Povišeni krvni tlak i kolesterol, gastritis, dijabetes, bolesti želuca i probavnog sustava – sve su to simptomi objedinjeni pod nazivom „menadžerska bolest“ koji se odražavaju kroz psihosomatske tegobe, uključujući anksioznost i depresiju.
„Riječ je o simptomima povezanima s povišenim stresom koji se najčešće pripisuje menadžerima, pa odatle naziv. No nije riječ o specifičnom stanju povezanom samo s tim zanimanjem i djeca nemaju sve navedene teškoće. Činjenica je da su izložena pojačanom stresu i da to ostavlja posljedice“, kaže mr. spec. Žana Pavlović, prof. psihologije koja se specijalizirala za dječju psihologiju.
Slaže se kako je mentalno zdravlje djece ugroženo, a situacija alarmantna. Potvrđuju to i podaci istraživanja. U izvještaju Stanje djece u svijetu 2021. godine UNICEF navodi da oko 44 tisuće adolescenata u dobi od 10 do 19 godina u Hrvatskoj ima problema s mentalnim zdravljem. Hrvatski zavod za javno zdravstvo proveo je u školskoj godini 2021./22. među učenicima prvih razreda srednje škole upitnik koji je pokazao da je 11,2 posto njih razmišljalo o tome da si naude.
Pritisci okoline rezultiraju tjeskobom i depresijom
„Djeca nam pate i nije im dobro te se najčešće suočavaju s tjeskobom i depresijom, osobito u vrijeme završetka nastavne godine i pred upise u srednje škole. Razlozi su višestruki, a odnose se na veliki pritisak roditelja i nastavnika koji djeca proživljavaju“, ističe psihologinja upozoravajući kako je riječ o problemu uzrokovanim društvenim promjenama.
„Konkretno, roditelji su danas puno manje uključeni u živote svoje djece. Igračaka je nikad više, a igre nikad manje. Životi su nam bolji nego ikad prije, a psihičko stanje nikad lošije. Kad sam počela raditi prije više desetljeća, rijetko smo među onima u dobi od 18 ili 19 godina susretali anksioznost i depresiju. Danas se prag spustio i govorimo o djeci od osam godina koja se suočavaju s tim“, nastavlja naša sugovornica objašnjavajući kako je mnogo djece koja su prepuštena sama sebi i tehnologijama.
„Roditelji nemaju vremena baviti se njima i njihovim razvojem. S druge strane, pred djecu ne stavljaju izazove i ne potiču ih na samostalno rješavanje problema. Zbog različitih razloga umjesto djece pišu lektire, rješavaju zadaće i odrađuju školske projekte. Kad djeca moraju sama pokazati inicijativu i znanje, nerijetko se suoče s teškoćama“, objašnjava psihologinja Pavlović.
Pročitajte više: Najbolje zemlje za obitelj i odgoj djece: Prva bi vas mogla iznenaditi
Savršeni prosjek kao pokazatelj vrijednosti
Dodala je kako se pritom pritisak roditelja intenzivira kako se bliži kraj godine te se pred djecu postavljaju zahtjevi za savršenim 5.0 prosjekom.
„Djeca stječu dojam da ih se valorizira samo kroz njihov školski uspjeh i prosjek te se fokusiraju na to da bude 5.0 jer 4,9 nije dovoljno dobro. Okolina im nameće mišljenje da oni s manjim prosjekom neće uspjeti upisati dobru srednju školu i time si upropastiti život, što, naravno, nije istina“, kaže Pavlović.
Rezultat pritiska su stres i posljedične psihosomatske tegobe te smanjena motivacija jer djeca koja ne uspiju postići željeni uspjeh, s vremenom odustaju od pokušaja.
„To može voditi do burnouta, stanja kroničnog stresa koji dovodi do potpune emocionalne i fizičke iscrpljenosti. Zbog svega što smo sad rekli, jasno je da mlađe generacije nemaju otpornost na pritisak. Često im se puno toga servira i radi umjesto njih, pa na male probleme pucaju po šavovima. Nisu pripremljeni za život“, smatra psihologinja Pavlović ističući kako se upravo život sastoji od niza problema koje treba rješavati.
Kaže kako, stoga, preporučuje roditeljima usmjeravanje na djecu i njihovo emocionalno stanje radije nego na ocjene.
„Danas postoje odlične strukovne škole i ne moraju sva djeca ići u gimnaziju niti su sva djeca u gimnazijama sretna. Djecu valja od prvog razreda učiti o važnosti truda i rada te stvarati njihove radne navike stavljajući ih pred probleme i izazove koje sami moraju riješiti. To se ne radi samo na kraju godine, nekoliko tjedana prije zaključivanja ocjena ili pred upis u srednju školu, nego tijekom cijele godine“, savjetuje psihologinja potičući roditelje da s djecom više vremena provode u razgovoru i istraživanju interesa te stvaranju smislenog zajedništva.
Foto: Freepik, privatna arhiva, Canva
