Vijest o američkoj intervenciji u Venezueli, u kojoj je zarobljen predsjednik Nicolas Maduro, šokirala je svijet. S jedne strane radi se o zasluženom kraju jednog brutalnog režima, ali s druge strane radi se i o kraju međunarodnog poretka temeljenog na vladavini prava. Gotovo u sjeni ovog geopolitičkog potresa našla se i vijest da američke specijalne postrojbe nisu zarobile samo predsjednika Madura, već i njegovu suprugu, Ciliu Flores.
Površni pogled izvana vidjeo bi samo 69-godišnju prvu damu, ili “prvu borkinju” kako glasi njezina službena titula kojom se ukazuje na revolucionarne korijene vlasti u Venezueli, elegantno odjevenu obiteljsku figuru koja je na državnoj televiziji vodila show “Con Cilia en Familia” i povremeno plesala salsu s mužem. Međutim, u ovom se slučaju ne radi samo o nevinoj žrtvi koja se našla u rukama specijalaca, a potom i u saveznom zatvoru u SAD-u, samo zbog toga za koga je udana.
Utjecajna politička figura
Flores je i sama bila i ostala utjecajna politička figura u Venezueli, a svoje je službene funkcije s godinama zamijenila svojim neformalnim sustavom utjecaja, s kojima je bila jedna od ključnih figura za Madurov ostanak na vlasti unatoč izgubljenim izborima.
Zajedno s Madurom, suočena je s optužbama za urotu narko-terorizma, urotu uvoza kokaina, posjedovanje strojnica i razornih naprava, te urotu za posjedovanje strojnica i razornih naprava.
Flores iza sebe ima političku karijeru zastupnice u Nacionalnoj skupštini, gdje je bila izabrana i za prvu ženu na položaju predsjednice skupštine, između 2016. i 2011. Nakon toga je obnašala dužnost glavne državne odvjetnice, gdje je stekla uvid i stvorila veze u državnom pravosuđu.
Pročitajte više: Gdje je bila feministička Kolinda Grabar Kitarović kad smo je trebale?
Neformalni utjecaj na sud
Nakon što je Maduro došao na vlast 2013., Flores je napustila ured državnog odvjetnika i naizgled je napravila kratki odmak od politike, no već se 2016. vraća u Nacionalnu skupštinu, no nakon što je opozicija osvojila većinu u skupštini, prelazi u Nacionalnu konstitutivnu skupštinu, tijelo koje se proglasilo vrhovnim vladajućim tijelom u državi i potom je razvlastilo demokratski izabranu skupštinu.
Osim njezinih formalnih uloga u vlasti, Flores je imala i utjecaj na imenovanja sudaca Vrhovnog suda, čije su presude održale Madura na vlasti unatoč gubitku popularne podrške i izbora. Analitičari vjeruju kako je bila i ključna osoba u upravljanju “unutarnjim krugom” povjerenja predsjednika Madura, a članovi njezine obitelji dobivali su važne pozicije u vladi i državnim tvrtkama, dok su drugi već osuđivani pred sudovima u SAD-u za krijumčarenje kokaina.
Malo je vjerojatno da Flores, vješta političarka i pravnica, nije imala utjecaja na ilegalne poteze koji su osiguravali bogatstvo i moć dinastije Maduro u Venezueli, a praktički je nemoguće da nije znala da što se događa, te da se krše lokalni i međunarodni zakoni.
Iako je “uhićenje” političkog vođe suverene države – preciznije bi bilo reći otmica, jer SAD nema nikakvu jurisdikciju na tom teritoriju – potez bez presedana, čije će se dugoročne posljedice tek osjetiti na međunarodni poredak, teško je argumentirati da Maduro i Flores nisu zaslužili naći se pred sudom. Jedino što bi u pravednom svijetu prava i zakona taj sud bio sud njihovih sunarodnjaka.
Flores će tako dijeliti Madurovu sudbinu i odslužiti koju im god kaznu dodijeli američki sud ukoliko ih u konačnici proglasi krivima.
Foto: Creative commons
