Kažu da ako nešto stvarno želiš, to se i ostvari. Bila je sparna ljetna večer i osvježavajuća pića na ljetnom partyju u organizaciji Women iz Adria taman su gasila žeđ i bar malo ublaživale posljedice prave lipanjske večeri. Sjećam se da je bilo toliko nepodnošljivo vruće da je početak partyja odgođen za sat kasnije.
Od Women in Adria partya do novog Peugeota
Uglavnom, te je večeri organizirana i tombola, kao dobri stari običaj najboljih zabava. Kud ćeš više, uz iće i piće, malo adrenalina ne škodi – samo dodatno podigne raspoloženje tijekom opuštajuće večeri. Čitaju se dobitci, a meni zaigra srce na „vikend vožnju automobilom iz Automobila Lončar“.
Hm, baš bi bilo dobro provozati se, pomislih, ima neko vrijeme da nisam vozila (a bijaše to usred korona-krize i posljedica česte online nastave). I evo me, već se vidim kako jurim u autu, a kosa mi vijori uz otvoreni prozor i izbačeni lakat… Fijuuuu! Kao u nekom starom dobrom filmu iz 50-ih prošlog stoljeća.
Izvlače se nagrade, ne dobivam ništa. Ma, ajde, pomislim, možda je stvarno prva nagrada moja. Srce sve jače tuče, prestanem disati na tren… Vikend vožnju dobila je… ja!!! Gromoglasan pljesak, čestitke, fotografiranje kao za naslovnicu Cosmopolitana… Slava mi brzo udara u glavu. Nisam se ni snašla, a već vidim da nije lako biti popularan. Smiješak mi se ne skida s usana kada pomislim da mi muž neće vjerovati. Ma neće nitko, mislit će da sam dobro zaružila na partyju!
Isplatilo se čekati
Prošlo je dosta vremena od tada (i ne pitajte zašto)… Ali, red poslovnih obaveza, red privatnih, dječje viroze i tisuću drugih životnih okolnosti ispriječilo se da ja svoju nagradu ne realiziram odmah iste godine. Kako sam pobornica, i doista vjerujem u tu maksimu, da sve ima svoje vrijeme i da se sve događa s razlogom, pustih da se događa život. Moram li spominjati da me okolina često podsjećala na to da nagradu nisam realizirala?
Ne znam jesu li se samo šalili, jesu li doista željeli da mi nagrada ne propadne, ili su možda neki stvarno željeli da od svega ne bude ništa pa da budem sprdnja idućih nekoliko godina? Ne znam, doista, i nisam se zamarala time što tko misli. U najtežim životnim izazovima bila mi je gušt sama spoznaja da sam baš ja, koja sam više pješak nego vozač, osvojila tu nagradu! To mi je baš trebalo, prije svega da posložim neke prioritete i da se trgnem s mrtve točke svog biznisa (a, to je stvarno jedna druga dinamična priča).
I, tako prođe godina, pa dvije… I dođe ozbiljna opasnost od burnouta. Rekoh si, nećemo to tako. Okupih obitelj i odlučismo na more jedan produženi vikend. A da jednom zauvijek okončam stalnu šalu na svoj račun u obitelji i sjetu u očima djece, javih se netom prije polaska Janji Lončar Puček, vlasnici Automobila Lončar Varaždin i ponuditeljici trofeja na tomboli. Pa što bude, pomislih. Ali baš bi bilo fora da… Uto zove na telefon Janja i u vrlo kratkom vremenu dogovorismo kao dvije pametne i sposobne žene – sve. A ne poznajemo se od ranije. (Jednostavno, znaš kad je netko s druge strane sposoban, stručan i možeš mu/joj vjerovati.)
I djeca su zaspala – kakva udobnost!
Dogovorimo sve, a ja predložim svog muža kao iskusnijeg vozača s dugogodišnjim iskustvom i tisućama kilometara pod kotačima stečenim od svakodnevne vožnje na posao daleko od mjesta stanovanja, Bogu iz nogu, rekli bi naši stari. U tom mi je trenutku sasvim savršeno odgovarala uloga suvozačice i kroničara našeg putovanja.
Reći ću samo to da je to bila ljubav na prvi pogled kad je muž zaparkirao auto kraj kuće (u auto, ne u muža). I to da se dogodi meni, koja još uvijek ponekad aute dijeli na crvene, žute, srebrne i crne (marke automobila naučila sam nedavno zbog sina i to mi još uvijek nije automatsko razlikovno obilježje). Zašto ljubavna prvi pogled? Jer je elegancija linija istaknuta kontrastnom crnom bojom bio najbolja moguća opcija na novom Peugeotu 408, koji će idućih dana biti naše prijevozno sredstvo. (Bit ću iskrena i radije pisati o našem iskustvu, nego prepisivati tehničke karakteristike stručnjaka, kojih srećom ima i to jako dobrih pa kod njih potražite spomenuto.)
Kad bih morala sumirati naše iskustvo idućih dana koje se svelo na putovanje do Paga i povratak – to bi bilo da je svaki član naše obitelji bio doslovno oduševljen. Što je jako puno ako se uzme u obzir da je nama svako putovanje dalje od Zagreba užasan napor, još od vremena kad su djeca bila mala i u svojim odgovarajućim baby autosjedalicama.
Da je ovo nešto drugačije, i da vožnja autom može biti vrlo ugodna i opuštajuća, vrlo brzo nam se pokazalo istinitim – kad su tri dječje glavice redom zaspale na stražnjim sjedalima. U trenutku kad je klonula i ona najotpornija glava, bili smo sigurni da to mora biti do udobnosti auta, a što drugo (naša djeca rijetko spavaju tijekom putovanja, čitaj – gotovo NIKAD!).
Auto za kojim se okreću svi
Ako se meni na suvozačkom mjestu činilo da sjedim na nekom super-truper gaming stolcu, da duž svoje kralježnice iscrpljene od sagibanja nad laptopom u kasnim noćnim satima konačno ne osjećam nikakvu bol… onda je sve jasno i vjerujem da je tako i djeci bilo. Naša bi djeca još nadodala da im je super bilo to da su njihova bočna stakla bila zatamnjena pa se nisu morali prepirati „čije je mjesto bolje“ i „kome ne svijetli sunce“.
Fora im je i što su se stranci (a i naši) okretali za autom i to da na kokpitu postoji dovoljno velik ekran da ekipa (čitaj: djeca) željna podataka o najbližem odmorištu ili preostalom vremenu do kraja putovanja, ima sve na uvid ispred sebe i da više nema onog zamornog držanja mobitela u ruci (s aplikacijom iz koje progovara glas spikerice koja uvijek pogriješi baš kad ne treba).
Peugeot 408: oObiteljski automobil s kojim se kilometri ni ne osjete
Mene, koja sam baš u fazi automatizacije i učenja kako delegirati određene segmente poslovanja, oduševilo je to što je vozilo automatik. Ah, da, i to – da sasvim zgodna i pametna kamerica na ekranu pokazuje stanje sa stražnje strane: hoćeš realno, hoćeš iz tlocrta, biraj. Ne možeš fulati parkiranje niti vožnju u rikverc.
Muž je cijelo vrijeme vožnje bio „tiha voda brege dere“ sve dok vožnja nije završila. Kako bi njegove riječi bile vjerno prenesene, intervjuirala sam ga te je u maniri spikera iz 90-ih izjavio:
“Vožnja ovog automobila prava je uživancija, osobito kad si u dobrom društvu. Bogatstvo suvremene opreme, udobnost za vozača i putnike te sigurnost kojom odiše njegove su najbolje odlike. I nakon nekoliko stotina kilometara imate dojam da uzbuđenje koje vozaču pruža vožnja Peugota 408 želite nastaviti. I još nekoliko stotina kilometara ne bi predstavljalo napor. Svakako treba spomenuti i poglede koje za ovim automobilom ostavljaju pravi poznavatelji i ljubitelji vozila na četiri kotača. To vam odmah izmami smiješak na lice“.
Za kraj, nadodala bih zaključnu izjavu s kojom je svaki član naše obitelji jednoglasno suglasan: da je novi Peugeot 408 pravi obiteljski auto s udobnošću i karakteristikama sportskog modernog auta. A to da ovom autu savršeno pristaju morski i proljetni pejzaži te da je odličan izbor za svako putovanje, svjedoče i priložene fotografije.
Što se mene tiče, od danas više nemam dvojbi koji ću auto kupiti i čija ću ponosna vlasnica biti, nadam se u vrlo skoroj budućnosti. (Gotovo da možete vidjeti moj osmijeh od uha do uha, zar ne?)
Autorica: Martina Hranj
