Koliko puta si u zadnjih tjedan dana rekla ili pomislila: “Pod tolikim sam stresom, moram ga se nekako riješiti.”. Svi smo postali opsjednuti upravljanjem stresom, borbom protiv stresa, eliminacijom stresa.
A što ako ti kažem da je cijeli taj pristup pogrešan? Što ako ti kažem da stres nije tvoj neprijatelj? I što ako tvoj najveći problem nije stres sam po sebi već tvoje uvjerenje da je on nešto loše što moraš izbaciti?
Što je stres?
Stres je, u svojoj srži, alarmni sustav tvog tijela. To je tvoj urođeni mehanizam dizajniran da te spasi od stvarne opasnosti: on ti je dao snagu da pobjegneš od medvjeda. Problem nije u alarmu. Problem je što se naš alarm danas pali za svaku sitnicu: za rok na poslu, gužvu u prometu, nepročitanu poruku.
Najlakše ga je zamisliti kao ‘osobnog zaštitara’. Njegov posao je da te štiti. On je nevjerojatno odan i uvijek spreman za akciju. Ali, budući da u tvom modernom životu nema puno stvarnih prijetnji (medvjeda), on počinje reagirati na sve. Za njega, kritika šefa je jednaka prijetnja kao i napad čopora vukova. On te ne želi uništiti. On te, na svoj nespretni, zastarjeli način, pokušava spasiti.
Pročitajte više: Ljutnja je tvoj prijatelj – i što ti pokušava reći
Prepoznavanje stresnih situacija tj. ‘lažnih alarma’
Kako tvoj ‘osobni zaštitar’ diže lažnu uzbunu?
1. Email je prijetnja: Stigne ti email od šefice s naslovom ‘Sastanak’, bez dodatnog pojašnjenja. Misao prođe kroz glavu: “Što znači to: ‘Sastanak’?”. Srce počne jače lupati, dlanovi se znoje. Tvoj um najednom postaje izvor nevjerojatne kreativnosti kakvu nisi vidjela još od osnovne škole. Počne izbacivati nizove ideja o tome što bi to trebalo značiti za tebe, a obično najglasnija bude: “To je to, dobit ću otkaz.”, i sve što je posljedica toga. Fizički imaš reakciju kao da se sve to već dogodilo. Zašto? Tvoj osobni zaštitar je upravo aktivirao puni ‘bori se ili bježi’ (fight of flight) mod, iako se radi samo o pozivu na sastanak.
2. Gužva u prometu je kao juriš na bojnom polju: Kasniš pet minuta, a auto ispred tebe se vuče. Osjećaš kako ti raste tlak, osjetiš pritisak u glavi i prsima. Tvoj osobni zaštitar vrišti: “Ugroženi smo! Moramo se probit!”, iako je realna posljedica kašnjenja minimalna. Najednom se nađeš u situaciji kako voziš slalom kroz kolonu, prebacuješ se iz trake u traku kao Schumacher. Da bi svejedno zakasnila i rekla: “Sorry što kasnim.” i nastavila dalje sa svojim radnim danom. Najvjerojatniji ničiji život nije ovisio o tvom kašnjenju makar ga ti tako tretirala. Ali si ti potencijalno ugrozila nečiji sa svojom vožnjom, kako bi spriječila nešto što će se tako i onako dogoditi.
3. Društvene mreže kao mentalni rat: Vidiš objavu na kojoj su tvoje prijateljice zajedno na kavi, a tebe nisu zvale. U želucu osjetiš grč. Tvoj osobni zaštitar je to protumačio kao odbacivanje od čopora, što je u prapovijesti značilo sigurnu smrt. Možda nisi više pračovjek, ali tvoj živčani sustav još uvijek je. Osjećaj odbacivanja je toliko moćan da može kreirati fizičku reakciju boli. A nakupljena bol, može stvoriti posljedice na um i tijelo.
Nije sav stres isti (po trajanju i posljedicama)
Kada tvoj ‘osobni zaštitar’ nikada ne spava, tvoje tijelo plaća cijenu. Ta stalna poplava hormona stresa (kortizola) uništava tvoj imunitet, remeti san i probavu. To je ono što nazivamo KRONIČNIM stresom.
AKUTNI stres (onaj brzi i nagli) koji je i danas koristan (u opasnim situacijama): lupanje srca i kratak dah; tu su da ti daju snagu da pobjegneš od opasnosti. Ali iako je ta opasnost samo zvuk mobitela, tvoje tijelo će reagirati isto, samo ti nemaš opciju trčanja (bijega) nego ostaješ sjediti s tom energijom zarobljenom u sebi. (Ako imaš opciju potrči, poskoči ili se stresi, to će ti fizički pružiti olakšanje.)
Kako stres pokušava s tobom komunicirati?
Kada se ti ‘lažni alarmi’ ponavljaju iz dana u dan, tvoj sustav ostaje ‘upaljen’ kontinuirano. I stres pređe iz sustava upozorenja (akutni/nagli/trenutni stres) u sustav samouništenja (kronični stres). Prepoznaješ li ove simptome kroničnog stresa kod sebe:
- povremeno lupanje srca
- bolovi u mišićima
- bol ili pritisak u prsima
- pogrbljenost i bol u ramenima
- učestale glavobolje i migrene
- probavne smetnje
- vječni umor, onaj koji ni dobar san ni godišnji odmor ne mogu izbrisati
- loš san i nesanica
- nagle promjene raspoloženja
- česta ljutnja i bijes te ‘kratak fitilj’ i eksplozivnost
- osjećaj da je sve na tebi
- osjećaj da te ljudi ne razumiju
- osjećaj da koliko god se trudiš ne možeš napraviti sve što svijet očekuje od tebe ili barem ne dovoljno dobro?
To je tvoje tijelo koje ti pokušava poručiti: “Ovaj način života nije dobar za mene. Bit će posljedica.”
Zato ‘borba protiv stresa’ ne funkcionira. Stres nije neprijatelj. Stres je glasnik tvog tijela i tvoj osobni zaštitar, tvoj glasni vidljivi unutarnji alarm koji kaže: “Čuješ li me? Sad bi stvarno bilo dosta!”. A što se događa ako uporno gasiš alarm, a ne provjeravaš zašto zvoni? Što se događa kada ga odbijaš čuti? Koje su posljedice tvog odmahivanja rukom na kavi s prijateljicama, kada kroz šalu kažeš: “Ma ‘ko danas nije pod stresom?! Ajde molim te!”. To ti je kao da si uzela dio sebe i bacila u smeće i još se uz to našalila. Ali zapamti: tvoje tijelo sluša, čuje i ponaša se točno onako kako ti misliš o sebi i kako se odnosiš prema sebi.
Prvi korak čišćenja
Nećemo se boriti protiv ‘osobnog zaštitara’. Nećemo ga ni analizirati. Vježbat ćemo samo jednu, najvažniju vještinu: slušanje.
Tvoj zadatak za ovaj tjedan je postati svjesna svog alarma. Ne treba ti bilježnica, samo tvoja pažnja.
Sljedeći put kada osjetiš onaj poznati teški osjećaj, bilo da je to naglo lupanje srca zbog emaila ili onaj tihi, kronični umor/grč u želudcu dok razgovaraš s određenom osobom, nemoj odmah reagirati. Ne potiskuj, ne bježi, ne umanjuj.
Nego:
- stani na jednu sekundu
- udahni
- u sebi, tiho i mirno, samo priznaj što se događa
- i postavi si jedno, jednostavno pitanje:
“Aha, evo ga. Što je bio okidač?“
To je sve. Ne moraš smisliti rješenje. Ne moraš ništa popravljati. Tvoj jedini zadatak je da, umjesto automatske reakcije, prvi put svjesno kažeš samoj sebi: “OK, ovo je stres. Osjećam ga. I okidač je bio (ta osoba/situacija).”.
Cilj nije ‘riješiti’ stres. Cilj je prestati ga ignorirati. Cilj je poslati poruku svom unutarnjem ‘osobnom zaštitaru’: “Čujem te. Hvala ti.”. To je prvi korak u pretvaranju vašeg odnosa iz borbe u partnerstvo.
Kako si dugoročno možeš pomoći?
Kada se odlučiš živjeti na način gdje je stres tvoj najveći saveznik, potrebno je aktivno poraditi na sebi. Za dublji, individualni pristup, moja preporuka je hipnoterapija kao nježan i brz način da pomogneš sama sebi. Za timove i tvrtke, tu je poslovni mindfulness gdje učimo inovativne i primjenjive alate za smireniji i produktivniji pristup životu i poslu.
Naravno, postoje i druge odlične opcije poput transcendentalne i vođene meditacije, no važno je da ih učiš od legitimnih trenera kako bi bile učinkovite.
Ključ je da pomogneš sama sebi prije nego što stres postane tvoj jedini problem. A kada odlučiš naučiti kako stres pretvoriti u svoju snagu, umjesto da te vodi u iscrpljenost, tu sam da ti pokažem put.
Hoćeš li i dalje ignorirati svog zaštitara ili ćeš mu prvi put zahvaliti što te pokušava spasiti?
Autorica teksta: Mirna Miljković, Cert. Hyp. Mindset Shift Consultant, Pomažem ženama osloboditi se nevidljivih ograničenja i postati najbolja verzija sebe.
Ovo je deseti nastavak serijala u kojem zajedno čistimo mentalni nered. Naš cilj je jednostavan: nećemo čekati Novu godinu da bismo živjele život kakav želimo. Kroz ovaj proces, mi već sada gradimo unutarnju snagu i jasnoću, kako bismo 2026. godinu dočekale ne s listom novogodišnjih odluka, već sa stvarnošću koju smo si same dopustile stvoriti.
Sljedeća kolumna – Disciplina je jedino što ti treba – istina ili mit
Serija kolumni: UVOD, DRUGA, TREĆA, ČETVRTA, PETA, ŠESTA, SEDMA, OSMA, DEVETA
Napomena: Sadržaj ovog članka je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za profesionalni psihološki ili medicinski savjet. Ako se suočavaš sa stanjima kao što su lupanje srca, napadaji bijesa, učestale migrene, dugotrajne nesanice i probavne smetnje ili imaš druge ozbiljne zdravstvene izazove, obavezno se bez odgode obrati liječniku opće prakse. Hitna psihološka pomoć dostupna je i putem telefona. Možeš nazvati 112, a dostupna je i podrška 0-24 na broj 01/2376-470 – Regionalni centri za psihotraumu (kontakti).
Foto: mprint.hr, Canva
