Talijanske autoceste portal su u neki posve drugi svijet, a pažljivo odabrane destinacije dobitna kombinacija za stvaranje nezaboravnih uspomena. Ako niste ljubitelj poznatih i razvikanih gradskih središta, idealno je putovanje koje će vas odvesti do gostoljubivih i šarmantnih gradića porazbacanim po brdašcima regije.
Obilazak smo započeli u Vinci, rodnom selu renesansnog slikara i izumitelja Leonarda da Vincija koje se smjestilo na pola sata vožnje od Firence na putu prema Pisi. Kuća, ili ono što je od nje preostalo, pretvorena je u muzej, dok drugi dio službenog muzeja čine replike njegovih izuma, prototipi, crteži i skice.
Mjesto broji manje od 15.000 stanovnika, a svake godine ga posjećuju milijuni turista. Hvale se kako pejzaži koji su nadahnjivali slavnog Leonarda i dalje postoje gotovo netaknuti suvremenim životom. Suveniri, restorani i smještajne jedinice, svi se zovu Leonardo da Vinci. Mjesto je okruženo maslinicima i vinogradima, a na ulazu je i veća vinarija u kojoj se mogu kupiti vina lokalnih proizvođača.
Kliše tornja i mračne legende katedrale
Uz uživanje u prirodnim ljepotama cesta vodi u Pisu, gradić u kojem su katedrala i kosi toranj najveće znamenitosti. Kupolu katedrale i toranj ćete ugledati već na prilaznoj cesti, a pozitivna je stvar što je parking još besplatan izvan gradskih zidina. U glavnim ulicama ima trgovina i manjih fast foodova ili pokoji restoran, ali to je uglavnom to. Uz glavni trg klasika – štandovi s majicama, magnetićima i drugim drangulijama.
Svi turisti koji su ondje, došli su samo s jednim razlogom – zbog fotografije na kojoj izgledaju kao da rukama pridržavaju kosi toranj. Nakosio se slučajno, jer su arhitekti na močvarnom tlu zamislili sagraditi grdosiju koja se potom nagnula. Mnogi su ga pokušali sravniti sa zemljom, od Mussolinija koji ga je smatrao sramotom do Amerikanaca u Drugom svjetskom ratu koji su mislili da ga Nijemci koriste kao promatračnicu.
Masivna katedrala dom je brojnih legendi, uključujući i tzv. Galileov svijećnjak. Riječ je o masivnom svijećnjaku koji visi sa stropa i njiše se, a u njega je tijekom mise poznati matematičar i fizičar navodno gledao i tako otkrio svojstva klatna. Također, prema legendi, u jednom od stupova je skrivena amfora sa svadbe u Kani kad je Isus vodu pretvorio u vino, dok je oštećenja na jednom od rimskih kamenih blokova kandžama urezao sam Đavao pokušavajući spriječiti gradnju crkve. U svakom slučaju, masivna sakralna arhitektura nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Za razgled ne treba puno vremena, tako da smo ubrzo već biti opet u autu i na putu prema sljedećoj destinaciji.
Pročitajte više: U Hrvatskoj je jedno najboljih turističkih sela na svijetu. Posjetite Rastoke!
Gradić koji živi za turizam i nudi najbolje što ima
Na putu prema Sieni, zaustavili smo se u pitoresknom gradiću na vrhu brda, San Gimignanu koji je postao apsolutni favorit putovanja. Parking za osobne automobile izvan zidina je relativno jeftin i nije velika gužva jer turiste uglavnom dovoze autobusima koji se parkiraju negdje drugdje. Kad uđete kroz gradska vrata, kao da ste ušli u neku drugu dimenziju. Uske uličice načičkane su trgovinama i nasmiješenim licima trgovaca. Cijene nisu pretjerane i može se pronaći doslovno za svakoga ponešto, od sitnica do skupih luksuznih proizvoda.
Nema nervoze ni stresa, iako je gužva. Čini se da je tako tijekom cijele godine, a autobusi neumorno iskrcavaju stotine turista iz sata u sat. Najveća je gužva u slastičarnici Dondoli, malom ugostiteljskom objektu slastičara Sergija Dondolija. Ne čudi, jer je upravo on svojim gelato kreacijama višestruki osvajač Svjetskog kupa sladoleda. Činjenicu da ima najbolji sladoled na svijetu ponosno ističe u svakoj prilici, a nekoliko ulica dalje ima i prostor za školu Dondoli Gelato Class u kojoj polaznicima prenosi svoje bogato iskustvo koje je stekao putujući Europom 18 godina i tražeći formule za najbolji sladoled. Nošeni pozitivnom atmosferom krećemo ususret Sieni.
Toskanska ljepotica i opasna tradicija
Grad je to koji mnogi uspoređuju s Firencom, a i on kao da se trudi dostići sjevernijeg brata ili sestru. Ipak, ma koliko se trudila, Siena nije Firenca i imam dojam da nedostaje nešto. Grad je poznat po utrci Palio di Siena ili Carriere. Kažu kako je to jedna od najtežih i najopasnijih konjskih utrka na svijetu.
Sudjeluje 17 predstavnika gradskih četvrti ili contrada od kojih svatko ima svoju zastavu i grb te jašu bez sedla, a ako padnu mogu poginuti. Zato u utrci ne sudjeluju stanovnici, nego plaćaju profesionalne džokeje.
Contrade osim boja predstavljaju i životinje. Od 1930-ih u contradama su sagradili fontane na kojima su brončane skulpture životinja predstavnica; puž, guska… Mi smo prolazili kroz Contrada della Tartuca čiji je simbol kornjača, pa se ondje smjestila simpatična fontana djeteta s kornjačom. Sudeći po ulaštenoj glavi, stanovnici prije utrke vjerojatno trljaju kornjaču za sreću.
Te “fontanine” ipak imaju puno dublji značaj jer se stanovnici Siene krste dvaput – prvi put u crkvi, a drugi put u svojoj četvrti, vodom iz fontane. Neke od fontana nastale su na temeljima prethodnih, a druge su pak sagradili iz početka. Sve se napajaju podzemnim akvaduktima i voda je, naravno, pitka.
I Siena ima svoj tornjić, slavni Mangio, no najveće atrakcije su Duomo i glavni gradski trg Piazza del Campo koji se nalazi na mjestu starog rimskog kazališta, pa je stoga u obliku školjke i mnogi ga nazivaju najljepšim javnim prostorom Europe na kojem će mnogi zastati, sjesti i odmoriti se tražeći predah prije nastavka razgledavanja.
Duomo tj. katedrala u originalnoj zamisli trebala je biti najveća katedrala na svijetu. Još jedan megalomanski projekt, no prekinuli su ga zbog nedostatka novca te je glavna fasada dovršena u 14. stoljeću.
Siena je također grad muzeja, jedne od najstarijih europskih bolnica i sveučilišta, a gradska jezgra opasana je 1000 godina starim zidom te je pod zaštitom UNESCO-a uvrštena na popis svjetske baštine.
Foto: Privatna arhiva/Canva
