Ponekad najtiša pitanja roditelja ne čujemo iz njihovih usta, već iz pogleda:
„Jesam li dovoljno dobar roditelj ?“ „Kako postaviti granice, a ne izgubiti bliskost ?“
Roditeljstvo je možda najintimnija uloga koju živimo. Nosimo u sebi slike kakvi bismo trebali biti ili očekivanja koje nam diktira okolina. Očekuju od roditelja da budu strpljivi, prisutni, puni razumijevanja. Kad bi to bilo samo tako… Dođe jutro kad dijete ne želi obući čarape, mi kasnimo, a naš unutarnji kritičar šapuće: „Eto, opet nisi uspjela.“
Što je mindful roditeljstvo
Upravo tu, između očekivanja i stvarnosti, počinje mindful roditeljstvo. Ne kao još jedan ideal kojem treba težiti, već kao prostor u kojem učimo biti prisutni, a ne savršeni. Velika je razlika, zar ne?
Važno je da ljudi razumiju kako mindfulness nije savršenstvo. To je prisutnost. “Mindful roditeljstvo” ne znači da dijete neće plakati, prkositi ili testirati granice. Ne znači da mi više nećemo osjećati frustraciju. Znači nešto dublje – da biramo biti uz ono što jest, umjesto da stalno jurimo za onim što bi „trebalo biti“.
Zastanemo. Udahnemo. Pogledamo dijete. Pogledamo sebe. Jer svaka dječja reakcija je poruka, a svaka naša reakcija – prilika. Prilika da budemo svjesni, autentični i povezani bez osjećaja krivnje i preispitivanja jesmo li dovoljno dobri.
Djeca uče iz našeg pogleda. Roditelj koji zna reći: „Sad mi je teško“, „I ja učim“, „Nisam sigurna, ali sam ovdje. Pokušat ćemo zajedno“ – vrlo je važno da daje djetetu dozvolu da i ono bude nesavršeno. Da osjeća. Da pogriješi. Da raste.
Pročitajte više: Djeca ne trebaju savršene roditelje – ključ je u emocionalnom zdravlju, granicama i autentičnosti
Emocije koje moramo osvijestiti
U mindful roditeljstvu ima mjesta i za suze, i za tišinu i za smijeh. Jer su to sve emocije koje moramo osvijestiti, ali se ne poistovjetiti s njima. Tu nije važno biti “dobar roditelj” svaki dan, nego biti tu. Stvarno, nježno, otvoreno prisutan i podržavajući.
Kako izgleda mindful trenutak?
Nekad je to samo:
– Pauza prije odgovora.
– Pogled u oči, bez mobitela.
– Rečenica: “Vidim da ti je teško.”
– Ili nježan podsjetnik sebi: “U redu je, i ovo je dio roditeljstva.”
Mindfulness nije zadatak. To je način postojanja u odnosu s djetetom i sa samim sobom. Roditelj koji se vraća sebi lakše se vraća i djetetu. Na kraju dana, dijete ne treba savršenog roditelja. Treba onog koji zna zastati. Koji se usudi priznati emociju, što roditelji vrlo često skrivaju od djece. Kako bi ih “sačuvali”, ali od čega? Roditelj koji pogriješi, ali se vrati s ljubavlju i mirnoćom.
Jer roditeljstvo nije projekt, to je odnos. A u svakom odnosu najviše vrijedi ono što je stvarno, nesavršeno, prisno i u ovom užurbanom svijetu – prisutno.
Piše: Tina Radan | MindPartner
MindPartner je prostor koji njeguje prisutnost, razumijevanje i osobni rast za roditelje, stručnjake i sve one koji traže više povezanosti u svakodnevnom životu. Kroz savjetovanja i podršku, MindPartner pomaže ljudima da stvore siguran unutarnji prostor iz kojeg mogu graditi odnose temeljene na povjerenju, a ne na perfekcionizmu. Roditeljstvo nije put koji trebaš prolaziti sam/a. Tu smo za pitanja, za tišinu, za male i velike korake. MindPartner je tu da te podsjeti: prisutnost je dovoljna.
Foto: Pixabay, privatna arhiva, Canva