Financijska pismenost često zvuči kao tema iz udžbenika. Nešto što “bi trebali znati”, ali nikako da dođe na red. A onda dođe život. Prva plaća. Prvi “veliki” trošak. Kredit. Tržište koje padne. Dijete koje radi cijelo ljeto za jednu stvar. I odjednom financije više nisu teorija, nego svakodnevica.
U novoj epizodi Ambition Backstage podcasta, povodom Dana žena, Ivana Matić je ugostila dvije gošće koje financije gledaju iz dvije strane istog novčića: Barbaru Cerinski, direktoricu EOS Matrixa u Hrvatskoj, i Vesnu Tomljenović, predsjednicu Uprave Raiffeisen Capital Managementa Hrvatska. Razgovor je krenuo neopterećeno (uz spominjanje “Sex and the City” i garderobnih poriva), ali se brzo pretvorio u jednu od onih epizoda koje vas natjeraju da preispitate vlastite navike.
Prvi “budžet” se ne uči na Excelu, nego kad poželiš da mjesec traje 15 dana
Barbara vrlo jasno opisuje trenutak kad se kod nje upalila prva lampica odgovornosti: odlazak od roditelja i studentski budžet. U ratnim godinama, kaže, nije bilo obilja i mjesec se često osjećao kao da traje upola kraće. To “otrežnjenje” postaje prva lekcija upravljanja novcem: rasporediti troškove, izdržati do kraja mjeseca i naučiti granice.
Vesna, s druge strane, studirala je u Zagrebu i imala “zaštitu” doma. Ali želja za samostalnošću je bila jača. Tijekom studija je krenula raditi, prvo manje, zatim ozbiljnije poslove. U njenoj priči financijska pismenost dolazi kroz rad: želiš više, moraš zaraditi više. I naučiti kako rasporediti ono što si zaradio.
I da, obje se smiju na vlastite “prve trofeje” iz plaće. Vesna spominje naušnice. Ivana cipele. Svi se u tome prepoznamo – i to je možda najvažniji dio: nije poanta nikad ne potrošiti na gušt, nego znati gdje je granica.
Od prve plaće do stambenog kredita: velika odluka, vrlo rano
Barbara kaže da je vrlo brzo, čim je dobila stalni radni odnos u korporaciji, došla do stambenog kredita i kupnje stana. U njenom iskustvu banke su tada aktivno nudile mogućnost kreditiranja, a “stalno zaposlen” bio je jak signal sigurnosti.
U razgovoru su se dotaknule i konteksta ranih 2000-ih. Barbara spominje da je nezaposlenost tada bila iznad 10 posto, možda i iznad 15 posto (bez inzistiranja na preciznoj statistici), pa je stalni posao nosio veću težinu nego danas. Vesna se nadovezuje da je i ona rano krenula u rješavanje stambenog pitanja, ali ističe razliku u današnjim okolnostima: cijene nekretnina i iznosi često su prepreka i kada je netko kreditno sposoban.
Ono što ostaje kao zajednički zaključak: hrabrost, okolnosti i realnost tržišta uvijek igraju zajedno. Samo se postoci i cijene mijenjaju, a potreba za “krovom nad glavom” ostaje.
Ulaganje nije “za velike igrače”: možeš krenuti i s 20 eura
Vesna u epizodi razbija jednu od najtvrdokornijih zabluda: da je ulaganje rezervirano za one s velikim viškovima. Govori kako postoje modeli mjesečnog ulaganja kroz trajni nalog, već od 20 eura, uz mogućnost povećavanja ili smanjivanja iznosa.
Njezina poruka je jednostavna: važnija je navika od iznosa. Ako stalno čekaš “idealni trenutak” ili “veću svotu”, velika je šansa da nećeš krenuti nikad. A financijska sigurnost se, po njezinom iskustvu, gradi upravo kroz kontinuitet.
Tu se lijepo spaja s temom dugova: Vesna opisuje praksu da se uz zaduživanje paralelno krene graditi i mala rezerva. Ne mora biti grandiozno. Dovoljno je da stvaraš “buffer” koji ti kasnije može pomoći zatvoriti dio duga ili lakše podnijeti udarac kad dođe nepredviđena situacija.
Dug nije uvijek loš. Ali ignoriranje je najskuplja opcija
Barbara, kao osoba koja se profesionalno bavi naplatom potraživanja, daje vrlo direktan uvid u ono što ljudima najčešće pogorša situaciju: ignoriranje. Nesuočavanje. Stavljanje glave u pijesak.
Njezina ključna poruka je da dug može nastati iz različitih razloga. Ponekad emotivno. Ponekad racionalno. I nije svaki dug “loš dug” – postoje zaduženja koja su opravdana, planirana i potrebna. Problem nastaje kad čovjek prestane komunicirati, prestane gledati stvarno stanje, ili se sram pretvori u blokadu.
Jedan citat sažima cijelu filozofiju:
“Najgore što se može dogoditi je to. Ignoriranje.”
A drugi daje put izlaska:
“Otvori prvo dialog sam sa sobom i onda otvori dialog sa svojim vjerovnikom.”
U razgovoru se dotakne i društvene slike: prema Barbarinim riječima, udio nenaplativih ili teško naplativih kredita u Hrvatskoj danas je oko 2 posto, dok je ranije bio oko 15 posto. Po njezinoj interpretaciji, to govori o velikom pomaku u financijskoj pismenosti i realnijem upravljanju mogućnostima.
I tu dolazimo do rečenice koja je praktički naslov epizode:
“Pokrij se onoliko koliko ti je velika deka.”
Jednostavno. Ne romantično. Ali učinkovito.
Djeca, tenisice i životne lekcije koje se pamte
U drugom dijelu razgovora, tema se prirodno prebacuje na djecu i navike koje prenosimo. Ivana spominje kako su njezina djeca spremna raditi mjesecima za jednu stvar (tenisice ili iPhone), što joj je istovremeno ludo i fascinantno. Barbara kaže da njezina djeca odrastaju uz svijest o tome što mama radi, pa vrlo rano vide da prezaduženost postoji – i da nije ugodna.
Svi zajedno dolaze do važne nijanse: nije poanta djecu “spasiti” od trošenja. Poanta je da osjete odnos između rada, vrijednosti i odluke. Jer nije isto dobiti stvar odmah i zaraditi je. Kad zaradiš, počneš si postavljati pitanje: “Je li mi ovo stvarno vrijedno?”
Vesna spominje da kod kuće već ima štedne planove na dječja imena, kako bi djeca dobivala obavijesti i razvijala svijest, čak i ako uplate dolaze od roditelja. U isto vrijeme priznaje da smo svi često više orijentirani na potrošnju – i da se navike grade postepeno.
Financijska neovisnost nije samo prihod. To je i mirna glava
U završnici razgovora, obje gošće se vraćaju na temu mirovine i dugoročne sigurnosti. Vesna kaže da “briga mora postojati” kroz cijeli radni vijek i da je izdvajanje za budućnost nešto što se gradi planski, dok su “dobri dani”.
Barbara dodaje jednu drugačiju perspektivu: zdravlje kao temelj. Ako si dobro “u duhu i tijelu”, lakše ćeš stvarati i kasnije u životu, a mirovina ne mora značiti pasivnost. Naglašava i realnost: ako se oslanjamo samo na formalnu mirovinu, mnogima će biti napeto. Zato je važno razmišljati o dodatnim izvorima, fleksibilnosti i osobnoj sposobnosti da se prilagodiš.
I onda dolazi fina, jasna Vesnina poruka ženama:
“Stavite i sebe u fokus.”
Ne kao slogan. Nego kao financijska strategija.
Što nosimo iz ove epizode
Ako bismo epizodu saželi u tri rečenice, bile bi ove:
- Financijska pismenost počinje kad prestaneš glumiti da problem ne postoji.
- Ulaganje nije privilegija, nego navika – i može krenuti malim iznosima.
- “Deka” je metafora za granice, ali i za rast: edukacija i disciplina je čine većom.
A za Dan žena, možda je najvažnije ovo: financijska neovisnost nije “muška” tema. Nije ni “tema za kasnije”. To je tema za danas. Jer miran san je često najpametniji prinos.
Podcast je pripremljen u suradnji sa EOS Matrix i Raiffeisen Capital Management.
