Ideja o zaposlenju u struci odmah nakon studija, a potom mirno i sigurno radno okruženje do mirovine već je davno slika kakva ne postoji na tržištu rada. Stalne promjene i turbulencije, ponekad i drastični zaokreti obilježavaju karijere sve većeg broja zaposlenika.
MojPosao nedavno je objavio rezultate istraživanja o tipičnom karijernom putu Hrvata na uzorku od 1100 ispitanika i došli su do zaključka da svaki drugi zaposlenik radi u struci, no tijekom karijere je promijenio od tri do pet poslodavaca.
Promjena uz podršku i samopouzdanje
„Rad u struci može pružiti duboko zadovoljstvo, no istovremeno, ta stabilnost može postati neinspirativna i dosadna te možemo osjećati kao da nas nešto koči. U praksi vidimo sve češće promjene karijere, no takve promjene zahtijevaju fleksibilnost, samopouzdanje i podršku okoline. Ljudi rijetko mijenjaju karijeru preko noći. To je zapravo proces koji traje – često godinama – i uključuje brojne sitne pomake u načinu na koji ljudi razmišljaju o sebi i svom mjestu u organizaciji“, objašnjava za Women in Adria Ana Petelinšek, voditeljica odjela za testiranje i assessment SELECTIO Grupe, diplomirana psihologinja i kognitivno bihevioralna terapeutkinja s višegodišnjim iskustvom u psihološkom savjetovanju.
Kaže kako je promjena struke hrabra odluka kojoj je sklona manjina zaposlenika, a mnogi ostaju čak i ako nisu zadovoljni jer se boje reakcija okoline, financijske nesigurnosti i gubitka benefita, no često i zbog straha od neuspjeha.
„Do karijerne promjene najčešće dolazi tek kad se u čovjeku nakupi određeni unutarnji osjećaj autentičnosti i sigurnosti u nekom novom identitetu koji se godinama gradio i pronalazio, bilo kroz career coaching, psihoterapiju ili vlastitu introspekciju. Tek tada dolazi i do prekretnice – trenutka kad više nije pitanje ‘hoćemo li’, nego ‘kako i kada’ promijeniti smjer vlastite karijere“, kaže Petelinšek navodeći da se ta prekretnica najčešće događa između kasnih tridesetih i ranih četrdesetih godina, kad se javlja raskorak između onog što ljudi rade i onog što žele biti.
Pročitajte više: Revenge quitting: Kad zaposlenici kažu – Dosta je!
Važnost odnosa s kolegama
Poticaj u smjeru promjene često je otkaz ili konflikt na radnom mjestu. Istraživanje koje je proveo MojPosao navodi da je većina ispitanika koji su mijenjali poslodavca, njih 76 posto, izjavilo kako su prilikom promjene najčešće sami davali otkaz, dok je pet posto u pravilu dobivalo otkaz.
Također, prvi razlog davanja otkaza je nezadovoljstvo plaćom zbog koje je otkaz dalo 61 posto ispitanih, dok je 57 posto njih dalo otkaz zbog lošeg radnog okruženja.
„Ovaj se podatak poklapa s rezultatima ispitivanja organizacijske klime i angažiranosti kojim smo prošle godine obuhvatili preko 50.000 zaposlenika najvećih poslodavaca u Hrvatskoj. Hrvatska kultura rada snažno je usmjerena na međuljudske odnose što znači da zaposlenici poseban fokus pridaju podršci, timskom duhu te povezanosti s kolegama i nadređenima. Zato ne čudi da smo najveće zadovoljstvo zaposlenika koji biraju ostati kod trenutačnog poslodavca zabilježili upravo u odnosu s kolegama“, kazala je Petelinšek.
Novo zanimanje – nova pravila
Bez obzira na poticaj koji je nekoga usmjerio prema promjeni, da bi tranzicija protekla što bezbolnije ključno je pripremiti se.
„Važno je detaljno istraživanje novog karijernog puta i svih potrebnih kvalifikacija i kompetencija koje novo radno mjesto zahtjeva. Osobe koje se odluče na promjenu karijere, često znaju da im je promjena potrebna, ali nisu sigurni u kojem smjeru bi se htjeli razvijati. Zato se odlučuju za uključivanje u karijerna savjetovanja kako bi sa stručnjakom identificirali u čemu su dobri i koje su njihove jake strane“, objašnjava naša sugovornica dodajući kako u tom smislu veliku pomoć pružaju alati (samo)procjene poput DNLA upitnika ili Belbin upitnika timskih uloga, budući da pomoću njih stručnjaci mogu identificirati izražene kompetencije svakog pojedinca, ali i prostore za razvoj stvarajući karijerni plan.
„Isto tako, najčešće promjena karijere zahtjeva i učenje novih setova kompetencija, potrebno je uključiti se u određene edukacije, bilo da je riječ o liderskim vještinama, mekim vještinama, ili pak specifičnim tehničkim znanjima“, istaknula je naša sugovornica.
Zadovoljni zaposlenici, oni koji imaju priliku za rast, napredovanje i razvoj, vjerojatno neće napraviti značajnu promjenu u karijernom putu.
„Tipični karijerni put pojedinaca započinje, sve češće, još za vrijeme fakulteta. Studenti odabiru poslodavce za studentske poslove, a po završavanju fakulteta zapošljavaju se kod istog poslodavca ako za to postoji prilika. Od junior do senior pozicija, ljudi napreduju i grade svoju karijeru unutar organizacije. Zanimljivo je da postoje generacijske razlike u promjeni poslodavaca – mlađe generacije (Z generacija) lakše i češće mijenjaju svoje poslodavce, dok boomeri i millenialsi kod svojih poslodavaca ostaju duže i pokazuju tendenciju lojalnosti jednom poslodavcu“, primijetila je Petelinšek.
Jeste li u zlatnom kavezu?
Kazala je također da postoje pojedinci nezadovoljni razvojem karijere, ali ne mijenjaju poslodavca jer su zadovoljni uvjetima i radnom okolinom.
„Tada nastaje takozvani ‘zlatni kavez’, stanje u kojem nismo zadovoljni, angažirani niti motivirani, ali nismo niti dovoljno nezadovoljni da bismo napravili promjenu. Ova se situacija najčešće javlja na višim specijalističkim ili voditeljskim pozicijama, nakon preko 10 godina radnog iskustva“, kazala je Petelinšek.
„Kod svakoga tko vjeruje da je u toj fazi savjetujemo da ispita mogućnosti interne rotacije koja otvara prilike za razvojem u nekom drugom području, karijerno savjetovanje ili projektno uključivanje, ali prvi korak je svakako osvještavanje želje za promjenom“, preporučila je stručnjakinja.
Zaključila je kako zadovoljstvo radnim mjestom ovisi o puno čimbenika, od osjećaja smisla, mogućnosti učenja i usavršavanja do voditeljskih kompetencija nadređenih.
Foto: Privatna arhiva, Freepik, Canva
