Tražili ste ga. Našli ste ga. Platili zlatom. Dali mu kule, gradove, mjesnu zajednicu. Posipali ružinim laticama puteve kojima je hodao. Pazili ga i mazili. Ohrabrivali ga, bodrili, hvalili pa opet bodrili. Bili ponosni na njegov uspjeh. Mnogi su ga htjeli, a on je odabrao vas. Romansa u najavi.
I tako, lelujate uz serenade, a on polako pakira kofere i odlazi. I ode. Ode čovjek.
Kako, što, kome, zbog čega??? Zovi, paniči, razmišljaj, zaustavljaj… ali spasa vam nema. U jeku najveće ljubavi, ode on. Na nesreću, ode konkurenciji. Pao im živ u ruke. Ma kakav pao, bacio im se u ruke.
Sada ide onaj dio kada kažem: „krenimo redom“. Pa krenimo.
Sebe ste podcijenili, njega precijenili
Dakle, trebao vam je netko dobar, pametan, a još i vrijedan. Tražili ste ga lampom, svijećom i čime sve ne. Slomili se, ali tješili – vrijedan je truda.
Našli ste ga, blago vama. Našli ste ga i krenuli u bitku. Jer znate, on je tražen, pregovara s još nekim firmama. Strogo povjerljivo otkriva da je riječ o konkurenciji. Odmah mu je cijena porasla, popadale su sve granice, aktivirali se budžeti za najcrnje dane. Jer vi ste veliki, opasni igrači i zagrebat ćete po dnu kase, ali on mora biti vaš. Kasnije ste shvatili da ste već ovdje izgubili bitku. I novac.
Pričali ste najljepše o sebi, o svojoj kompaniji, o sveopćem narodnom veselju koje ga kod vas čeka. Dobro, morat će se malo i raditi. Tu i tamo. Ali neka on dođe, lako ćete za ostalo.
Odmah ćemo zaključiti kako niste ni primijetili da ste sebe opasno podcijenili, a njega još opasnije precijenili. Zapravo, precijenio se sam, ali uz vaš svesrdan blagoslov.
Dalje. Žurilo vam se. Strašno vam se žurilo. Iz ove perspektive vidimo da vam se i nije žurilo koliko ste poletjeli. Poletjeli da vam ga dušmani ne otmu. U tom letu svašta ste preskočili.
Pročitajte više: Kako da mali postanu veliki: Najveći ubojica ambicija su nerealna očekivanja
Htjeli ste igračku jer su je i drugi htjeli
Možda ste preskočili provjeriti zašto je u dvije godine promijenio četiri firme. Ili ste potpuno zaboravili malo bolje strukturirati intervju. Ili mu niste dali nijedan test da provjerite koliko čovjek stvarno zna. A zašto biste provjeravali kada je vrlo opušteno koristio velike riječi poput: rabat, kalkulacija, facing i slično.
Niste ga propustili ni kroz ruke, mislim assessment centar. Daleko bilo. Zašto sve to raditi kad je savršen. Pa konkurencija ga želi. Ni to niste provjerili. Priznajte sami sebi, htjeli ste igračku jer ju je htjelo i drugo dijete. Drugo, zločesto dijete. Pa niste primijetili da igrački nedostaju dijelovi ili da nije prilagođena vašem uzrastu.
Uglavnom, pobijedili ste i samo je to važno. Vaš je, odbio je sve (koje sve, majko mila) i izabrao vas. Doveli ste ga u velikom stilu. Predstavili kolegama, poslovnim partnerima, brojnoj rodbini i prijateljima. Osigurali najbolji ured, najbrže računalo, papira za printanje koliko mu duša poželi. Novi, sjajan auto se podrazumijeva. I poslovna kartica, naravno. I asistent. I sloboda. I fleksibilnost. Bez pritiska, dali ste mu prostor da se razmaše.
Počeo je ostatak vašeg profesionalnog života, vaš novi kolega prionuo je na posao. Radi punom parom. Vi se i dalje ponosno tapšate po ramenima, obavijeni aurom uspjeha. Opijeni slatkom pobjedom. Jer oteli ste ga konkurenciji. Hej, oteli! Konkurenciji!
Ništa punom parom
Nije vam bilo čudno što u posljednje vrijeme često izlazi, a ne kaže kamo ide. Obećali ste mu slobodu, trpite. Kopka vas, ali pravdate to balkanskim mentalitetom. Čovjek radi, sigurno je na nekim važnim sastancima. Okreću se milijuni.
Malo vas je trznuo izostanak njegove reakcije na vaše negodovanje zbog zadatka koji nije odradio. Ali niste reagirali. U normalnim okolnostima i da je netko drugi, dobro bi zapamtio dan kad nije odradio nešto bitno za firmu. On, novi i sjajni, vjerojatno je zaključio da je bolje za firmu da to ne odradi. Jer toliko je dobar. Ma da.
Nakon tog nemilog događaja nastavio je s redovnim radnim aktivnostima. Ali ne punom parom. Nije bilo pare nikako. Nije bilo oblaka. Oteže on to nešto. Vidite i vi da oteže, ali mislite – proći će ga. Kreativna kriza.
Bilo je i malo panike kad nije htio sudjelovati u planiranju ciljeva za iduću godinu. Pa dobro, ne trebaju njemu ciljevi. On je motiviran sam od sebe. Naivan sam, tim se dičim.
Ne slaže se baš ni s kolegama u posljednje vrijeme. Pričaju i da ih ne pozdravlja u hodniku. Ljubomorni su, zavide mu na uspjehu. Izmišljaju da mu napakoste.
Konkurencija ga zove, nude više i bolje
Ozbiljna zabrinutost nastupila je kad je rekao da ga konkurencija zove u svoje redove. Nude mu više i bolje. Ako ovo nije znak za uzbunu – ne znate što je. Krizni menadžment je u zamahu. Novca više nema. Nije baš zaradio ni ovaj koji ste mu dali. Ali nećete se predati bez borbe.
Razgovarate, dodatno ga tetošite. Začinite sve još kojom beneficijom. Izgleda da vam je i uspjelo. Situacija se smiruje. Stvari se vraćaju u normalu. Odahnete, još jednom ponosni na sebe i svoj uspjeh. Dok vi otpuhujete, on se spakirao i maše. Ne tužno, samo maše.
Otišao je. Krah i katarza. Jad, očaj i nevjerica. Krhotine od tima preuzele su i njegov posao, i slomiše se da sve stignu. Da posao ne trpi. Vi patite, nemate kad ni patiti.
U čemu ste pogriješili?
Što se dogodilo, gdje ste pogriješili!? Glava se zabija u zid, zid ne daje odgovore. Manje-više, sve je bilo pogrešno. Prvo, izbor je bio zasnovan na pogrešnim pretpostavkama. Još gore, na neprovjerenim i nepotvrđenim pretpostavkama.
Drugo, upali ste u zamku kao medo u šumi. Znate ono kad zbog dobre reklame kupite loš proizvod. Nekim čudnim spletom okolnosti zaključili ste da je idealan. Možda vam je netko rekao, možda ste umislili. Kako god, zaključak je tu. Pogrešan i poguban.
Treće, ništa niste provjerili. Ništa. Ni je li stvarno to za što se izdaje. Ni zna li išta o poslu koji treba raditi. A posebno ni to je li toliko tražen – iako to ne mora biti nikakvo mjerilo.
Četvrto, niste ga platili. Preplatili ste ga. Mogli ste dobiti trojicu za te pare. Pa kad jedan ode – ostanu vam još dvojica. Ovako – ništa. Razmazili ste ga, a stvarno nije zaslužio.
Nemate plan B. Jer mislili ste da je vaš zauvijek. Plan B morate imati, uvijek i zauvijek. Čak i kad ste uvjereni u uspjeh plana A, dobro je imati plan B jer se može iskoristiti negdje drugdje. Što je opet dobro za vas. I vaše planove.
Peto, niste reagirali kad je krenulo nizbrdo. A imali ste znakove, alarme i uzbune sa svih strana. Ne radi, ne slaže se s kolegama, pravi propuste i nije ga briga. I nema ga. Uvijek je negdje. Na sastancima. Traži nove žrtve. Vi mu olakšavate posao.
I što sad? Ništa. Nad prolivenim mlijekom ne vrijedi plakati. Reagirajte brzo, neutralizirajte štetu i krenite u potragu. Za novim i boljim. Ovaj put pametnije.
Piše: Enisa Selmanović – Salkić, Consultor
Foto: Pixabay, Canva
