Na Twitteru uz #nisamprijavila tisuće žena dijeli svoje iskustvo sa zlostavljanjem i prijavom slučajeva

Društveni pokret naziva Me too proširio se društvenim mrežama 2017. kad su holivudske glumice i žene iz showbusinessa počele pisati o svojim iskustvima seksualnog zlostavljanja potaknute optužbama protiv poznatog redatelja Harveya Weinsteina. Hešteg #metoo preuzeo je tad sve medije i društvene mreže, šireći svijest o problemu zlostavljanja žena.

Osim o seksualnom, počinje se govoriti i o fizičkom zlostavljanju

Na našim se prostorima o ovome počelo pisati početkom godine nakon što je srpska glumica Milena Radulović za silovanje optužila svojeg profesora glume Miroslava Aleksića. Tad je imala svega 17 godina, dok je on imao 61. Prominentne, visokopozicionirane starije muške osobe česti su zlostavljači. Iskorištavanje muške moći nad mladim, nevinim ženama problem je o kojem se do tad i nije javno pričalo.


Pročitajte više: Koliko puta žene trebaju prijaviti nasilje da bi pravosuđe i policija reagirali?


O fizičkom se zlostavljanju prema ženama intenzivno počelo pisati nakon što je prije četiri dana srpska politologinja Nina Stojaković objavila niz tweetova u kojima piše o svojoj sestri Lidiji, koju je bivši dečko sustavnim zlostavljanjem doveo do pokušaja samoubojstva. Svoju ogorčenost zbog reakcije policije na taj slučaj iznijela je u tweetovima i pokrenula lavinu reakcija od sunarodnjaka i ostatka zapadnog Balkana.

Potaknute objavama Stojaković, posljednjih su dana na Twitteru žene pod heštegom #nisamprijavila počele pisati svoje ispovijesti o zlostavljanjima. Riječ je najčešće o fizičkom i seksualnom uznemiravanju. Hrabre žene svoje najbolnije trenutke i razloge zašto nisu prijavile zločine dijele kako bi proširile svijest o ovom problemu koji je u našoj regiji čest.


Pročitajte više: Rodno uvjetovano nasilje: Silovanja žena svjesni smo tek kad dođe do medija


Nisam prijavila jer…

Preko 18 tisuća tweetova pod heštegom nisam prijavila objavljeno je posljednjih dana. Dijele se i razlozi ne prijavljivanja slučajeva. Žene ne vjeruju u pravni sustav države u kojoj žive, boje se kako im ne bi vjerovali ni da prijave da su zlostavljane. One koje su smogle hrabrosti i pokušale prijaviti zločin, nisu uvijek uspjele u svojem naumu, jer su ih nadležni organi ignorirali ili nisu shvaćali ozbiljno. Prestravljene, žene se često osjećaju osramoćeno i krive sebe za to što im se dogodilo.”

Patrijarhalno društvo žrtve ne shvaća ozbiljno

Problem nije jedino u ženama koje trpe nasilje i o tome šute, već i u sustavu koji im dopušta, čak ih i potiče da to rade. Ženu se krivi za to što joj se dogodilo, jer „sigurno je to nečime zaslužila“. Patrijarhalno društvo na ovim je prostorima odgojilo ne samo muškarce, već i žene, da na taj način razmišljaju. Muškarčeva riječ protiv ženine. Kome će policija vjerovati?

Promijenimo narativ – žrtve nisu zaslužile ili izazvale nasilje

Sram koji zlostavljana žena osjeća, potaknuta društvenim normama, trebalo bi zamijeniti onime da se sramote muškarci koji te zločine čine. Prebacivanje krivice na žrtvu čest je slučaj. Jedna od ispovijesti s twittera to potvrđuje.

nisam prijavila 1

Ovaj je pokret dao medijski prostor temama zlostavljanja na rodnoj osnovi. Dao je glas, još važnije hrabrost, ženama da priznaju prvenstveno sebi, potom i drugima, da su žrtve zlostavljanja i da nisu same krive za to što im se dogodilo.

Izvor: Pexels/Twitter

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

Medicinska pedikura: I stopala trebaju pravilnu njegu

Ljeto je pred vratima i sve više nosimo laganu i otvorenu obuću i odjeću. S višim temperaturama treba uskočiti u ljetne...
- Advertisment -