim sebi i Camino izazovu, ali radujem mu se. Idem s prijateljicom u vlastitom aranžmanu. Voljela bih proživjeti taj dio osobnog rasta, a onda se posvetiti nečemu novom i drugačijem u poslovnom smislu” zaključila je Neda Vuk Salaba.
Ponosno predstavljamo naše članice
Foto: Privatna arhiva, Robert Gašpert
