Najveći otok na svijetu, Kalaallit Nunaat, poznat i kao Grenland, našao se u središtu globalne pozornosti zbog ideje novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa da prekraja granice zapadne hemisfere.
Kalaallit Nunaat je grenlandski naziv za taj otok, na kalaallisutskom jeziku (grenlandskom, eskimsko-aleutska jezična porodica) doslovno znači “Zemlja Kalaallita”. “Kalaallit” je naziv za autohtoni grenlandski narod, odnosno Inuite koji čine većinu stanovništva otoka. A “nunaat: u prijevodu znači “zemlja” ili “teritorij”. Sintagma bi onda značila “Zemlja Inuita” ili “Zemlja Kalaallita“.
Zemlja Inuita mogla bi postati prvi svima jasan primjer toga da klimatske promjene nisu samo pitanje vremenske prognoze, već da će imati donedavno nezamislive posljedice po politiku, ekonomiju i društvo. Grenland gubi milijardu tona leda godišnje, što podiže razinu mora ali i otvara nove ekonomske prilike za rudarenje i ribarstvo. Topljenje leda omogućuje pristup bogatim nalazištima minerala, uključujući rijetke zemne metale, zlato, uran, željezo i naftu. Zbog promjena u migracijama riba i dužeg razdoblja bez leda, širi se ribarstvo, a posebno lov na bakalar i škampe. Ribarstvo je već sada najvažniji sektor grenlandske ekonomije, čineći oko 90 posto izvoza.
Istovremeno i paradoksalno, brzo topljenje leda prijeti tradicionalnim oblicima života, poput lova i ribolova. Rudarski projekti izazivaju zabrinutost zbog degradacije okoliša i rizika za ekosustav, a ovisnost o vanjskim investicijama znači ugrožavanje lokalnog suvereniteta i ekoloških standarda te rast cijena hrane i energenata.
Nerazvijena ekonomija bogata resursima
Ekonomija Grenlanda blisko je povezana s Danskom koja subvencionira otok stotinama milijuna dolara godišnje. Prelazak na samoodrživost zahtijeva diverzifikaciju gospodarstva, što je izazovno u uvjetima brze klimatske transformacije. Kako piše The Economist u tekstu iz listopada 2024. godine: zahvaljujući danskim subvencijama, Grenlandov per capita BDP iznosi 57.000 USD, što je iznad prosjeka EU. U isto vrijeme, ako tamošnja vlada želi neovisnost, mora pokazati da može funkcionirati samostalno, što će zahtijevati rudarenje, zaključuje ovaj medij. Problem će biti uvjeriti lokalno stanovništvo da podrži rudarenje. S ukupno 56.000 stanovnika, zaliha radne snage – nezaposleni – iznosi samo 0.2 posto, što otežava razvoj industrije.
Međutim, to nije spriječilo kapitaliste poput Jeffa Bezosa da ulažu u istraživanje resursa na Grenlandu. Najpopularnije mjesto za to je tzv. Intruzija Ilimaussaq na južnom dijelu otoka. To je geološka formacija poznata po svom jedinstvenom mineralnom sastavu. Kako piše The Economist, “od 50 najpoželjnijih svjetskih sirovina ovaj kamen magmatske stijene” nastao prije 1.2 milijarde godina “dom je za čak 30” takvih minerala.
Prema istom mediju, ako se u obzir uzmu i nalazišta na istočnom dijelu otoka Grenland ima rezerve čak 43 od 50 važnih minerala koje do sada svijetu uglavnom isporučuje Kina. Neki od tih resursa su npr. molibden koji ojačava čelik za offshore vjetroelektrane. Bakar se koristi u svemu, od električnog ožičenja do čipova za umjetnu inteligenciju, piše The Economist. Nefelin se koristi u proizvodnji stakla, keramike i aluminija.
SAD je već više puta kroz povijest pokazivao interes za kupnju ili aneksiju Grenlanda, a posljednjih dana novoizabrani američki predsjednik Donald Trump plijeni pažnju svjetskih medija izjavama o pripajanju Panamskog kanala i Grenlanda SAD-u. Glavni argument mu je da su ti lokaliteti potrebni SAD-u za nacionalnu i ekonomsku sigurnost. I nije potpuno u krivu, ali ni u pravu.
Pročitajte više: Michelle Obama neće doći na Trumpovu inauguraciju
Grenland kao pitanje američke nacionalne sigurnosti
Budući da je Grenland povijesno i kulturološki povezan s Europskom unijom, posebno Danskom, Norveškom i Vatikanom, saveznicima SAD-a, teško je povjerovati da aspekt ugroze nacionalne sigurnosti proizlazi iz pripadnosti Grenlanda Danskoj. Radikalnost Trumpovih izjava također odskače od suradničkog i savezničkog odnosa SAD-a prema najbližim susjedima poput Kanade (npr. NORAD) i Paname (39. američki predsjednik Jimmy Carter predao je Panami 1977. godine upravljanje kanalom). Nacionalna sigurnost tek je izlika za osiguravanje pristupa ekonomskim resursima.
Taj argument mora proizlaziti iz ruske prisutnosti i dominacije Arktikom. Aspekt nacionalne sigurnosti bilo koje zemlje može se rješavati diplomatskim i mirovnim metodama, ako postoji mogućnost kompromisa ekonomskih i kulturnih interesa. U kontekstu nacionalne sigurnosti, nijedan američki predsjednik ne bi lakše izbjegao sukobe s Rusijom kao najočitijim suparnikom na Arktičkom moru od Donalda Trumpa. Na prvi pogled to da Trump smatra Rusiju prijetnjom predstavlja zaokret u njegovom dosadašnjem simpatizerskom odnosu prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Također, teško da je oportuno za pitanje nacionalne sigurnosti narušavati povjerenje saveznika i stabilnost NATO pakta u trenutku dok su globalni diplomatski odnosi SAD-a na najnižim razinama povjerenja i prema suparnicima i prema saveznicima.
Treba naglasiti još jednu proturječnost Donalda Trumpa: traženje povećanja izdavanja za NATO na pet posto u 2025. godini (ne podržava ni sam NATO) u trenutku kada ideja kupnje, pa i vojne aneksije Grenlanda izravno narušava suverenitet Danske kao jedne od članica NATO-a i Europske unije. Tim više što SAD ima veći broj vojnih baza na tom otoku još od Drugog svjetskog rata kada je Grenland prekinuo odnose s Danskom nakon Njemačke aneksije te zemlje. Uprava nad Grenlandom tih je godina bila povjerena SAD-u. S obzirom na ovih nekoliko istaknutih proturječja, nacionalna sigurnost onda ovdje može predstavljati tek dimnu zavjesu za ekonomske interese SAD-a.
Ekonomski interesi SAD-a prema Grenlandu
Ovisnost američke industrije o resursima koje ta zemlja nema, dublji je ekonomski problem. Klimatske promjene pomažu SAD-u u preorijentaciji ekonomskih interesa na zapadnu hemisferu, budući da u situaciji tektonskih promjena globalnih odnosa moći SAD vrlo lako može izgubiti pristupe sirovinama nužnima za suvremenu tehnologiju, vojnu, informatičku i drugu. Kako se pogoršavaju globalni vojni i diplomatski odnosi, tako jačaju odnosi između zemalja BRICS-a koje kontroliraju gotovo sve svjetske zalihe plemenitih materijala. SAD ali i Europska unija time gube materijale za izradu čipova. Upravo je pristup čipovima i sirovinama za njihovu izradu u temeljima američke “obrane” Tajvana od Kine.
Trumpove teritorijalne pretenzije prema područjima bogatima mineralima na zapadnoj hemisferi, predstavljaju diskurzivni zaokret od prepoznavanja Kine kao glavnog američkog neprijatelja (što je bila osnova njegovog vanjskopolitičkog diskursa u prvom mandatu) i veći fokus na tradicionalnog neprijatelja – Rusiju (koju je pak simpatizirao u prvom mandatu). Možda se SAD time čuvaju izravnog sukoba s Kinom koji bi nastao u slučaju kineske, pa onda i američke intervencije na Tajvanu, a što bi sasvim sigurno pokrenulo Treći svjetski rat.
Pročitajte više: VIDEO Melania Trump kakvu do sad nismo vidjele: Svi pričaju o ovoj snimci
Klimatski neksus
Istovremeno, borba za dominaciju na Arktiku zaoštrava se posljednje desetljeće paralelno s intenziviranjem klimatskih promjena. Otapanje leda otkriva nam otok bogat resursima koje do sada nismo mogli eksploatirati. No, čini se da je područje Grenlanda bogato i naftom.
“Politički establišment na Grenlandu postavio je vađenje prirodnih resursa u fokus planova da postane ekonomski samodostatan i u konačnici politički neovisan od Kraljevine Danske. To neće biti lak zadatak, a otežava ga brzo starenje stanovništva Grenlanda”, stoji u desetak godina staroj, ali aktualnoj, studiji John L. Thornton China Center-a i Inicijative za energetsku sigurnost. “Izvješće procjenjuje obećanja i zamke vađenja resursa na Grenlandu i stavlja ambicije sadašnje grenlandske vlade na kušnju”, ističu autori.
Još 2014. godine, ovo izvješće predvidjelo je da će se usprkos nastojanjima Inuita koji čine 88 posto populacije da očuvaju okoliš, na Grenlandu ipak dogoditi rudarenja velikih razmjera. Otapanje leda olakšava i cijenu i uvjete komercijalne eksploatacije resursa na tom otoku. Fokus je to i prioritet Europske unije za otok.
Međutim, Grenland se 2023. godine pridružio Pariškom sporazumu, no tek nakon što su studije pokazale da bi se Grenland mogao pridružiti sporazumu bez obvezivanja na smanjenje CO2 i bez sudjelovanja u troškovima toga s Danskom. “Prethodna je procjena bila da bi pristupanje sporazumu dugoročno moglo stvoriti prepreke razvoju poslovanja i postizanju neovisnosti od Danske” piše norveški medij High North News.
Grenlandski parlament “Naalakkersuisut” prepoznao je 2023. godine “da se sporazum može kombinirati s poslovnim razvojem i gospodarskim rastom”, ističe norveški medij. Grenlandske klimatske strategije usklađene s UN-ovom Okvirnom konvencijom o klimatskim promjenama stupile bi na snagu 2030. godine. Još 2021. godine prije potpisivanja Pariškog sporazuma, grenlandski je parlament odlučio prekinuti sva istraživanja nafte iz ekoloških i klimatskih razloga i umjesto toga ulagati u veliki potencijal otoka za proizvodnju hidroenergije.
Što se tiče reakcija vodećih ljudi Grenlanda na Trumpove izjave čini se da umjesto pripadnosti Danskoj ili SAD-u, Grenland želi biti neovisan, no ako je za to potrebno rudarenje, kako će otok dovesti u balans nova zagađenja koja su nužna u rudarenju i ekološke interese Inuita koji čine 88 posto inuitske populacije za sad će ostati nepoznanicom. Što se tiče SAD-a, Trumpove izjave neki saveznici smatraju neozbiljnima što se vidi na primjer po izostanku reakcije iz Danske, dok ih drugi uzimaju za ozbiljno, poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona koji je kazao kako EU neće trpiti narušavanje svojeg suvereniteta.
Pročitajte više: Potez bez presedana, Melania Trump donijela šokantnu odluku: ne želi u Bijelu kuću
Povijesni odnosi Grenlanda s SAD-om
Kada su nacisti 1940. godine okupirali Dansku, Grenland, koji je bio danski teritorij, postao je strateški izoliran. S obzirom na važnost njegovog položaja za kontrolu Sjevernog Atlantika, Sjedinjene Američke Države odlučile su intervenirati kako bi spriječile moguću njemačku okupaciju otoka. SAD je 1942. godine potpisao Kauffmannov sporazum s danskim veleposlanikom u Washingtonu, Henrikom Kauffmannom. Prema tom sporazumu, SAD su dobile pravo izgradnje vojnih baza na Grenlandu kako bi ga zaštitile od njemačke invazije. SAD su izgradile nekoliko vojnih baza na Grenlandu, uključujući veliku bazu u Bluie West One (blizu današnjeg grada Narsarsuaqa) i kasnije zračnu bazu Thule na sjeverozapadu otoka. Te baze služile su za opskrbu saveznika i nadzor nad njemačkim aktivnostima.
Nakon Drugog svjetskog rata, odnosno tokom Hladnog rata Grenland je postao ključan za američku obranu protiv potencijalnog sovjetskog napada. Zračna baza Thule, proširena 1950-ih, postala je važna za radarske sustave za rano upozorenje i kao dio američke DEW linije (Distant Early Warning Line), mreže radara za detekciju sovjetskih projektila.
Nakon rata, SAD je 1946. godine ponudio Danskoj 100 milijuna dolara za kupnju Grenlanda. Danska je odbila ponudu, ali je Grenland ostao pod značajnim američkim utjecajem zbog vojnih baza. Međutim, 1953. Grenland je formalno postao integralnim dijelom Danskog kraljevstva, čime su ograničeni vanjski pokušaji da se otok stavi pod tuđi suverenitet.
S godinama, američka vojna prisutnost na Grenlandu izazivala je različite kontroverze, uključujući i pitanja suvereniteta i okoliša. Grenlandski političari često su izražavali zabrinutost zbog američkog utjecaja na unutarnje poslove i utjecaja vojnih baza na okoliš, a dan danas Grenland je nezadovoljan danskom sanacijom zagađenja kojeg je izazvala prisutnost Američke vojske na otoku.
SAD i dalje održavaju vojnu bazu u Thule, dok Grenland jača autonomiju u odnosu na Dansku, pa je od 2009. godine sudstvo u rukama autonomne pokrajine, a ne danskog Kraljevstva. Zanimljivo je možda ovdje istaknuti i da je Grenland bio jedan od osnivača Europske ekonomske zajednice koju je potom napustio prilikom osnivanja Europske unije. Ipak, kao pridruženi europski teritorij, stanovnici Grenlanda imaju državljanstvo Europske unije. Iako nije član EU, Grenland je član NATO pakta.
Autor: Hina Zelena Hrvatska
Foto: Canva