Nesnosne vrućine teško je izdržati na gradskom asfaltu, no u svim krajevima Hrvatske može se pronaći osvježenje u prirodnim ljepotama i pravim malim skrivenim biserima. Upravo je takav Rudnik svete Barbare u Rudama, mjestu nadomak Samobora.
Naime, rudnici su u Hrvatskoj još od rimskog doba bili važna nalazišta raznih tipova ruda, no danas ih je većina zatvorena. Među njima tek ih je nekoliko ostalo u funkciji turističke ponude mjesta ili su konzervirani u kulturne svrhe. Zahvaljujući naporima lokalne zajednice i suradnje institucija, Rudnik svete Barbare transformirao se u jedinstveni lokalitet, a riječ o jednom od najstarijih europskih rudnika.
Posjetili smo ga u sklopu Experience & Networking Samobor druženja u organizaciji Women in Adria, Poduzetničkog centra Samobor i Zagrebačke županije.
Doživljaj za sva osjetila
Do rudnika vodi cesta kroz šumu koja pruža ugodan hlad i tijekom najtoplijih dana. Zahvaljujući automobilima MG koji su na omogućili testiranje hibridnog i električnog vozila kako bismo posjetili lokaciju, otkrili smo da strmine i zavoji ne predstavljaju nikakav problem, a makadamski put prošli smo kao od šale i bez uobičajene buke i drmusanja. Zahvaljujući čistom pogonu, valja istaknuti i ekološki aspekt MG vozila koja su se savršeno uklopila u mir i tišinu šume.
Ispred rudnika je dovoljno parkirališnog prostora, pa ne treba strahovati gdje ćete staviti limene ljubimce. Tijekom tjedna dolazak valja najaviti i to možete učiniti OVDJE, a vikendom i praznicima otvoren je od 10 do 18 sati.
Lokacija je idealna za obiteljski izlet koji će biti zanimljiv i najmlađim članovima. Uz rudnik se vežu razne radionice za djecu, manifestacije i proslave, osobito povodom Dana sv. Barbare i Dana rudara. Rudnik na godinu posjeti nekoliko tisuća turista, među kojima su i brojni inozemni gosti.
Pročitajte više: Spas od vrućina: Obiđite špilju Veternica na Sljemenu i šetajte na ugodnih 10 stupnjeva
Rudarska greblica
Na ulazu su nas dočekali predstavnici Pekarnice Nikl – ona jedina ima sve certifikate potrebne za proizvodnju rudarske greblice, autohtone delicije zaštićene europskom oznakom zemljopisnog podrijetla na razini Europske unije.
Uživali smo u okusima greblice koja se uvijek sastoji od kombinacije tijesta i sira u koji se mogu dodati orasi, žuta mrkva ili zeleno lisnato povrće. Djelatnici pekarnice objasnili su kako je riječ o slanom kolaču koji su rudari nosili na posao, a supruge su se potrudile uključiti u njega vrlo kalorične sastojke kako bi im naporan rad bio lakši. Iako se kolač i danas priprema u brojnim kućanstvima u Rudama i okolici, samo ga pekarnica Nikl izrađuje prema tradicionalnoj recepturi koju su sačuvali od zaborava.
Nakon degustacije uputili smo se prema ulazu u rudnik. Valja napomenuti kako je ulaz moguć jedino uz stručnog vodiča te zaštitnu opremu – kacigu i simpatičnu zelenu pelerinu koja je štitila našu odjeću od vlage i prljavštine prilikom provlačenja kroz uske prolaze.
Istraživanje podzemlja
Rudnik je inače zatvoren velikim metalnim vratima, a približavajući mu se osjetit ćete lagano strujanje hladnog zraka. U rudniku je, naime, tijekom cijele godine stabilna temperatura od 11 stupnjeva Celzijevih. Puteljak od ulaza i prvih nekoliko metara je betonirani prilaz, no nakon toga slijedi blatnjava staza, pa je preporučljivo odabrati čvrstu sportsku obuću.
U istraživanje podzemlja u Rudama povela nas je mlada vodičica objašnjavajući kako drvene i metalne grede na ulazu osiguravaju da se nagomilani pijesak i blato iznad rova ne uruše, dok u dubljim dijelovima rudnika nema potrebe za tolikim osiguranjem budući da su prolazi ukopani u stijenu.
Istaknula je kako se pretpostavlja da su još u antičko doba Rimljani u tom rudniku iskapali bakar, željezo i druge rude, a prvi pisani tragovi o eksploataciji rude datiraju iz 13. stoljeća. Ozbiljniji razvoj rudarenja zabilježen je u 17. i 18. stoljeću, no zbog financijskih kriza često su se mijenjali plemići vlasnici.
Rad u rudniku bio je izrazito težak te su rudari doslovno dlijetom i čekićem ručno tucali stijene i vadili rudu. Inače, rudnik je naziv dobio po svetoj Barbari, zaštitnici rudara. Upravo stoga u jednom od rovova njezin je kip.
Od zatvaranja do novog života
Rudnik je službeno zatvoren 1959. godine, nakon što su se zalihe iscrpile i rudarenje više nije bilo isplativo. S godinama rovovi su se urušavali i rudnik je tonuo u zaborav, no uz pomoć stručnjaka i entuzijasta početkom 2000.-te godine krenula je revitalizacija s ciljem da rudnik postane turističko odredište.
Udruga Rudarska greblica osnovana je 2002. godine i njezini su članovi uložili značajne napore kako bi rudnik ponovo otvorio svoja vrata i postao turističko-edukativna atrakcija. Otvoren je za posjetitelje 2012. godine nakon sigurnosnih i infrastrukturnih prilagodbi.
Rudnik danas: edukacija i doživljaj
Mrak, vlaga i tišina protežu se diljem 350 metara dva glavna podzemna rova: Sveto Trojstvo i Kokel, no treći rov Vlašić zatvoren je i nije dostupan za javnost. Obilazak traje oko 40 minuta i pruža jedinstven uvid u težak i opasan život rudara, dovoljno da se zamislite o životnim vrijednostima i problemima. S druge strane, svjetlo na kraju tunela u ovom slučaju označava povratak u svježinu prirode i šumski mir Samoborskog gorja. Iz Ruda ponesite sve varijante greblice, širok osmijeh i dobro raspoloženje koja obavija ovo mirno mjestašce.
Sadržaj je nastao u okviru projekta Experience and networking Samobor.
Partneri i sponzori projekta su: MG Motor Hrvatska, TZ Zagrebačke županije, Poduzetnički centar Samobor, Grad i TZ Grada Samobora
Foto: Marin Tomaš, Canva
